Ulice opasnog življenja: Što je pokazalo nemilosrdno ubojstvo Vinka Žuljevića Klice
Objavljeno 9. svibnja, 2015.
Policija je od samostalnosti Hrvatske evidentirala više od 40 likvidacija koje nose prefiks - mafijaško ubojstvo. Takvo ima i posljednje, koje se prije nekoliko dana dogodilo u Zagrebu (Sesvete), kada je na ulici ubijen Vinko Žuljević Klica.
Podsjetimo, riječ je o klasičnoj “sačekuši u pokretu”. Žuljević se automobilom vraćao s mise kada mu je na križanju Glavne i Sesvetske ceste, Škoda bosanskohercegovačkih registracija prepriječila put. Nekoliko sekundi kasnije pristigao je i motocikl na kojem su bile dvije osobe. Suvozač s motocikla uspio je Žuljevića izvući iz automobila i potom je počela pucnjava. U Klicu su nekoliko desetaka hitaca iz vatrenog oružja ispalili suvozač iz Škode i vozač motocikla. U beživotno tijelo 57-godišnjaka, dok je ležao na pločniku, motociklist je ispalio još nekoliko hitaca, za svaki slučaj, nakon čega su atentatori pobjegli. Policija je ubrzo pronašla Škodu koja je bila zapaljena i uništena na Branimirovoj cesti. Istraga traje - ubojica nepoznat.
TEORIJA I PRAKSA
Većina mafijaških ubojstava ima zajedničku poveznicu - ne zna se tko je naručitelj koji je povukao okidač. Ali Klicino ubojstvo definitivno ima potpis profesionalca, bilo je munjevito i bez mnogo razmišljanja, a kako bi se prikrili tragovi, vozilo koje se koristilo u ubojstvu zapaljeno je. Razvile su se u međuvremenu brojne teorije, što je razlog za atentat i odakle dolaze ubojice. Mediji špekuliraju da je to obračun hercegovačkih klanova, pa da su i ubojice otamo, drugi pak pominju Hvar, gdje je Žuljević navodno poslovao, a neki da su to učinili dečki iz sesvetskog miljea. I dok istraga traje i policija šuti, teorije zavjere sve su šire.
Inače, zagrebačka ubojstva, zbog broja stanovnika i koncentracije većih medija, uvijek jače odjeknu u javnosti. Tako je bilo i u slučaju ubojstva sportskog menadžera Dine Pokrovca. On je 2005. godine ubijen hicima iz pištolja na ulazu u svoju zgradu, u Korčulanskoj ulici, u Zagrebu. Jedini trag kojim je PU zagrebačka raspolagala jesu tri čahure koje su ostale na mjestu ubojstva. Istraga još uvijek traje - ubojica nepoznat.
Profesionalci su sudjelovali i u ubojstvu braće Sliško - Vjeke i Marka. Kralja poker-aparata, kako su mediji proglasili Vjeku Sliška, u ožujku 2001. godine u središtu Zagreba ubio je belgijski plaćenik James Cappia. Atentator nije uspio pobjeći, ubio ga je Sliškov tjelohranitelj. Vjekin brat Marko ubijen je dvije godine kasnije, na ulici ispred svog hotela, u blizini autobusnog kolodvora u Zagrebu. Njegov je ubojica i dalje nepoznat.
OSJEČKI ZLOČINI
Potpis profesionalnih ubojica nije ostavljen samo u Zagrebu, bilo je toga, na žalost i previše, i u osječkom kraju. Nabrojat ćemo samo one o kojima je najviše pisano. Sve je počelo u ožujku sada već davne 1992. godine, kada je na Jugu II, ispred kafića, dok je ulazio u Mercedes, rafalom iz automatske puške ubijen Mato Šabić, kojeg su svi u Osijeku poznavali pod nadimkom Šaban. Motiva je više; jedni tvrde da je posrijedi bio milijunski šverc oružjem, a drugi da je riječ o profitu od stotina poker-aparata. Kako je riječ o ubojstvu, u ovom zločinu nema zastare, istraga traje, ali ubojica je nepoznat.
Tri su atentata u prošlom desetljeću ozbiljno uplašila Osječane, zbog činjenice da su sve tri likvidacije počinjene na ulici, a jedna u strogom središtu grada. Prvo je u listopadu 2002. godine, u ranim jutarnjim satima u Baranjskoj ulici, dok je sjedio u automobilu ispred svoje kuće, s nekoliko hitaca ubijen Darko Dakić, bivši boksač i vlasnik lanca mjenjačnica. Godinu dana kasnije, nekoliko metara od konkatedrale, u samom središtu Osijeka, Vlado Barbarić Pap ulazio je u svoj BMW, nakon što je uzeo dnevni utržak iz svog kasina u hotelu Cantral. Nepoznati ubojica mu je prišao i u njega ispalio devet hitaca u glavu i tijelo. Neposredno prije zločina, nakon izlaska iz Centrala, Barbarić je bio s prijateljem Samirom Nukićem koji je otišao u Pejačevićevu ulicu. Upravo je Nukić treća žrtva atentata koji se dogodio na ulazu u restoran u Ulici Hrvatske Republike, u prosincu 2006. godine. Nukić je ustrijeljen s nekoliko hitaca u leđa. Ubojica je pobjegao u Sunčanu ulicu prema Zrinjevcu.
Kod ubojstva Nukića pojavila se informacija u medijima kako je riječ o naručenom ubojstvu koje su počinili profesionalci iz susjedne Srbije. Da ova teorija “drži vodu”, svjedoče izvješća policije iz Srbije, BiH, Bugarske, Kosova i Makedonije. I dok politika tu kaska, kriminalci su se udružili mnogo prije mirne reintegracije. Nit vodilja za iznajmljivanje egzekutora leži u činjenici da će se tako naručitelj teško otkriti. A ni policiji tu nije lako, jer je mnogo osoba koje su imale motiv da povuku okidač. I još ga imaju. Pritom stvarni naručitelji likvidacija, gotovo u pravilu, ostaju u sjeni...
Piše: Milan Bugarić
UBOJSTVO ZEČEVIĆA
U prosincu 2007. godine, u Zagrebu je hicem iz snajpera likvidiran je Davor Zečević Zec. Zečeviću, članu famozne grupe “Dečki s Knežije”, suđeno je u postupku tzv. zločinačkoj organizaciji, gdje su ga tužitelji teretili da je tijekom '90-ih ubio Ivana Šakotu i Željka Šobota, te da je poticao na ubojstvo Davora Plečka. Optužnice su pale u vodu, a u Lepoglavi je, na devet godina, završio zbog droge. Ubijen je dok je bio na slobodnom vikendu, nekoliko tjedana prije izlaska iz zatvora.
NJIHOVA STVAR, NAŠ PROBLEM
Ako je u životu nešto izvjesno i ako nas je povijest nečemu učila, onda je to da možeš ubiti bilo koga - nezaboravna je rečenica koju izgovara Michael Corleone (Al Pacino) u legendarnom filmu “Kumu II”. Zbilja, kad se pogleda kako je i na koji način ubijen Vinko Žuljević Klica, u pol bijela dana, na ulici, nakon mise, sve se doima kao da je “preslikano” iz spomenutog filma (i iz nekih drugih), pa su i riječi koje izgovara mladi Corleone ne samo šlagvort mafijaških filmova, nego mali milijun puta u stvarnosti dokazana surova istina. Naravno, posebnost domaćeg kriminalnog miljea mora se uzeti u obzir, jer olovne godine tranzicije u kojima se etabliralo kriminalno podzemlje nedvojbeno “krasi” vlastiti mafijaški pedigre. Drugim riječima, 25 godina od raspada bivše zajedničke države bilo je sasvim dovoljno da se razvije i učvrsti tzv. balkanska mafijaška hobotnica od Vardara pa do Triglava, koja je, kako vidimo, i danas aktivna, unatoč ubojstvu Klice ne toliko javno dramatična kao 90-ih, iako mogućnost nove šire eskalacije nasilja uvijek treba imati na umu. Ili, kako je to sažeo gradonačelnik Palerma Orlando: “Organizirani kriminal se promijenio, od mafije koja čini atentate u mafiju u odijelu s kravatom, koja se skriva u širinama financijskoga svijeta. Danas je manje opasno boriti se protiv mafije, ali je teže”.(D.J.)
Mafija je ljudski fenomen i samim tim, kao svaki drugi ljudski fenomen, ima svoj početak i evoluciju, a takođe mora imati i kraj...
GIOVANNI FALCONE