ĐAKOVO – Što oči vide, ruke rade – izreka je koja potpuni smisao dobiva kada se pogledaju radovi od drveta Đakovčanina Krešimira Jurasa, već tri godine umirovljenog strojarskog tehničara. Iako po struci metalac, svoje prave vještine i talent otkrio je tek kada je u ruke uzeo drvo. Tada je nastala prava galerija, od minijaturnog namještaja, kućica za lutke, kolijevke, do krletke za papagaja Kikija. Sve to s ljubavlju Krešimir radi ponajviše za unučad, ali i djecu prijatelja svoje kćerke i sina. Pitali smo Krešimira kada se rodila ljubav između njega i hobija za koji, ističe, uvijek ima vremena.

- Još 1980. godine sam iz Rade Končara prešao u osječki MIO Standard kako bih bio sa suprugom i sinom te s kćeri koja se te godine rodila. Išao sam kupiti u Strossmayerovu ulicu bušilicu, a uz nju sam kao poklon dobio tokarski stroj za drvo. Kasnije sam to preradio i stavio elektromotor od hidrofora. Malo-pomalo krenuo sam raditi. Šogor, poznati đakovački kolar Strnad, pomagao mi je sa savjetima. Znate, ja sam metalac, ali većina nas prije ili kasnije ode u drvenariju, i to zato što je metal hladan, ne vidite prostim okom strukturu. Ovdje pak, što je više kvrga, to sam oduševljeniji - kaže Krešimir prisjećajući se početaka rada s drvetom.

- Šogor mi je dao komad trešnjina drveta pa sam istokario zdjelu. Međutim, trešnja treba biti crvena, a moja zdjela bila je bijela. On ju je namazao gašenim vapnom, kad ju je za nekoliko trenutaka oprao, bila je crvena! Eto što vam znači znanje i iskustvo! On je stručnjak, a ja sam amater koji uživa raditi s drvetom. Što više različitih vrsta drveta mi dođe u ruke, to sam sretniji - kaže Krešimir. Napominje kako je neko vrijeme radio izrađivao i nakit od drveta poput drvene narukvice. Djedov razgovor s nama prati i unučica Ema, koja nam se pohvalila kako joj je napravio lijepu kutijicu s jednorogom, ali i kućicu za lutke te pravu kuhinjicu sa svim elementima.

- Moji radovi namijenjeni su isključivo mojoj unučadi, te djeci rodbine i prijatelja. Što se tiče materijala, ništa ne kupujem, sve je to reciklirano - kaže Krešimir pokazujući minijaturnu garnituru stola i stolica.

– To sam radio unuci Lari za rođendan. Inače je drvo neugodnog mirisa kad se izrađuje, a ovdje je riječ o drvetu ruja. Inače je to ukrasno drvo s crvenim cvatom. Svaki rad ima svoju priču i nastao je s razlogom - kaže na kraju razgovora Krešimir.