Datum parlamentarnih izbora još nije poznat, a bit će kada premijer Zoran Milanović odluči, iako ga je i neki dan šef HDZ-a Tomislav Karamarko tko zna koji put pozvao na ostavku.

Uglavnom, kampanja se pravo zahuktava, premda je još više-manje personalizirana u liku i djelu dvojice navodno najjačih, predsjednika SDP-a i HDZ-a.

Tako su, kako se čulo, Milanoviću savjetovali i američki PR stručnjaci, da udara po Karamarku gdje je najslabiji, a to su gospodarske teme. Kao da Milanović o ekonomiji puno više zna, ali bar se rastrčao po cijeloj Hrvatskoj i sve nešto pametuje. Čak se u Sinju prošloga vikenda umalo sudario s Karamarkom koji se također pojavio na istom mjestu. Slično im se dogodilo i početkom ožujka na Rabu. No, nisu se srećom sreli jer to bi valjda zasjenilo i vijesti o nadasve prekomjernom deficitu. I dok premijer naoko zainteresirano i znalački zbori o ulaganjima, razvoju i još koječemu, Karamarko još uvijek dvije trećine zbori u povijesti, a samo jednu trećinu u današnjici sa svim stvarnim temama i problemima.

Ipak, možda od '41. pa preko '91. do izbora stigne i do 2015., pa uz pomoć njemačkih eksperata konačno prozbori nešto i o planu i programu izlaska iz krize. U suprotnom događat će mu se ono što mu se svakodnevno i događa, a to je spočitavanje da HDZ o privredi zna samo toliko kako što više ukrasti, i treći put opljačkati hrvatski narod.

Dakle, oštrice se već bacaju na sve strane i bit će to po svoj prilici vrlo prljava kampanja, iako sva predviđanja govore da će HDZ neizostavno dobiti izbore, do onih malo nerealnijih da će SDP imati jedva 30 saborskih zastupnika.

I, eto, elitist Milanović, koji je sve donedavno bio nesposoban razumjeti probleme hrvatske sirotinje, danas obilazi pučke kuhinje, ruča u menzi sa studentima, obećava borbu protiv “kamatara” i slično. Uz to sve je više i s građanima kojima se donedavno baš i nije približavao. A sve se to bilježi i fotografijama koje se potom objavlju na Vladinom Twitteru, poput one kada mu se baka Stana Zekić iz Rajeva Sela bacila u zagrljaj, u zahvalu što joj je “on obnovio kuću nakon poplave”. Premijer ima sve brojnije aktivnosti, čak je prerezao i jednu vrcu na otvorenju trgovačkog centra, iako se kleo da to neće nikada činiti. Opravdao se time da su ga nasamarili. Uz to je u srijedu otvorio i još nezavršenu dionicu autoceste Zagreb - Sisak, dok se u sličnim situacijama s hadezovcima nemilosrdno sprdao i podsmjehivao. Epitet najnegativnijeg političara u Hrvatskoj Milanovića je potaknuo na žurno djelovanje pa smo tako postali svjedoci i promjene načina izražavanja: smireniji, ležerniji i pristupačniji “običnom čovjeku”.

A prvi HDZ-ovac? Istina je i da se Karamarko u posljednje vrijeme opako uzvrpoljio i uzmuvao po Hrvatskoj, jer ni iza njega trenutno baš nema velikih djela, ako ne računamo motivaciju HDZ-ovaca. Pa, ako se može vjerovati istraživanjima, odmah iza Milanovića po “negativnosti” nalazi se upravo on. Međutim, čini se kako je Karamarko u odnosu na svog konkurenta u nešto boljoj poziciji. On, za razliku od Milanovića, sa svoga imena ne mora “prati” loše državničke poteze, nimalo pohvalne rezultate stanja hrvatskoga gospodarstva ili pak neiskorištavnje novca iz EU fondova, već dokazati svojim biračima kako je “jedan od njih”, onaj koji je sposoban pokrenuti Hrvatsku s mrtve točke.

Prema svemu sudeći, i Karamarko je na svom imidžu i te kako počeo raditi. Nastoji široj javnosti pokazati da i on, iako bivši prvi policajac, ima svoju “ljudsku stranu”, pa tako posjećuje skloništa za napuštene životinje, odijeva dres hrvatske reprezentacije, a sve češće se pojavljuje i u društvu zaručnice.

No, politički se sve žešće osvrće na Milanovića te kaže: “Kao da je bitno kakav je on bio, a ne ono što je on činio, a nije činio ništa. Bitno je da se više od sto tisuća ljudi seli iz Hrvatske, da se gase radna mjesta, da nema investicija, a on ide u pučku kuhinju. Dakle, moram reći da su to vrlo jeftini štosovi, ali dobro, počinje kampanja pa neka se čovjek time bavi i neka to skupo plaća”, istaknuo je predsjednik HDZ-a.

Na pozive Milanovića na javnu debatu o tome koja je vlada bila bolja, poručuje da će na sučeljavanje izići kada premijer raspiše izbore. Na pitanje novinara o mišljenjima kako ne dolazi često u Sabor jer se izbjegava sučeliti s premijerom, dodao je kako je spreman na sučeljavanje, ali kad bude vrijeme za to: “Što znači sučeljavanje? Taj čovjek nikad nije suvislo odgovorio ni na jedno pitanje, a da nije izvrijeđao čovjeka koji mu je postavio pitanje. Je li to razina razgovora jednog premijera? Spreman sam i za sučeljavanje, ali kad bude vrijeme za to. Milanović je najprije dužan prezentirati što je njegova vlada napravila. Objasniti zašto su svi trendovi negativni, a država u dubokoj krizi, zašto je posvađan s cijelim svijetom, zašto ne komunicira s gospodarstvenicima, sindikatima, HUP-om (...) Ovo me sada podsjeća na situaciju kada protiv nekoga vodite 20:0, i onda taj koji gubi kaže - hajdemo sada igrati tko prvi zabije koš - pobjednik je”, rekao je Karamarko.

U konačnici, što na to sve reći, kako gledati na Milanovića i na Karamarka? Ukratko - ako slučajno imate osjećaj da vam pričom o tome kako se onaj drugi trgne samo uoči izbora prodaju ispraznu političku retoriku, iza koje ne stoji gotovo ništa, na dosta ste dobrom tragu.