Sve ono što muči i ostale kategorije stanovništva, problem je i osoba s invaliditetom. Nezaposlenost je njihov najveći problem, uz to i pristup javnim ustanovama. No više im smetaju barijere u glavama ljudi, od onih stvarnih, arhitektonskih barijera.
Zaključak je to našeg razgovora sa Željkom Perkovićem, predsjednikom Saveza organizacija invalida Osječko-baranjske županije. Ova udruga već 30 godina brojnim aktivnostima upozorava nadležne institucije i javnost na probleme osoba s invaliditetom. Uz mnogo truda i rada rješava te probleme, u suradnji s drugima korigira i ispravlja zakone, i na taj način čine invaliditet manjim teretom nego što on to jest. Njihov rad prepoznao je Grad Osijek pa su nominirani za veliko priznanje Pečat grada Osijeka.
- Naš je Savez krovna organizacija koja se sastoji od 16 udruga, čiji su članovi osobe s različitim vrstama invaliditeta, kao i djeca s posebnim potrebama. Savez broji oko 3500 članova s područja grada Osijeka i Osječko-baranjske županije (OBŽ). No, procjenjujemo da je stvarni broj osoba s invaliditetom znatno veći. Poseban su problem ruralna područja, gdje ima velik broj takvih osoba koje nisu uključene u društvo - ističe Perković.
NEMA PREDAJE
Problemi u društvu preslikavaju se i na osobe s invaliditetom. Kako je nezaposlenost najveći problem u Hrvatskoj, tako je i kod osoba s invaliditetom. Nema posla ni za zdrave, a kamoli za njih. Samo je šest posto zaposlenih osoba iz ove populacije, dok su ostali prijavljeni na Zavodu na zapošljavanje. Naš sugovornik kaže da u Europi postoji socijalni fond za osobe s invaliditetom, ali kod nas toga nema.
- Ali zato postoje akcije za zapošljavanje, koje pokrećemo zajedno sa Zavodom za zapošljavanje. Međutim, u jednoj takvoj akciji, vrijednoj 97.000 kuna, uspjeli smo zaposliti samo dvije osobe. Naime, riječ je o zanimanjima - telefonist, pomoćni cvjećar i slično, a koja nisu tražena na tržištu rada. Problem je u tome što edukacija invalida najčešće ide do srednje škole, a nakon toga obitelji ih ispisuju iz škole i dobivaju status njegovatelja i novac za njih. Ipak, smatramo da je u interesu osoba s invaliditetom nastavak obrazovanja. Jedan od svjetlih primjera naš je član Robert Dudnik, diplomirani pravnik i predsjednik Udruge za potporu osobama s invalidnošću i hendikepom “Glas čovječnosti”, kaže Perković.
Naš sugovornik ukazuje na još jedan problem, a to je velika pasivnost osoba s invaliditetom. Na dva koncerta, Zvonka Bogdana i Gibonnija, poseban je prostor ostavljen za invalidne osobe, no nitko nije došao. Također, slab je odaziv na predavanja, sportske i druge aktivnosti. Ipak, neki se ne predaju. Pišu pjesme, organiziraju pjesničke večeri i slično.
Kao i u većini udruga, ni Savez ni njegove članice nemaju dovoljno novca za sve što bi željeli napraviti. Godinama su izdavali časopis (što stoji 15.000 kuna), a sada nemaju novca za vlastitu web stanicu. Uglavnom se bave rješavanjem osobnih problema pa su svojevrsna stepenica između udruga članica i institucija društva do gradske i državne razine. “Većina osoba s invaliditetom koja nam se obrati ima neki pravni problem i traže da im sredimo papire. Jer, upravo je papirologija i borba s administracijom jedan od velikih problema”, kaže Perković. Uz to, mnogo rade na projektima, surađuju s Gradom Osijekom, Osječko-baranjskom županijom, brojnim udrugama, a sve za dobrobit i dostojanstven život osoba s invaliditetom.
ULOGA RODITELJA
O problemima osoba s invaliditetom mnogo zna i mlada Osječanka Tajana Zlatarić, magistrica rehabilitacijske edukacije. Nedavno je diplomirala na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a njezin diplomski rad nosi naziv “Ostvarivanje vrednovanih socijalnih uloga mladih s intelektualnim teškoćama po završetku školovanja”. Ističe da joj je u izradi ovog zahtjevnog rada, posvećenog osobama s invaliditetom, mnogo pomogla mentorica izv. prof. dr. sc Daniela Bratković.
- U Osječko-baranjskoj županiji živi 34.390 osoba s invaliditetom (podaci iz prošle godine), od čega su 64 posto muškarci, a 36 posto žene. Na taj način osobe s invaliditetom čine 11,3 posto ukupnog stanovništva županije. Prema dostupnim podacima o obrazovanju u Osječko-baranjskoj županiji, 74 posto osoba s invaliditetom nema završenu osnovnu školu, ili ima samo osnovnoškolsko obrazovanje, 20 posto ima srednju stručnu spremu, dva posto osoba je s visokom ili višom stručnom spremom, dok “specijalno” obrazovanje nalazimo kod četiri posto osoba s invaliditetom. Od ukupnog broja osoba s invaliditetom 1702 osobe, odnosno 4,9 posto, čine osobe s intelektualnim teškoćama - kaže defektologinja Tajana Zlatarić.
Također, dodaje naša sugovornica, prema podacima novoformirane baze zaposlenih osoba s invaliditetom, u Osječko-baranjskoj županiji od ukupnog je broja osoba s invaliditetom (34.390) samo 624 zaposlenih, s 69 posto udjelom muških i 31 posto udjelom ženskih osoba.
- Ovi poražavajući podaci o nezaposlenosti stavljaju roditelje i skrbnike tih mladih osoba u nezgodan položaj. Oni često, zbog brige što će biti s njihovom djecom kada njih više ne bude, pokreću postupak za oduzimanjem poslovne sposobnosti radi ostvarivanja prava na doplatak za pomoć i njegu, ili zbog ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu - kaže Zlatarić.
Piše: Vesna LATINOVIĆ
TAJANA ZLATARIĆ:
Zakonska prava postoje, ali su nedostupna
Iako je Hrvatska među prvima ratificirala Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, međunarodni dokument koji potpuno izjednačava u pravima sve osobe bez obzira na vrstu i stupanj njihovog invaliditeta, neki hrvatski zakoni još uvijek nisu u skladu s Konvencijom. Uz to, Hrvatska je u svoj pravni sustav ugradila načela brojnih drugih međunarodnih dokumenata o zaštiti prava osoba s invaliditetom, ali mnoga od tih prava u praksi su nedostupna velikom broju ljudi s intelektualnim teškoćama. Pravo na školovanje, pravo na rad, pravo glasa, neka su od tih njih, kaže defektologinja Tajana Zlatarić.
ŽELJKO PERKOVIĆ:
Brojne ustanove još uvijek nepristupačne invalidima
U Hrvatskoj Zakon o pristupačnosti propisuje da sve nove zgrade moraju imati rampe i pristup za invalidne osobe. U Osijeku se mnogo toga radi: spušteni su nogostupi, postavljeni taktilni semafori, rampe i dizala u školama i zgradama. Ali i dalje treba raditi na tome, jer su brojne institucije još uvijek nepristupačne osobama s invaliditetom. Zato smo fotografirali sve takve ustanove i ustrajat ćemo da se naprave prilazi i rampe, objašnjava Perković. Tako, primjerice, u sjedište Saveza, u Strossmayerovoj ulici, zbog stepenica ne mogu ući osobe u invalidskim kolicima.
Kako je nezaposlenost najveći problem u Hrvatskoj, tako je i kod osoba s invaliditetom. Nema posla ni za zdrave, a kamoli za njih...