SLAVONSKI BROD - Približavaju se blagdani i vrijeme darivanja, kada želimo razveseliti svoje najbliže, posebice djecu. U teškim vremenima većini nije lako izdvojiti novac za relativno skupe igračke pa nastojimo odabrati one koje su kvalitetne, trajne, edukativne i ne preskupe. Pravi primjer za to su drvene igračke Brođanina Nenada Sabocija, koji se odlučio posvetiti drvetu kada se nakon rata i rada u policiji, još mlad, našao u mirovini.

- Prije rata sam sedam godina radio u 'Đuri Đakoviću', a onda završio u vojsci i policiji... Kada sam 2003. otišao u mirovinu, osjećao sam se izgubljeno. Nisam znao što ću sa sobom, a televizor i politika me nisu zaokupljali. Pitao sam svoju učiteljicu reikija iz Osijeka što da radim, a ona je samo odgovorila - drvo. Sjetio sam se kako sam oduvijek imao drvo u ruci. Mama je znala kupiti 'paprikaš' za loženje peći, a ja sam kao klinac, koristeći se komadićima drva, smišljao razne predmete... - prisjeća se Nenad.

Krenuo je letvicama od gajbi izrađivati aviončiće i slično, poklanjao djeci, čije su reakcije, kaže, bile više nego pozitive. Odlučio je registrirati Domaću radinost Saboci, i krenuti u izradu raznih predmeta. Zamislio je i počeo proizvoditi igračke od prirodnog materijala, ekološke i bez kemijskih premaza, bez oštrih rubova i sitnih dijelova, one koje su izdržljive, trajne, koje potiču kreativno razmišljanje i razvijaju motoriku djece.

- Biorazgradive su i otporne na udarce, ali ako se nešto pokida, uz doživotnu garanciju koju dajemo, popravi se i zato su vječne - dodaje Nenad. Takvih je slučajeva bilo kada su ih vlasnici slali na popravak iz Zagreba i ostalih mjesta gdje su našle dom.

Igračke se prodaju uglavnom na sajmovima, preko interneta, a mogu se naći i u suvenirnicama na Krku i Istri, jer ih stranci traže. Nenad ih izrađuje najčešće od lipe, jer je lagana i čvrsta, ponekad od jele, hrasta ili šljive, koristeći se tokarskim strojem i raznim alatima jer se najvažniji dio obrađuje rukom. Autiće, kamione s balvanima, vlakiće, kućice za lutke... radi prema vlastitom izboru. Vrlo brzo su ih prepoznali mališani, ali i odrasli.

- Svake godine kupim po jednu novu igračku koja putuje u Italiju za poklon našem malom prijatelju Filipeu. Oduševljen je jer su maštovite, a meni se čini da je majstor na ovaj način drvu utkao dušu - kaže gospođa Nada.

Nenad je zadovoljan jer igračkama može sasvim dobro zakrpati kućni budžet. Narudži je sve više.

- Trenutno smo zaustavili narudžbe preko interneta jer toliko ne mogu proizvesti pa ih bilježim za sljedeću godinu - kaže talentirani majstor.

Sin Luka, pak, ne pokazuje volju za izradom igračaka, ali kao odličan matematičar nalazi svoje mjesto u daljnjoj proizvodnji.