Jedan je od najljepših gradova za život, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj jugoistočnoj Europi. Mislite da je ovo pretenciozna izjava? Ili izjava nekoga tko je samo ludo zaljubljen u grad u kojem je rođen i u kojem živi cijeli svoj dosadašnji život? Pročitajte ovaj tekst i iznesene argumente pa onda ocijenite.

Pođimo od sjajne lokacije. Osijek se nalazi na odličnom položaju, na mjestu gdje se i zemljopisno, duhovno i kulturološki nerijetko susreću i sijeku sjeverna i južna, istočna i zapadna Europa. Grad čiji početci sežu čak 8000 godina u prošlost, u staro kameno doba, i koji je u svojoj bogatoj i turbulentnoj povijesti pretrpio mnoge ratove i bio pod vlašću Rimljana, Turaka, Austrijanaca, Mađara... A opet je ostao "nepokoreni grad", kako glasi legendarni grafit iz posljednjeg, Domovinskog rata, i zaštićeno kulturno dobro na zidu na raskrižju Trpimirove i Divaltove ulice. Nepokoreni grad u kojemu i danas možete, uz hrvatski, čuti i engleski, njemački i mađarski jezik, ali ponegdje i posebno, essekersko narječje. I noviji, tipično osječki žargon, kojim vladaju izrazi lega, dumina, pauflek, bracika i mnogi drugi, potpuno razumljivi samo autohtonim Osječanima, a koje je na različitim proizvodima promovirao i Dizajn studio MIT preko svojeg "lega-lega" brenda.

Osijek je jedan od rijetkih gradova iz kojega, zahvaljujući i suvremenim autocestama, automobilom za "ciglih" sat vremena (ili manje) možete doći do čak tri državne granice - s Mađarskom, Srbijom te Bosnom i Hercegovinom. Ako vam na raspolaganju nije automobil, u Osijek doći i iz njega možete stići na sve moguće zamislive načine - autobusom, vlakom, zrakoplovom, brodom... Pritom je stanovniku Osijeka ili putniku namjerniku dostupna sve frekventnija Zračna luka Osijek, koja trenutačno ima redovite putničke linije s Londonom, Zagrebom, Splitom, Rijekom i Dubrovnikom, a u pripremi su nove relacije s Njemačkom, Austrijom i Švicarskom.

Na raspolaganju su i Autobusni kolodvor, "najmoderniji i vizualno najatraktivniji od Beča do Istanbula" (kako je rečeno prije tri godine na njegovom svečanom otvorenju), kao i pristanište kraj brod-restorana Galija na rijeci Dravi, na kojemu se svake godine povećava broj kruzera s turistima iz svih krajeva svijeta. Ako imate svoj brodić ili čamac, slobodno ga možete "parkirati" u Zimskoj luci, koja pruža panoramu jadranskih lučica, ili u nekom drugom dravskom pristaništu.

U Osijek i iz Osijeka možete doći i biciklom. A kada jednom stignete, u ravničarskom gradu površine 171 četvorni kilometar, čeka vas više više od 40 kilometara biciklističkih staza i trakova, zbog čega je najveći slavonski grad već dobio nadimak "hrvatski Amsterdam". Mnogi brojne staze, pločnike, šetnice i ceste koriste i za vožnju koturaljkama, o čemu priča i poznata hrvatska književnica, rođena Osječanka, Ivana Šojat-Kuči.

- Premda je već gotovo otužno banalno preraslo u opće mjesto, floskulu: Osijek je grad po mjeri čovjeka. Ima urbanost, sve što taj opći nazivnik podrazumijeva, ali i spokoj, usporenost, tipično ravničarsku. Prostorno je podnošljiv, lako je preploviti ga na biciklu, pa čak i rolšuama - onima bolje fizičke kondicije - prepun je ljudi koje poznajemo, koji nam ujutro, na putu do posla požele dobar dan. Ima Dravu, a Drava šetnicu, šetnica klupe i kafiće iz kojih vam se, kad Drava poplavi od neba, čini da ste na moru. I to zbog riječnih galebova - kaže književnica i otvara temu zbog koje mnogi iznimno vole Osijek, čak i ako nisu Osječani - prelijepu prirodu.

Tijekom stoljeća Osijek se uspio oduprijeti pretjeranoj urbanizaciji i još uvijek leži "uz Dravu, miran i tih", kako kaže kultna pjesma Branka Mihaljevića. I ne samo to - grad doslovce živi na rijeci Dravi. Dokazuju to i kilometri šetnica (popularna Promenada), ali i lijepi mostovi, od kojih je pješački, viseći, službeno nazvan Most mladosti, motiv mnogih fotografija, razglednica i umjetničkih slika. Na Dravi, koja je, iako mutna, zdrava i omiljena kupačima, brojni Osječani naučili su plivati, a neki i veslati. Među njima i David Šain, osvajač zlatne medalje na svjetskom prvenstvu i srebrne olimpijske medalje.

- Volim živjeti u Osijeku jer je, za mene i moj posao, grad po mjeri. Sve mi je nadohvat ruke, niti je veliki, niti mali. Od kluba ili stana u bilo koji dio grada stignem za pet minuta. Prošao sam mnoge veslačke lokacije diljem svijeta i nema mi ljepšega nego rano ujutro u ranu jesen veslati i uživati dok je još lagana magla nad Dravom - opisuje Šain, jedan od niza sjajnih sportaša koje je iznjedrio grad na Dravi.

U kojem drugom gradu možete vježbati gimnastiku s osvajačima svjetskih medalja, Robertom Seligmanom i Tomislavom Markovićem? Ili zaigrati tenis s Donnom Vekić, jednom od najvećih mladih zvijezda? Samo u Osijeku! Ako pak želite, slobodno možete i nabijati nogometnu loptu u "Dolinama" na Vijencu Ivana Meštrovića, gdje je prve golove zabio Davor Šuker, službeno najbolji hrvatski nogometaš u posljednjih 50 godina. Ili pokušati trenirati rukomet na igralištu Grafičara u Podgrađu, gdje je nekada harala svojedobno najbolja svjetska rukometašica Kaja Ileš... Tko želi, može se okušati i u nekom od manje upražnjavanih sportova, poput streličarstva, atletike ili kuglanja, gdje su Osječanke i Osječani također zabilježili sjajne rezultate. Za ljubitelje sporta i rekreacije postoji pregršt sadržaja, a najposjećeniji su Srednjoškolsko igralište, znano kao Srednjika, nova i najveća nastavno-sportska dvorana Gradski vrt, susjedni istoimeni stadion (dom uglednog prvoligaša, Nogometnog kluba Osijek), Gradski bazeni, streljana Pampas i drugi. Posebnost je skatepark na lijevoj obali Drave koji je kao mravinjak u kolovozu, kada se održava međunarodni happening Pannonian Challenge.

Uz sve to, Osijek je grad iznimne kulturne baštine i impozantnih građevina, među kojima dah najviše oduzimaju barokna Tvrđa, prelijepi secesijski niz u Europskoj aveniji te konkatedrala, odnosno župna crkva sv. Petra i Pavla. Građanima nudi niz raznovrsnih kulturnih događanja pa tako i predstave u "odraslom" HNK-u i Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića, s tim da se, s pomoću "inkubatora" iz Umjetničke akademije, sve više budi alternativna scena, iznimno jaka 80-ih godina, koja svoje pozornice najčešće pronalazi u Barutani ili austrougarskom manježu.

Vrijedne izložbe redovito se mogu pogledati u Muzeju Slavonije, Muzeju likovnih umjetnosti i Galeriji Waldinger, filmovi (osim u multipleksima), često i umjetnički, u kinu Uranija koje vode Kinematografi Osijek, a književne večeri i promocije održavaju se najčešće u Klubu knjižare Nova i Club-galeriji Magis. Dobri koncerti klasičnijeg tipa na repertoaru su UAOS-a, Glazbene škole Franje Kuhača i Koncertnog ciklusa grada u atriju zgrade Glavne straže, a sve više se razvija i plesna kultura. U Osijeku rockerski duh i dalje nadvladava narodnjački pa se na mnogim mjestima mogu čuti i vidjeti žive svirke i pjesma, pri čemu se gostovanja poznatih izvođača posljednjih godina redovito događaju u kinu Europa. Centar noćnog života, naravno, osječka je Tvrđa, a ponuda brojnih klubova i kafića doista je raznovrsna. Tko, pak, želi na Facebook postaviti fotografiju iz noćnog provoda, na usluzi mu je wi-fi mreža kroz projekt "Bežični Osijek".

Premda više nema, recimo, kultnog "Lovačkog roga" ili "Bendeka", još je bolja gastronomska ponuda, što dokazuju i stalne nagrade restoranima kao što su oni u hotelima Waldinger i Osijek te Karaka.

Najveći slavonski grad aktivno živi u sva četiri godišnja doba. U proljeće građani uživaju u buđenju niza netaknutih prekrasnih perivoja i parkova, u ljeto u velikom broju posjećuju programe Osječkog ljeta kulture te Copacabanu ili Kopiku, veliki rekreacijski centar na lijevoj obali Drave; u jesen ih opijaju okus slasnog pečenog kestenja i miris prerade šećerne repe iz osječke Šećerane, a u zimu pohrle na Gradsko klizalište kod Sokolskog doma. Dakle, kad bismo parafrazirali Šaina, odgovor na pitanje “Zašto je lijepo živjeti u Osijeku?” bio bi: “Jer je dovoljno velik da ima sve što je potrebno, a opet dovoljno malen da ga se bez problema može prijeći biciklom”. I čak pješice! Još uvijek mislite da Osijek nije jedan od najljepših gradova za život?