Tih šest naizgled nasumično poredanih slova i brojeva - C2H5OH - tisućama je Osječana, desecima tisuća Slavonaca i Baranjaca, a možemo slobodno reći i stotinama tisuća Hrvata promijenilo život.

A baš tih šest čudno (ne i za kemičare, naravno) poredanih slova i brojeva nalazi se u pivu, vinu, votki i alkoholu općenito, kemijska su formula koja je “odgovorna” za probleme koji su uzeli maha ne samo kod sredovječnih muškaraca, nego sve češće i žena, a stanje s mladima koji piju iz dana u dan postaje sve dramatičnije. U brojkama gledano, s pozicije najvećeg slavonskoga grada, u Osijeku je registrirano oko 10.000 što liječenih, a što onih koji imaju ozbiljnih zdravstvenih problema s alkoholom. Ionako crna statistika još je crnja ako se zna da je onih koji svakodnevno piju, a nisu “službeno” akloholičari, vjerojatno tri puta više.

- Prije je bilo mnogo više muškaraca, a sad je u našem klubu i dosta žena. Konkretno, mi u Klubu liječenih alkoholičara Osijek imamo između 20 i 30 članova, među njima i žena, no mi smo samo jedan od četiri kluba u Osijeku, a svaki od nas ima otprilike isti broj članova. To je samo jedan mali, neznatni dio stvarnih alkoholičara i ljudi koji imaju problema s alkoholom i svatko od njih ima nekakav drugi "okidač" zbog kojeg je počeo najprije s jednom čašicom, a potom mu je to prešlo u naviku - kaže Sunčica Vilk, tajnica KLA Osijek, dodajući da je i ženama i muškarcima zajedničko to što uglavnom s prvom čašicom više započinju zbog lošeg socijalnog stanja.

I dok će muškarci, kaže Vilk, najčešće zbog nedostatka novca, odnosno nemogućnosti uzdržavanja vlastite obitelji, spas potražiti u alkoholu, žene mu se, pored činjenice da su nezaposlene i nemaju primanja, odaju iz emocionalnog razloga. Zasićenost, nedovoljna pažnja i emocionalna praznina, sasvim su dovoljan razlog da se i slabiji spol oda poroku iz kojeg povratka nema. Doslovce nikada. Ipak, ono što najviše zabrinjava ne samo KLA Osijek nego i sve ostale klubove, jest sve veća pojavnost alkoholizma mladih osoba koje nerijetko svoju prvu čašicu upoznaju već s 15 godina. Nažalost, umjesto da djecu šalju liječniku, a potom njihovo liječenje započnu u nekim od klubova, roditelji, kaže Vilk, pokušavaju to riješiti unutar obitelji i nerijetko ne mogu sami sebi priznati da imaju problematično dijete koje se odalo alkoholu. Iako se ne može reći da se kod adolescenata mora razviti svakodnevna ovisnost, činjenica je, kaže tajnica KLA, da je to zapravo način življenja u dobi od otprilike 15 do 18 godina. Natjecanje tko će više popiti, ili što bi u žargonu rekli više se "ubiti", postalo je nepisano pravilo i stvarnost koju je moguće provjeriti svakoga vikenda u osječkoj Tvrđi, na Promenadi i na tzv. crnim točkama u gradu - mjestima gdje se alkoholizirana mladež svakodnevno nalazi i iznova testira svoju psihičku, pa i fizičku snagu, pijući čačicu žeste ili bocu piva jednu za drugom.

Dobro je to poznato i 41-godišnjem Osječaninu Mariju Mikulandri, koji ponosno kaže da ne pije već šest i pol godina. Sve je počelo, sjeća se, radi učestalih svađa u obitelji i problema na poslu. Kad je počeo piti svaki dan, odlučio je otići na bolovanje, a prijelomni trenutak njegova liječenja bilo je poznanstvo s dr. Brankom Muk, stručnom terapeutkinjom u KLA Osijek.

- Čim sam zatvorio bolovanje javio sam se u klub i ovdje sam i ostao. Inače, nisam želio odustati pa sam čak iskoristio mogućnost jednomjesečne hospitalizacije, iako sam mogao iz bolnice izići nakon dva tjedna. Pokušao sam se odmaknuti od problema i krenuo sam u novi život. Srećom, i dalje ga imam, a moram priznati da sam iznimno sretan čovjek jer zbog svega nisam dobio otkaz u poduzeću u kojem radim i danas. Obitelj je neprestano uz mene, moja supruga i djeca koja danas imaju deset i 14 godina. I mogu vam reći da, kad bivši alkoholičar kaže da više nikada nije zavirio u čašicu, možete mu vjerovati. Ja doista nisam - ispričao je Mikulandra, koji je tako postao i predsjednik KLA Osijek, te dodao da ne smijemo zaboraviti kako je alkohol proizvod uz koji slavimo doslovce sve obljetnice, od rođenja pa do smrti. I to je, smatra, vrlo teško promijeniti.

Inače, u Klubu kojeg uspješno vodi član s najdužim stažem ondje je već punih 19 godina. I ostali članovi ondje borave godinama, a Sunčica Vilk naglašava kako alkoholozi savjetuju da je boravak u klubovima oko šest godina optimalan, to više što su klubovi produžena ruka u liječenju ove gotovo neizlječive bolesti.

- Članovi koje imamo uglavnom ne dolaze nakon preporuke liječnika. Problem je što mnogi liječnici ne šalju svoje pacijente s tim problemom u klubove, a još je gore što zapravo niti ne znaju za klubove, ili ne žele znati. No, ovdje uz razgovore i druženja dolazi do pomaka. Provodimo i unutarnju kontrolu i ja imam običaj reći da ih volim pogledati u oči - u šali kaže Vilk, dodajući da klubovi uspješno provode sve aktivnosti.

U Osijeku to je "Nula za dar" i "Trijezni tramvaj", ali i brojne druge akcije i prevencije kako bi se sve generacije osvijestile i shvatile da spas nije u onih šest znamenki s početka teksta. Tek ponor u neizlječivu bolest koju neki uspiju skriti, a drugi ne. Tisuće registriranih i neregistriranih alkoholičara, onih koji se liječe ili ne liječe, a i dalje piju, daju i te kako razloga za zabrinutost. Najgore od svega jest to što se čini kako nema trajnog rješenja.