Do kraja svojeg izuzetnog života, on je pretukao ženu olovnim cijevima, kažnjavao svoje prateće glazbenike i napravio toliko djece da ih nije mogao pobrojati svojim mozgom uništenim uzimanjem droge.

Zadnje godine njegovog života bile su toliko kontroverzne da je lako zaboraviti da je James Brown bio jedan od najutjacajnijih glazbenika u novijoj povijesti. Soul, funk, jazz, R&B, rock, rap - ostavio je neizbrisiv trag na sve te žanrove. Osim toga, Brownov je eklektični nastup na pozornici inspirirao generacije izvođača kao što su Mick Jagger, Michael Jackson i Prince. Mladi je Jagger provodio sate gledajući nastupe “kuma soula”, u kojima mu se tijelo trzalo dok se frenetično kretao preko pozornice, u stilu kojega dobro prepoznaju fanovi Rolling Stonesa. Danas Jagger, koji priznaje da je na njega Brown jako utjecao, vraća uslugu tako što je producirao 25 milijuna funti vrijedan film “Get On Up”, koji prikazuje Brownov uspon. Film je pun fantastičnih svirki big-bendova koji sviraju pjesme kao “Sex Machine”, “I Feel Good” i “Papa’s Got A Brand New Bag”, a Chadwick Boseman tumači lik Browna u dobi od 16 do 60 godina. Uspio je skinuti njegov hrapavi govorni glas, vrišteći pjevački glas i histeričan ples. Scenarij je napisao cijenjeni britanski dramatičar Jez Butterworth sa svojim bratom Johnom Henryjem.

No, iako pruža insinuacije o njegovoj mračnoj strani, film uglavnom ignorira optužbe za obiteljsko nasilje i zloporabu droga, radi kojih je bio na lošem glasu i postao showbiz čudovište. Jagger je osam godina radio film koji će britansku premijeru imati 21. studenoga. Jagger kaže da je želio da ljudi shvate da Brown nije bio samo sjajan izvođač, nego je nadrastao nevjerojatno ruralno siromaštvo i gotovo nepodnošljiv obiteljski život. Jagger je upoznao Browna početkom 1960-ih, kad je imao 20 godina. Posjetio je New York i gledao Browna uživo u Harlem’s Apollo Theatreu. Nakon toga, bez obzira na to što je bio totalni anonimac, Jagger je upao Brownu u garderobu. “Siguran sam da nije imao pojma tko sam. Ali bio je jako, jako drag prema meni i darežljiv”, rekao je Jagger ovih dana na predstavljanju filma.

Jaggerov film nije posve isprana verzija Browna. Iako posve zaobilazi njegovu kasniju notornost, ipak prikazuje njegov nagli karakter. Vrlo ambiciozni Brown bio je egoistični nasilnik i perfekcionist. Multimilijunaš nije na vrijeme uplaćivao minimalnu plaću svojim glazbenicima i inzistirao je da ga svi, čak i njegove supruge, oslovljavaju kao “gospodin Brown”. Činjenica da je bio opsjednut kontrolom nije iznenađenje, posebice ako se uzme u obzir njegovo vrlo mizerno djetinjstvo. Rođen je u sićušnoj drvenoj kolibi u ruralnoj Južnoj Karolini, majka ga je napustila kad je imao četiri godine, a otac nasilnik poslao ga je da živi s tetkom koja je vodila bordel. Kao dječak zarađivao je u odvratnom sportu u kojemu su crnim dječacima vezali oči i jednu ruku iza leđa i tjerali ih da se tuku, dok su se bijelci kladili na ishod. U 15. godini je uhićen jer je krao odjeću i proveo je u zatvoru tri godine. U zatvoru je osnovao gospel kvartet sa zatvorenicima. Nakon izlaska pridružio se rhythm & blues bendu, koji je podržavao Little Richard, kojega je Brown obožavao i imitirao. Potpisali su ugovor za album kao James Brown and The Famous Flames. Nazivao je sam sebe čovjekom koji najviše radi u showbusinessu, nastupao je 352 dana u godini i uspio nešto što je uspjelo rijetkim crnim izvođačima: u doba segregacije privukao je bijelce u crnačke klubove.

No, iza svog širokog osmijeha, Brown nije bio ugodan čovjek. Bio je jako ljubomoran i priznao je da je tukao žene. U bendu se ponašao kao vojni zapovjednik i kažnjavao je glazbenike zbog gluposti, kao što je plesanje izvan ritma, ili neulaštene cipele. Na nekim nastupima Brown bi okrenuo leđa publici i klizio preko pozornice upirući prstom u nekoga u bendu. Publika je mislila da je to ples, ali on je zapravo pokazivao na glazbenika koji je napravio neku malu pogrešku, pokazujući mu prstima koliko dolara kazne će mu morati platiti. Ako se bojao da će ga predgrupa zasjeniti, zabranjivao im je da sviraju hitove, skraćivao im je nastupe, ili inzistirao da sviraju bubnjeve za njega. Krajem 1960-ih postao je borac za ljudska prava, pisao pjesme o crnom ponosu i čak nosio afrofrizuru. No, samo četiri godine kasnije šokirao je mnoge crne obožavatelje podržavši desničara Richarda Nixona u predsjedničkoj kampanji. Kao čovjek koji je sam sebe izvukao iz gliba i vjerovao da bi to svi trebali učiniti, Brown je bio politički konzervativac i čak obožavao Stroma Thurmonda, bijelog desničara i pobornika segregacije.

Osim što je često imao problema sa zakonom zbog droge i oružja (i kombiniranja istog), najviše se iskaljivao na ženama. Vjerovao je da je muška superiornost nad ženama Božja volja i tu je superiornost brutalno dokazivao mlateći sve žene u svom životu. Samo radi udaranja Adrienne uhićen je čak četiri puta. Jednom prilikom na krevet je stavio njezinu bundu od nerca i pucao u nju. Godine 2004. priznao je da je tukao ljubavnicu Tomi Rae Hynie. Potom ga je bivša publicistica Jacque Hollander tužila, jer ju je 1988. silovao u kombiju, pod prijetnjom pištolja. Uz to je udarao njezinom glavom u stranicu kombija nekoliko sati! Unatoč tome što je bila spremna dati DNA dokaze i podvrgnuti se detektoru laži, tužba nikad nije došla na sud, jer je nastupila zastara.

Nastupajući do kraja života, Brown je umro 2006. od zatajenja srca, u 73. godini. Cirkus nije završio, jer su se članovi njegove obitelji svađali oko nasljedstva. Bizaran sprovod u otvorenom lijesu sadržavao je snimke njegovih live nastupa i izmjene kostima (u lijesu!). Brown je priznao devetero djece, no DNA testovi pokazali su da ih je imao još najmanje troje. Bitka oko 65 milijuna funti nasljeđa bila je strašna: posebice kad je sudac odredio da se DNA testom utvrdi je li najmlađe dijete James Jr. doista njegovo. U tijelu je imao previše tekućine za balzamiranje pa su mu morali odsjeći noge da dođu do koštane srži. Njegovo je tijelo premještano 14 puta u šest mjeseci i na kraju je završilo u grobnici u vrtu njegove najstarije kćeri. Jagger - koji je postao čuvar Brownovog nasljeđa - priznaje da su mogli napraviti cijeli film o tome je li bio ovisnik i maltretirao žene. No, kako kaže, za njega bi bilo nepravedno da “publika nakon filma o tako velikom umjetniku iz kina iziđe s bilo kakvim drukčijim osim pozitivnog osjećaja”.