SLATINA – Nakon 40 godina rada u zasluženu mirovinu uskoro odlazi Zlatomir Kramar, koji je točno pola svoga radnog vijeka proveo na dužnosti tajnika Grada Slatine. S tajnikom Zlatomirom Kramarom razgovarali smo o njegovim godinama na poslu, o tome što ga je zanimalo osim paragrafa i čime će se baviti kad više ne bude svako jutro nešto prije sedam ulazio u prostorije Grada.

U bivšoj Općini Podravska Slatina radi od 13. veljače 1974. godine kao pripravnik, a nakon povratka s odsluženja vojnog roka raspoređen je u tadašnje tajništvo bivše općine. Na tim je poslovima dočekao osamostaljenje hrvatske države te radio do raspuštanja Općinske skupštine i imenovanja Ante Šimare povjerenikom hrvatske Vlade za općinu Podravska Slatina ljeta 1991. Datum odlaska na mjesto tajnika tadašnjega društvenog poduzeća Duhan dobro je zapamtio, jer je bio 4. rujna 1991., dan četničkog pokolja u Četekovcu, Čojlugu i Balincima, jednog od najvećih u Domovinskom ratu.

Nakon što je Slatina postala grad, na temelju javnog natječaja, Kramar je izabran na mjesto tajnika Grada u mandatu prvoga gradonačelnika Ivana Levara. Bio je i tajnik Gradskog poglavarstva, privremeni predstojnik Ureda Grada, privremeni pročelnik Ureda gradonačelnika i Upravnog odjela za društvene djelatnosti.

Kramar kaže da i u teškom poslu ima lijepih trenutaka ako se taj posao voli:

– Trudio sam se dostići neke standarde u tom poslu, mislim da sam i uspio, ali radio sam za plaću, ne očekujući nikakve velike pohvale. Nikad nisam zaboravio doći na sazvanu sjednicu i nastojao sam uvijek biti spreman odgovoriti na pitanja za koja sam bio nadležan.

Tajnik Kramar još nije odlučio kako će s radnim kolegama obilježiti svoj odlazak u mirovinu jer smatra da taj trenutak i nije za neko slavlje.

– Imam malo vrta i voćnjaka i bavit ću se time, a bavit ću se i hobijima koje sam imao, a koje sam zbog posla zanemario - kaže.

Uz svoj posao, Kramar je trideset godina bio glazbenik. Glazbom se počeo baviti još 1964. godine, kao srednjoškolac, pa je svirao u bendu Plavi dječaci, a poslije u Tinejdžerima.

– Svirao sam i u ozbiljnijim glazbenim sastavima kao što je bio Max Weston Band, koji su neki građani mojih godina, pa i mlađi, sigurno dobro zapamtili. Na žalost, prestao je postojati početkom sedamdesetih. Poslije sam 30 godina svirao s grupom Zeleni val, koja je u ono vrijeme bila najpoznatija ne samo na slatinskom području nego i mnogo šire, a to su bile svirke za mladež po domovima u svim mogućim prigodama, a najmanje u svatovima. Taj “svirački” dio života ostao mi je u najljepšem sjećanju - kaže Kramar.

Dečki u Zelenom valu svirali su zabavnu glazbu i evergrine, narodne pjesme i rock-glazbu, a Kramar je posebno volio Zlatne akorde, Nove fosile, Mišu Kovača, ali i Creedence Clearwater Revival, Rolling Stones… Sjeća se da je bilo i prigovora predstavnika vlasti u bivšoj državi, kojima nije bilo jasno kako tajnik Izvršnog vijeća može svirati na zabavama.

– Početkom Domovinskog rata prestao sam svirati. Promijenile su se okolnosti, promijenila se i generacija. Ljudi koji su nekoliko godina bili bez takve glazbe naviknuli su se na kafiće, zabave više nitko nije organizirao, a ja nisam htio svirati po kavanama. Sada to više nije primjereno mojim godinama, sada trebaju svirati mlađi...