Mnogi su Slavonci ove godine ljetovali na Crnogorskom primorju. Glavna su dva razloga ljepota gradića na moru, a još više - niže cijene smještaja u hotelima i kod privatnika, kao i jeftina hrana.

Iz Osijeka, osim automobilom preko Bosne i Hercegovine, moglo se zrakoplovom do Dubrovnika, a zatim jednim od brojnih autobusa koji voze prema Kotoru, Budvi, Cetinju i Podgorici. Bilo je i onih koji su na put do Montenegra krenuli autostopom... Inače, cijena povratne autobusne karte od Osijeka do npr. Budve je oko 250 kuna.

Crna Gora s glavnim gradom Podgoricom (bivšim Titogradom) i prijestolnicom Cetinjem proteže se na 13.800 kvadratnih kilometara te ima nešto više od 620.000 stanovnika vrlo raznolikog nacionalnog sastava. U službenoj su uporabi crnogorski jezik, ćirilično i latinično pismo, srpski, bošnjački, albanski i hrvatski jezik. Ono što je posebno zanimljivo je to što koriste euro iako nisu članica EU ni eurozone. Cijene su uglavnom nešto niže od onih u Hrvatskoj, pa i u kafićima i restoranima na obali. Apartmani se mogu pronaći po cijeni od samo deset eura po danu, što je u odnosu na Hrvatsku velika razlika koju sve više uočavaju i turisti iz Australije, SAD-a i Kine, kojih je tamo sve više.

Naravno da su cijene u elitnim dijelovima Budve i u blizini Svetog Stefana drukčije, a tamo ipak dolazi svjetski jet set. Posebnu "manjinu" u blizini Budve i ostalih bisera obale čine Rusi koji su jeftino kupili zemljište i apartmane te se preselili u tu meku s manjim porezima i bezviznim sustavom za građane mnogih bjelosvjetskih država. Uobičajeni su i natpisi na ruskom, a na tom se jeziku govori u autobusima, na plažama, čak se i ne trude naučiti crnogorski, što mnogim Crnogorcima sve više smeta iako im prije nisu smetale njihove devize. U Hrvatskoj postoji uvriježeni stereotip o Crnogorcima da su neradnici i prilično lijeni. O tome se pričaju vicevi, ali je činjenica da nešto i ima u tome. Prilično se kasno bude (poput Španjolaca, recimo) i za sve - imaju vremena! Tipično crnogorski.

U krajnjem sjevernoistočnom dijelu Bokotorskog zaljeva smjestio se čarobni Kotor, grad, općina i luka opasana starim četiri kilometra dugim zidinama kroz koje se u grad ulazi na troja vrata. Od 1979. zaštićen je od UNESCO-a kao svjetska kulturna baština, a u njemu se nalazi pomorski muzej, pomorski fakultet, povijesni arhiv, kazalište, institut za biologiju mora i puno toga što je povezano s kulturom. Ako želite mirniji odmor, tada vam savjetujemo Kotor jer ipak nema raskalašene partije i diskoteke kakve nudi dvadeset kilometara udaljena Budva. U Kotoru žive bokeljski Hrvati i čine sedam posto stanovnika toga grada. Podrijetlo vuku od Dukljana, najjužnijeg plemena crvenih Hrvata. Njihova važnost za Boku kotorsku ne ogleda se u njihovoj brojnosti, već u doprinosu kulturnoj baštini Boke, koji je nerazmjerno veći od današnjeg etničkog udjela Hrvata. U 18. stoljeću imali su više od 300 brodova i bijahu rival Dubrovniku i Veneciji. U Budvu koja ima glasovitu Slovensku plažu dolazi gotovo cijela bivša Juga, baš kao i u ljetovalište Sutomore na pruzi Beograd - Podgorica - Bar, gdje vlak, kako kažu mještani, uvijek kasni s polaskom dok se ne iskrcaju svi putnici koji hrle prema obližnjoj veličanstvenoj plaži koja vrvi od kupača. A more je u Crnoj Gori čisto, nestvarno plave boje...

Zlobnici su svojevremeno Podgoricu nazivali najružnijim glavnim gradom u Europi. Teško je potvrditi taj navod, ali je činjenica da je strogi centar grada izuzetno bezličan i bezidejan. Kada sam došao u turistički ured pitati za neki vodič grada sa znamenitostima, rekli su mi da imaju samo knjigu koja se plaća sedam eura, što me izuzetno iznenadilo. Kasnije sam shvatio da je jedan dan u Podgorici i previše pa sam se uputio na izlet španjolskim suvremenim vlakom do Nikšića te povratnu kartu platio petnaestak kuna za 50 km planina i jednu od najljepših vožnji u životu. Oko mene su se pojavljivali nevjerojatni pejsaži, pogled na čudotvorni manastir Ostrog i netaknuta priroda, nešto čega u Crnoj Gori ne nedostaje. Dakako, za mnoge je boravak u Crnoj Gori nezamisliv bez posjeta Njegoševu mauzoleju na Lovćenu, koji je u stilu bečke secesije zamislio Ivan Meštrović, kao i Cetinju, gdje svakako vrijedi vidjeti Cetinjski manastir.

Sve u svemu, Crna Gora postala je prava turistička destinacija koja osim ljepotom privlači i niskim cijenama. A to je ono što turisti 21. stoljeća vole i žele. Dakako, Crnu Goru voli i svjetski jet set, Madonna, Monica Bellucci, Steven Seagal, ali i hrvatske estradne zvijezde, ruski tajkuni...

Slobodan KADIĆ