Prijeti nam amerikanizacija zdravstva i njegova privatizacija na najgori mogući način, upozoravaju na to udruge pacijenata, sindikati, političke stranke i ugledni liječnici kritizirajući nove zakonske odredbe ministra zdravlja Siniše Varge. Upozoravaju kako temeljna djelatnost doma zdravlja, primarna zdravstvena zaštita u cijelosti ide u koncesiju, odnosno, bit će privatizirana i više neće postojati kao što postoji sada.

O opasnosti provođenja reforme jednog od najvažnijih i najosjetljivijih sustava u državi – zdravstvenog sustava - po hitnom postupku već se duže vrijeme govori u medijima i u stručnim krugovima osobito zato što se čini da mnoga rješenja koja se predlažu nisu sasvim jasno postavljena.

Riječ je o izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji bi po hitnoj proceduri mogli ići u saborsku raspravu kako bi se o njima moglo glasati prije ljetne stanke koja počinje 15. srpnja. “Zdravstvo nam je nakaradno, a privatizacija opasna akcija”, jedno je od oštrijih upozorenja, dok osječki liječnik, dr. Dražen Gorjanski, inače jedan od stručnijih i najoštrijih kritičara hrvatskog zdravstva, upozorava da je “krenula potpuna privatizacija”. Ministar Varga pak svima odgovara da neće privatizirati zdravsto i kako je riječ o podmetanjima, a da mediji nepotrebno zastrašuju javnost. No, ako su u pravu njegovi kritičari, privatizacija zdravstva bila bi jedna od većih katastrofa za hrvatske građane.

I stoga rijetko da je koja promjena izazvala toliko negodovanja u javnosti, ali čini se ipak neodovoljno, pa je i Milanovićeva vlada ostala gluha na sva dramatična upozorenja. Čak i na optužbe Đule Rušinović-Sunare, predsjednice Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, koja je prozvala ministra Vargu da provodi amerikanizaciju zdravstva po hitnom postupku, a sve bez adekvatne javne rasprave koja bi donijela i odgovore na pitanja slijedi li bankrot bolnica, privatizacija HZZO-a, diskriminacija pacijenata...

Jedna od najupućenijih analitičarki hrvatskog zdravstvenog sustava Nataša Škaričić, pak, naglašava: “Time bi uređenje zdravstvenog sustava, kako ga vidi Milanovićeva vlada, dobilo zadnji touch odustajanja od socijalnog ili univerzalnog mandatornog osiguranja i egalitarizma, i konačno postalo blisko libertarijanskim konceptima kakve u zdravstvu, izvan kruga SAD-a, jedva da poznaje civilizirani svijet... U svakom slučaju, riječ je o potpunoj, radikalnoj izmjeni paradigme u zdravstvenom sustavu u razmjerima koje, mislim, nitko nije mogao predvidjeti. Kada je HDZ-ov ministar Andrija Hebrang, nazvan grobarom javnog zdravstva, 90-ih privatizirao primarnu zdravstvenu zaštitu, zapravo se radilo o pseudoprivatizaciji jer su domovi zdravlja postali 'frankenštajn' privatnici koji posluju samo državom”, zaključuje Škaričić.

Nadalje, ako se formalna negacija javnog zdravstva ne zaustavi, pozdravimo se od jednog od pozitivnih ljudskih prava koje međunarodne deklaracije priznaju više od 50 godina, a to je pravo svih građana na najveći mogući standard zdravstvene zaštite pružene pod jednakim uvjetima. Tako, primjerice, nije jasno što znači prijedlog na osnovi kojeg se može zaključiti da bi se dugovi zdravstva brisali iz ukupnog proračunskog deficita. Znači li to da će ono morati funkcionirati komercijalno te da će država pustiti da neke bolnice bankrotiraju jer nisu profitabilne? Nije jasno ni što znači da neće postojati ograničenja prema kojima u domovima zdravlja može biti do 30 posto liječnika koncesionara. Također bi bilo dobro pojasniti što se misli kada se navodi da će svaka osoba preuzimati osobnu odgovornost za posljedice za svoje zdravlje kada se ne pridržava uputa liječnika – podrazumijeva li to i nezdrav stil života? Neki postavljaju i pitanje hoće li se HZZO pretvoriti u privatnu kompaniju, odnosno trgovačko društvo na čelu s direktorom umjesto ravnatelja. Također nije jasno što znači da bi se bolnicama omogućilo bavljenje zdravstvenim turizmom – da bi se ionako skromna sredstva ulagala u nekakve sanatorije i odmarališta za bogate strance?

Mario Drlje iz Udruge hrvatskih pacijenata kaže: „Strah nas je da je ovo možda još jedna u nizu reforma u posljednjih desetak godina koja je išla u smanjenje prava na liječenje (je li možda i uništenje solidarnog javnog zdravstvenog sustava?) u trenutku potrebe na osnovu osnovnog i dopunskog osiguranja, a prema odluci savjesnih, stručnih, odgovornih i humanih zdravstvenih djelatnika koji su svaki dan na prvoj crti života i smrti - sa svojim umirućim pacijentima svih dobi.”

Predsjednica samostalnog sindikata u zdravstvu i socijalnoj skrbi Spomenka Avberšek ovako zaključuje svoj odgovor na Zakon o zdravstvenoj zaštiti: „Ali na kraju postavljamo pitanje: Što je cilj ovih promjena? Deklarativno ustrajanje na javnom sustavu ili praktično jačanje privatizacije?“

Autor nekoliko knjiga o zdravstvenom sustavu, dr. Dražen Gorjanski u svojim javnim nastupima kaže da su zakoni početak privatizacije zdravstva, pa u otvorenom pismu ministru poručuje: „Pišem Vam jer vjerujem u Vas. Vjerujem da ćete još jednom promisliti i ipak donijeti ispravnu odluku. Odluku koja će ići u smjeru jačanja javnog zdravstva, njegovog ozdravljenja i oporavka.“

Dakle, u javnosti se uglavnom barata „nagovještajem privatizacije“ i strahom od daljnjeg upropaštavanja javnog sektora. Kada se, međutim, pažljivo pročitaju oba temeljna zdravstvena zakona koje Varga predlaže i pritom traži hitnu saborsku proceduru, jasno je da tu nema nikakve dvojbe ni potrebe za projekcijom bliže ili dalje budućnosti: Varga je definitivno prvi ministar zdravlja u Hrvatskoj koji formalizira privatizaciju hrvatskog zdravstva, a SDP je prva vlada u EU koja će (prođe li ovakav prijedlog) iz zakona izbaciti čak i obavezu države da podmiruje gubitke zdravstvenih ustanova i time će zdravstvo de facto prestati tretirati kao javni sektor. To će se dogoditi čim se zakoni usvoje, a ne u budućnosti i eventualno. Ovo nije postupna reforma javnog sektora, nego megazaokret, zaključuju stručnjaci.

Piše: Damir GREGOROVIĆ