Premijer Zoran Milanović i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kao dvoje čelnih ljudi države, u ratu su kakav se dosad u Hrvatskoj nije vodio.

A sve je kulminiralo jer je Milanović odbio Kolindin poziv da kao i čelnici drugih parlamentarnih stranaka dođe u utorak na konzultacije u njezin ured. Predsjednica je takvu njegovu odluku prvo prokomentirala vrlo šturo, ali otrovno: “Milanović? Dajte mu šansu da se urazumi...” A onda je uslijedila bujica bijesa.

I tako je nastavljena sve očitija nesnošljivost, a koja sada traje već prilično dugo. Njihov odnos zaoštrio se još tijekom predizborne kampanje jer je tadašnja predsjednička kandidatkinja HDZ-a na svakom koraku kritizirala rad Vlade i premijera Milanovića. A sve je dodatno produbljeno kada prvoj hrvatskoj predsjednici premijer nije čestitao na izbornoj pobjedi. Koliko nam je poznato, nije to učinio ni do dana današnjeg, zbog samo njemu znanih razloga.

Inače, podsjetimo, Kolinda je na konzultacije pozvale sve šefove parlamentarnih stranaka, kao i predstavnike poslodavaca i sindikata, i to samo zbog jedne teme - gospodarskog i društvenog stanja u zemlji. Milanović je procijenio da on s njom nema što o toj vrlo važnoj temi razgovarati kao šef SDP-a, najjače vladajuće stranke, a onda valjda kao ni premijer, jer te teme nisu u nadležnosti predsjednice države. Uz to u SDP-u su procijenili i da je sastanak o tim vrlo osjetljivim i bolnim pitanjima ciljan kako bi Kolinda u predizbornoj godini time pomogla HDZ-u. Doduše, ne samo esdepeovci nego i prosječni promatrači primjećuju da ipak nije riječ o predsjednici svih građana, nego ipak malo više onih koji su naklonjeniji HDZ-u i njegovim satelitima. I tako ni predsjednik SDP-a ni bilo tko drugi iz stranke nisu se u utorak u 9 sati pojavili na Pantovčaku.

Čekajući skoro sat vremena, Grabar Kitarović se obratila medijima i napala Milanovića. Doslovce je eksplodirala, rekavši kako mu to neće dopustiti. Podsjetila je i da ga je kao premijera pozvala na Pantovčak prvih dana nakon stupanja na dužnost, a na sporni sastanak kao predsjednika SDP-a, no on tamo još uopće nije kročio. “Što se tiče razloga nedolaska, mogu samo zamisliti da mu je ili osobna sujeta priječila da normalno, odgovorno i uljuđeno obnaša svoje državničke dužnosti ili pak da Milanović nema što reći na ovom sastanku o izlasku iz krize. Ne znam što je gore”, ustvrdila je predsjednica RH. Od poslovično bahatog i ne baš pristojnog premijera, pak, ni riječi.

Tako se eto trakavica o ionako neočekivanoj kohabitaciji predsjednice i predsjednika Vlade nastavlja. Očito je da potonji misli da luči bitno od nebitnoga, kao i to koliko prostora može dati Kolindi kada je riječ o pitanjima koja nisu u njezinoj ustavnoj nadležnosti. Pa samim tim nakon niza peripetija, dogovora i pregovora, kako uspješnih tako i neuspješnih, iz Banskih dvora jednostavno poruče kako o Kolindinom eventualnom preseljenju s Pantovčaka u konačnici zadnju riječ ima Vlada, kao što će Vlada i odlučiti o proslavi 20. obljetnice Oluje, koja bi se prema prvom prijedlogu trebala održati u dva dijela, prvo vojnom paradom u Zagrebu, a zatim uobičajenom ceremonijom u Kninu. Time je otvorena i nova fronta te nastavak rata slijedi.

A baš su se jedno tri puta naoko lijepo sastajali i “konstruktivno” se dogovarali o nekoliko manje ili više bitnih pitanja. No, dosta ironije, već se i tada po premijerovim grimasama moglo vidjeti da mu sve to ide na živce i da jedva čeka da se od svega makne. Stoga mu se i omaknu naoko pogreške poput one kada je predsjednicu u uvodnom govoru na obilježavanju Svjetskog dana Roma u Saboru pozdravio s “poštovana gospođo predsjedniče”. Time je valjda dao do znanja da mu je i gubljenje vremena to što Kolinda traži promjenu predsjedničke zakletve u skladu s rodnom jednakošću.

Uglavnom, predsjednica je od prvog dana svog mandata inzistirala na sastanku s Milanovićem, razgovorom i kavom u Predsjedničkim dvorima, ali do njega za sada nije došlo, već su se nastavili samo dopisivati i prepucavati preko medija, što naprosto nije odavalo baš neku razumnu sliku u javnosti. Najviše se prepirke vodilo oko Kolindine inacijative da se u njezinoj nazočnosti održi tematska sjednica Vlade o katastrofalnom gospodarskom stanju u državi. Premijer joj je konačno pismeno uputio poziv na sjednicu Vlade te načelno pozdravio njezinu inicijativu da predloži sjednicu i dnevni red. Politički analitičari ocijenili su da nije normalno da premijer i predsjednica komuniciraju na ovakav način, odnosno javnim dopisivanjem. Grabar Kitarović situaciju je dodatno zaoštrila kada je zatražila Milanovićevu ostavku. Ali to je također učinila priopćenjem za javnost, dodavši da bi njegov odlazak s vlasti bio najbolji za izlazak zemlje iz krize. Premijer se nije očitovao na to pismo, ali joj je tijekom dana poslao drugo u kojem je ponovno poziva na sjednicu Vlade. Zahtjevom za ostavkom tako je počeo politički suživot predsjednice i premijera u izbornoj godini. Ratne sjekire još nisu zakopane, a kako se čini i neće.

A da će ovaj mandat početi otvoreno oštro, s puno sukoba, bilo je vidljivo još kada je predsjednica rekla “da i ona i Zoran Milanović moraju zatomiti svoj ego i da gospodin Milanović očito ima problema s dolaskom u njezin ured na Pantovčaku”. U njezinu uredu su to procijenili očito kao njegovo odbijanje suradnje.

Predsjednik Vlade osvrnuo se i na micanje Titove biste s Pantovčaka. “Svoditi to na pojednostavljene fraze, na crno-bijelo nije moguće. To je predsjednik Tuđman jako dobro razumio, ne samo gestama nego i u onome što je pisao i po tome se razlikuje državnik od manipulatora”, rekao je Milanović.

Zatim im je “suradnja” pomalo krenula. Kako nam se čini, dosad su se sreli četiri puta, i to triput u Saboru te jednom u Vili Prekrižje na sjednici Vijeća za obranu. Začudo, oboje su tada izjavili da je sastanak bio konstruktivan te su odaslali i identično priopćenje za javnost u kojem su naveli kako je zaključena potreba opremanja i modernizacije Oružanih snaga. No, takvo što očito se do predstojećih parlamentarnih izbora više neće dogoditi, bit će to teška politička borba, kako s HDZ-om, tako i s predsjednicom, koja se i ne trudi dokazati da je predsjednica svih Hrvata, a ne malo više onih koji su uz najjaču oporbenu stranku. U takvom međusobnom obračunu predsjednika Vlade i predsjednice države, čini se kako u sjeni (uz usputno “pljuckanje” po Milanoviću), predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko zadovoljno trlja ruke. On je dakako na Kolindinoj strani, siguran u pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima, ali vjerojatno siguran i da će ga Kolinda morati slušati. Zbog hrvatskih interesa, pardon, stranačkih.

Očito je da je pred nama vrijeme puno previranja, sukoba te vrijeme neizvjesnosti u kojem bi se ponovno mogli baviti temama koje su u usporedbi sa svim hrvatskim mukama lako rješive.

Piše: Damir GREGOROVIĆ