U nedjelju će biti točno godinu dana od puknuća nasipa u Rajevu Selu, koje je dovelo do nezapamćene prirodne katastrofe u Hrvatskoj.

Tog kobnog 17. svibnja 2014. godine podivljala Sava potopila je sela u istočnom dijelu županjske Posavine.

O dinamici obnove na poplavljenom području, trenutačnom stanju, rokovima završetka obnove i legalizaciji bespravno sagrađenih objekata, razgovarali smo s najodgovornijom za obnovu županjske Posavine, ministricom graditeljstva i prostornog uređenja Ankom Mrak-Taritaš.

Godina je dana od katastrofalnih poplava na istoku županjske Posavine. Bez obzira na sve probleme, mora se priznati da ste odradili lavovski posao na obnovi poplavljenog područja. Što ste zatekli nakon poplava i kakva je trenutačna situacija?

- Da, prošlo je godinu dana od katastrofe s kojom se, mogu to odgovorno reći, nismo nikad do sada u Hrvatskoj susreli. Imali smo mi teških i razornih poplava u povijesti, no ova situacija, u kojoj je voda stajala i po nekoliko tjedana u kućama, to je doista bilo nešto novo za sve nas. Novo, u smislu da se građevinska struka trebala “zbrojiti” i vidjeti kako krenuti dalje, na koji najučinkovitiji i najbrži način. Ali i novo za državu, jer u tom trenutku nismo imali zakon koji bi propisivao što i kako činiti u trenutku takve katastrofe. I sami znate da su emocije bile jake - ljudi su preko noći ostali bez svega, a od nas se očekivalo da djelujemo odmah. No, kako ćete početi raditi kad morate ostvariti neke najnužnije preduvjete? Od početka smo bili svjesni da vremena nema i da se stvari moraju odvijati istovremeno u više smjerova - od donošenja zakonskog okvira, procjene šteta, sanacije... Dok su se Zakon o saniranju posljedica katastrofe i Program obnove brusili u sobama Ministarstva graditeljstva i Vlade, naše prve komisije su već bile na terenu i utvrđivale stupnjeve oštećenja... A paralelno s otvaranjem natječaja za izvođače, mi smo krenuli s uklanjanjem kuća koje su bile opasne za život..., tamo gdje se moglo, jer ne zaboravite, voda je u Gunji ostala najduže i paralizirala je bilo kakvu građevinsku aktivnost na terenu.

Svjesna sam da je stanovnicima poplavljenih područja često bilo nejasno - što mi toliko rješavamo u Zagrebu, zašto zakon, zašto program, no uvijek ističem, i to mi je stalno na umu, novac za obnovu nije moj, nije premijerov, to je novac svih nas, svih poreznih obveznika Republike Hrvatske. I prema tom novcu se moramo odnositi krajnje odgovorno. Za svaku lipu se mora točno znati kamo je otišla i u što je utrošena i zato je bilo nužno propisati pravila i postupke obnove. Sve je, kao što i inače radimo u ministarstvu, moralo biti krajnje javno i transparentno, a to ipak ne ide preko noći.

Koliko ste zadovoljni učinjenim? Mnogi misle da obnova ide presporo, da se moglo i trebalo učiniti više...

- To je upravo ovo o čemu vam govorim. Dakle, za nas je obnova počela mnogo prije nego što je prvi radnik izišao na teren. Ljudi to često ne vide, no vjerujte mi, nije se moglo brže. Danas, godinu dana poslije - izuzetno sam zadovoljna obnovom. Imamo oko 1600 obnovljenih kuća, više od 600 ih je upravo u obnovi, od ukupno 2200. Isplatili smo ljudima koji su sami odlučili obnavljati više od 60 milijuna kuna, potpuno je završena obnova javnih zgrada, a moram istaknuti i da smo uspjeli škole obnoviti točno na vrijeme i školska je godina mogla normalno početi.

Često ste u poplavljenim selima, razgovarate s ljudima koji u vas imaju puno povjerenja i uvijek ste na raspolaganju mještanima, a čini se kako ovu katastrofu i osobno proživljavate?

- Potpuno mi je normalno to što sam često dolje i što razgovaram s ljudima - pokušajte zamisliti sebe da ste preko noći ostali bez ičega. Kad sam drugi put bila u obilasku, još uvijek je to područje bilo djelomično zatvoreno i pod vodom, iz automobila sam ugledala ostatke srušene kuće, a na vrhu te gomile cigala, drvene građe, raspadnutog namještaja, sjedio je bračni par, dvoje starih ljudi, izgledali su tako bespomoćno i očajno. Rekla sam vozaču da zaustavi auto, izašla sam van i došla do njih. Gospođa je plakala, pa sam joj rekla: “Nemojte plakati, sagradit ćemo vam novu kuću.” I tako je i bilo. Danas imaju krasnu, kvalitetnu novu kuću i pravo na mirnu starost. Od početka sam bila svjesna da se ne smijem zatvoriti u svoju sobu u ministarstvu, u Zagrebu, i s papira pratiti statistiku. Jer sve brojke, programi i zakoni mogu biti idealno osmišljeni, no ako se u stvarnom životu, na terenu, ne prati njihova primjena - cijeli je posao uzaludan. Moji odlasci na poplavljena područja dali su mi jasan uvid u situaciju i pokazali u kojem smjeru trebamo ići. Jako je teško bilo gledati te tužne sudbine ljudi, jer svaki dan čekanja za njih je samo nastavak te muke, a onda mi još dođemo s pričom da treba napraviti zakon, program, procjenu štete, da moraju potpisati izjavu, ovjeriti zapisnik, potpisati odluku... No, drukčije se nije ni moglo, ni smjelo raditi. Ali zato danas, kad vidim kuće koje su gotove, koje su njihovi vlasnici dobili bez prikupljanja ikakvih papira - jer država je taj posao odradila za sve njih, kad vidim cvijeće koje je već na balkonima i u vrtovima, djecu koja imaju nove, lijepe i kvalitetno sagrađene domove - stvarno imam razloga biti i te kako zadovoljna.

Koliko je tvrtki angažirano na obnovi, jeste li zadovoljni kvalitetom izvedenih radova, jer s nekim izvođačima ste i raskinuli ugovore?

- Na obnovi su angažirane 24 tvrtke, od toga ih rade 23. Sve one imaju brojne podizvođače, tako da danas govorimo o 50-ak građevinskih tvrtki koje imaju posla na tom području. Sve one zapošljavanju oko 1400 ljudi - i to u građevini. A da ne govorim da svi ti ljudi negdje spavaju, negdje jedu, kupuju hranu i piće, troše novac na tom području...

Koliko kuća neće biti obnovljeno, jer vlasnici na obnovu nemaju pravo, i što će biti s obiteljima u kontejnerskom naselju koji se nemaju kamo vratiti?

- Ugrubo, neće biti obnovljeno oko 300 kuća - jer, ili njihovi vlasnici ne žive i ne rade na tom području, ili su državljani drugih država i tamo borave, ili je to druga ili treća nekretnina nekom, a mi obnavljamo samo jednu kuću, onu u kojoj su ljudi živjeli u trenutku poplave. Što se tiče kontejnerskog naselja, tim ljudima bi općina i županija trebala ponuditi neki drugi smještaj, a mi ćemo pomoći koliko god možemo.

Kada će obnova u županjskoj Posavini biti potpuno završena, koliko će koštati i kakvi su planovi što se tiče obnove gospodarskih zgrada?

- Svi oni koji imaju pravo na obnovu, i čije su kuće sad obnavljaju, bit će gotovi do polovine kolovoza. Do sada vrijednost izvedenih radova iznosi više od 200 milijuna kuna te ovdje treba dodati i 60 milijuna kuna isplaćenih ljudima koji su sami obnovili svoje domove. Do kraja obnove ugrubo procjenjujemo da će iznos biti 450-500 milijuna kuna. Što se tiče gospodarskih zgrada, one se obnavljaju normalnom dinamikom kao i obiteljske kuće.