Imali smo rebalans ovogodišnjeg proračuna, a sad je u Saboru (prihvaćen i Vladin proračun za sljedeću godinu, koji je, prema mišljenju mnogih, restriktivan (između ostaloga, Lalovac uzima 100 milijuna eura državnim poduzećima), i ne obećava ništa dobroga u sljedećoj, 2015. godini.

O proračunu smo razgovarali s mag.oec. Vedranom Pribičević, predavačicom na Zagrebačkoj školi ekonomije i Managementa (ZSEM).

Kako komentirate nedavno donesen novi proračun i njegove dubioze?

- Zapravo se planiraju smanjiti materijalni rashodi i troškovi za intelektualne usluge. Na pretjeran trošak intelektualnih usluga upozoravamo već godinama, a vidljiv primjer neregularnosti takvih poslova jest industrijska strategija. Naime, konzultant koji je autor tog empirijski manjkavog i za ekonomsku politiku posve beskorisnog dokumenta po naplati svog intelektualnog djela postao je ministrov savjetnik. Pitanje je - nije li ga ministar mogao prvo zaposliti kao savjetnika pa da je strategiju razvijao u okviru svog radnog mjesta, koristeći resurse ministarstva? Svakako je potrebno smanjiti trošak intelektualnih usluga, jer one to često nisu.

S druge strane, ministar namjerava iskoristiti monopolsku moć javnih poduzeća koja im je osigurala otpornost uslijed pada agregatne potražnje. No to je samo najava, jer zaposleni u javnim poduzećima predstavljaju stranački repozitorij kadrova i malo je vjerojatno da će se ići u drastičnije rezanje izdataka s te strane.

Proračun u ovim okolnostima ne može biti ništa drugo osim restriktivan, zbog tereta deficita te rastućeg javnog duga. Problem je u tome što nije dovoljno restriktivan.

Zašto izostaje fiskalna konsolidacija u Hrvatskoj? Naime, mnogi ekonomisti upozoravaju kako Vlada nema hrabrosti odlučnije rezati rashodnu stranu proračuna, odnosno provesti efikasne reforme pa onda imamo i takav (ne)održivi proračun. Koje je vaše mišljenje oko toga problema i kako riješiti taj gordijski čvor?

- Prava fiskalna konsolidacija znači gubitak izbora. Odlučno provođenje reformi je recept za izbornu katastrofu, jer veliki broj birača direktno ili indirektno ovisi o proračunu. Istraživanje Vuka Vukovića o javnim nabavama pokazalo je da se pogodovanjem u tom segmentu kupuju izborni glasovi. Problem je institucionalne prirode - ono što zovemo "state capture". Vođenje ekonomske politike pod utjecajem je partikularnih interesnih skupina ovisnih o proračunu koje blokiraju reforme. Zapravo, ostaje samo jedna strategija koja bi mogla upaliti, a to je tzv. "starve the beast". Državni je sektor golema zvjer koju treba izgladnjeti na način da se drastično smanje porezi i parafiskalna davanja. Takav potez bio bi politički oportun, jer u konačnici ostavlja više novca za potrošnju (i štednju) kućanstvima te rasterećuje poduzetnike. U drugom koraku dodatno se povećava deficit, što svodi manevarski prostor na nulu te prave reforme ostaju jedina opcija prije defaulta (bankrota) države.

Prijeti li takvoj financijskoj politici totalni kolaps, odnosno, vodi li to prema bankrotu države, dolasku MMF-a u sljedećoj godini, koja je u RH usto još i predizborna?

- Hrvatska vodi neodgovornu fiskalnu politiku gotovo četvrt stoljeća. Jedini razlog zašto nije još u defaultu je položajna renta koju uspješno drugima naplaćujemo - turizam. Na ruku nam i ne ide nova QE politika Europske centralne banke koja je učinila novac još jeftinijim, kamatne stope su na povijesno niskim razinama. To Hrvatskoj ne ide u prilog jer se još može zadužiti - a dok se god možemo zadužiti, reforme će se odgađati.