Dok je davne 1980. godine Osijek bilježio tek jedan slučaj kombiniranog ubojstva, točnije ubojstva i samoubojstva, u posljednje vrijeme oduzimanja tuđeg, ali i vlastitog života sve je više.

Gotovo da nema mjeseca u kojem javnost ne dozna za pokoje ubojstvo iz strasti, ljubomore, zbog financijskih razloga, zdravstvenih ili kakvih drugih, nakon čega ubojica presudi i sebi. Posljednji je takav u Osijeku zabilježen u ožujku ove godine, kad je Osječanin Viktor Tolj ubio odvjetnika Vlatka Vidakovića. Dva dana ranije u Zagrebu je pronađeno tijelo 40-godišnje Osječanke Sanje Hap i policiji nije dugo trebalo da poveže ta dva slučaja - Tolj je najprije u Zagrebu ubio Hapovu, a potom se odvezao u Osijek gdje je odlučio okončati svoj život, no ne prije nego što ga oduzme svome odvjetniku. Bila je to, prema riječima prof. dr. sc. Mladena Marcikića, samo jedna od brojnih vrsta kombiniranog ubojstva.

- Kad sam ja počeo raditi 1980. godine, tada je bio jedan slučaj, a od 1990. godine do danas bilo ih je desetak. Tendencija tog oblika ubojstva je u porastu i smatra se posljedicom okolnosti u suvremenom društvu. Sjećam se kad je 1994. godine profesor matematike iz Osijeka ubio svoje dvije kćeri gušenjem, a potom se ubio. To je bio tek prvi u nizu ubojstava i samoubojstava, a taj put bila je riječ o tzv. ubojstvu iz milosrđa. Događa se da roditelji ubijaju svoju djecu u stanju depresije, ali i iz razloga da, budući da su naumili počiniti samoubojstvo, djeca ne bi odrastala bez roditelja. U Donjem gradu prije više godina majka je ubila svoje dvoje malodobne djece i potom se objesila pred svojom kućom. Kod nje se razvio taj tzv. milosrdni osjećaj - da je najbolje za njih da odu skupa jer se neće imati tko brinuti za djecu - objašnjava Marcikić.

Usput se prisjeća i kombiniranog ubojstva iz 2001. godine u Bilju, kad je otac raznio bombom trogodišnjeg sina i sebe. Inače, pokazalo se da u slučaju majki (samo)ubojica stradavaju i njezina djeca, dok su očevi skloni povući za sobom i širu, cijelu obitelj, pa čak i kućne ljubimce.

Ubojice također mogu biti, kaže Marcikić, paraonične osobe koje umišljaju da imaju svoje osobne neprijatelje. Bio to poslodavac, liječnik ili odvjetnik, paranoična osoba sklona je počiniti ubojstvo i potom ubiti i sebe. Tomu govori u prilog i ubojstvo odvjetnika Vidakovića i Osječanke Hap, nakon čega je Tolj koji je, čini se, izvršio misiju koju si je zadao, sebi oduzeo život. Dr. Marcikić također upozorava da su "neprijatelji" nerijetko i liječnici, pa se tako prisjeća prošlogodišnjeg ubojstva u Srbiji, kad je pacijent, nezadovoljan načinom komunikacije sa svojim liječnikom, ubio njega i potom digao ruku na sebe. Ima i slučajeva gdje se osobe koje boluju od neizlječive bolesti odlučuju na samoubojstvo, no sa sobom, nažalost “povuku” i neku sebi blisku osobu.

Ipak, kombinirana ubojstva, drži Marcikić, najčešće se događaju zbog patološke ljubomore i uglavnom su izvršitelji muškarci (samoubojice), a žene žrtve. Primjerice, u siječnju 2004. godine Osječani su se zgrozili trostrukim ubojstvom i samoubojstvom u dvorišnom stanu obiteljske kuće u Vukovarskoj 194. Pritom je 66-godišnji Osječanin ubio svoju 53-godišnju ljubavnicu, a potom pucao i u njezina 67-godišnjeg prijatelja te njegova 64-godišnjeg šogora. Nakon što je ubio troje ljudi, ubojica je otišao u svoju kuću te se zaključao u podrum i potom pucao sebi u glavu. Povod ovom trostrukom ubojstvu i samoubojstvu bila je ljubomora.

Samo četiri godine poslije u obiteljskoj kući u Retfali pronađena su dva mrtva tijela. Utvrđeno je da je 48-godišnji učitelj iz Babine Grede ubio svoju ljubavnicu, dvije godine mlađu Osječanku, i potom ubio sebe. A nepune dvije godine poslije osječko područje potresao je još jedan slučaj ubojstva, taj put dugogodišnje novinarke HTV-a. Nju je, u obiteljskom stanu u Belom Manastiru tijekom noći ubio suprug, a policija ga je pronašla prerezanih vena u automobilu u obližnjoj šumi. Iako je bio pri svijesti, preminuo je nekoliko dana poslije, točnije na dan pogreba svoje supruge. Kako je istraga pokazala, nekoliko dana prije ubojstva bio je uvjeren da je praćen pa i sniman kamerama. No kako je preminuo prije no što ga je policija stigla ispitati, pravi motiv ubojstva nije bio razjašnjen.

- To su sve depresivci koji gube tlo pod nogama. Nije im stalo ni do čega, i kad odluče likvidirati sebe, onda i druge povuku u smrt. Takvih slučajeva, nažalost, ima najviše - prokomentirao je Marcikić koji se i te kako sjeća prošlogodišnjeg ubojstva zbog ljubomore s crnom bilancom triju mrtvih osoba.

Dogodilo se to u srpnju, u Ulici sv. L. B. Mandića, u kafiću "Tiho", gdje je Ivica Petričević zatočio djelatnicu, svoju suprugu i goste koji su se ondje zatekli. Život je izgubio Drago Lovrić, koji je u kafić ušao prije no što je počela pucnjava, a ubojica je nedugo zatim presudio i supruzi Slađani. Nakon višesatnog pregovaranja s policijom Petričević je ipak počinio samoubojstvo.

- To su situacije koje se ne mogu spriječiti. Odnosno, vrlo je teško spriječiti osobu koja je zbog nekog od navedenih motiva naumila ubiti svoju žrtvu i presuditi sebi. S obzirom na to kako nam pokazuju statistike proteklih godina, takvih je slučajeva sve više, i to ne samo na osječkom području nego i u cijeloj Hrvatskoj - zaključio je Marcikić.

Piše: Marija MIHELIĆ