Jeste li se ikad zapitali koliko zahtijevamo od ljudi koji nas zabavljaju? Koliko izvlače iz sebe i koja je cijena toga? Vijest da je Robin Williams preminuo počinivši samoubojstvo u dobi od 63 godine izazvala je šok i tugu, ali ne i preveliko iznenađenje - što je možda najtragičnije u ovoj priči. Williams je mogao usrećiti apsolutno svakog osim - sebe. Nasmijavao je cijeli svijet, ali očita je bila tuga u njegovim očima. Znamo da je imao vlastite demone. U intervjuima je otvoreno progovarao o svojoj ovisnosti o kokainu i alkoholu, čega se ostavio osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kad mu je 2004. umro najbolji prijatelj ponovo se odao piću, ali se 2006. pridružio anonimnim alkoholičarima radeći na tome da ostane trijezan. U posljednje vrijeme suzbijao je tešku depresiju, što je potvrdila njegova publicistica. Početkom ljeta najavio je da se vraća liječenju, što mu je bilo potrebno nakon neprekidnog 18-mjesečnog rada.

Od samih početaka Robin Williams je ljubimac publike i vlasnik jedne od najdugovječnijih karijera u Hollywoodu. U mnogim intervjuima prisjećao se svog prvog posjeta kinu kad je s roditeljima pogledao film “2001: Odiseja u svemiru” (1969.). Bio je oduševljen viđenim te je poželio postati glumac. Kao maturant pridružuje se kazališnoj skupini u svojoj srednoj školi “Redwood High School”. Zatim odlazi na studij politologije u “Claremont Men's College”, ali i tamo se više bavi glumom nego studijem. Nastavlja svoje obrazovanje u jednom od najboljih fakulteta dramske umjetnosti, “Julliard” u New Yorku. Bio je jedan od dvadeset primljenih brucoša. Među njima bio je i njegov budući cimer i spomenuti najbolji prijatelj Christopher Reeve, koji se proslavio iste godine kad i Williams. Godine 1977. Robin je pristupio audiciji za malu ulogu izvanzemaljca u popularnom sitcomu “Happy Days” i dobio posao. Taj televizijski debi osigurao mu je sljedeći angažman – četverogodišnji ugovor s TV kućom ABC za seriju “Mork i Mindy”, gdje igra glavnog lika, izvanzemaljca Orka koji se seli na Zemlju i živi na tavanu mladog trgovca. Dobio je “Zlatni globus” za svoju izvedbu i gotovo preko noći postao slavan. Kad je postao prepoznatljivo lice, Williams je odlučio pokrenuti svoj stand-up show na HBO-u pod nazivom “Off The Wall” (1978.). Zarađeni novac potrošio je sa svojom tada novopečenom suprugom Valeri Velardi na kupnju kuće u Topanga Canyonu. Nažalost, postao je ovisnik o kokainu, što je imalo vrlo negativan utjecaj na bračnu situaciju.

Bilo je samo pitanje vremena kad će se režiseri odlučiti iskoristiti njegov velik komičarski talent. Debi na filmu dogodio se 1980. u “Popaju”, koji je bio razočaravajući u svakom pogledu – publici se nije svidio, gluma je bila loša, a osramoćeni su bili svi koji su u tome sudjelovali. Bio je toliko loš da ga je i sam Williams često ismijavao u svojim stand-up točkama. Nakon smrti prijatelja i kolege Johna Belushija, koji je svoj život okončao smrtonosnom kombinacijom kokaina i heroina 1982. godine, Williams se zamislio nad sobom i odlučio boriti protiv svoje ovisnosti. Iste godine vraća se na veliko platno, kao zvijezda komedije “Svijet prema Garpu”. Film je vrlo dobro prošao kod publike, a kritika je bila neodlučna – nekima se jako svidio, nekima nimalo, ali su ipak ovi drugi bili u manjini. Barry Levison iskazao mu je povjerenje osiguravši mu ulogu u svom filmu “Dobro jutro, Vijetname” (1987.). Za ovo ostvarenje Williams je zaradio nominaciju za “Oscara” u kategoriji najboljeg glumca. Uslijedio je portret profesora u “Društvu mrtvih pjesnika” (1989.), za kojeg je također nominiran za “Oscara” i nekoliko “Zlatnih globusa”. Na privatnom planu Williams se odlučio drugi put uploviti u bračnu luku. Izabranica njegova srca bila je dadilja njegove djece iz prvog braka Marsha Garces.

Robin Williams počeo je dobivati sve više uloga ne samo u komedijama nego i u dramama. Jedna od takvih uloga je i ona u “Buđenjima” (1990.), gdje tumači doktora u psihijatrijskoj ustanovi koji žarko želi pomoći svojim pacijentima, među kojima se nalazi i Robert De Niro. Dječja fantazija Stevena Spielberga “Kapetan Kuka” (1991.) bila je jedan od najpopularnijih filmova te godine. Iste godine nastaje i komedija “Kralj ribara”, koja mu donosi zavidnu naklonost kritike, a kući je još jednom odnio “Zlatni globus”. Svoj glas posuđuje u vrlo uspješnom “Disneyjevom” animiranom filmu “Aladdin” (1992.). Još jedan trijumf na kinoblagajnama dogodio mu se 1993. godine; bila je to komedija “Tatica u suknji”. Svoj status top zabavljača u obiteljskim komedijama zacementirao je ulogom u avanturističkom animiranom hitu “Jumanji” (1995.). Nakon toga snima “Krletku” (1996.), u kojoj glumi homoseksualca. Suradnju s Billyjem Cristalom ostvario je 1997. godine u komediji “Dan očeva”. Još jedna komedija u kojoj ga možemo vidjeti je (“Disneyjev”) “Flubber” iz iste godine. Konačno osvaja “Oscara” za najboljeg sporednog glumca zahvaljujući jednoj od njegovih najboljih izvedbi u “Dobrom Willu Huntingu”, kojeg su napisali i u njemu glumili Matt Damon i Ben Affleck. Zaigrao je u neobičnoj fantaziji “Ja ću budan sanjati”, a zatim u “Patch Adams”, još jednoj karakternoj komediji (oba su filma premijeru doživjela 1998.). Prvi put mogli smo ga vidjeti u ulozi negativca u “Nesanici” (2002.), gdje glumi s kolegom Alom Pacinom, a zatim iste godine u crnoj komediji “Smrt Smoochyju”. Jednu od najzapamćenijih uloga Williams je ostvario 2002. kao poremećeni uhoda u “Zabranjenim fotografijama”. Ponovo se vraća obiteljskom filmu 2005. godine u “Robotima”, posudivši svoj glas robotu Fenderu. Godine 2006. pojavljuje se u predvidivoj obiteljskoj komediji “RV”, no iako kritika nije bila zadovoljna, publika je pohrlila u kina i donijela već prvog vikenda prikazivanja zaradu od šesnaest milijuna dolara. Ovu za njega iznimno plodnu godinu nastavio je snimivši psihološki triler “Umijeće slušanja”.

U privatnom životu Williams je proživljavao teške trenutke; vratio se alkoholu nakon dugih dvadeset godina trezvenosti. Ostavio se tog poroka do izlaska njegova sljedećeg filma “Slučajni predsjednik” 2006. godine. “Ples malog pingvina”, još jedan animirani film u kojem Williams posuđuje svoj glas, bio je poprilično uspješan, ali ne kao blockbuster “Noć u muzeju”, gdje se udružio s Benom Stillerom. Godine 2007. sudjelovao je u dva projekta - romantičnoj komediji “Dozvola za vjenčanje” i drami “Zvuk srca”. Obiteljskoj komediji vratio se 2009. godine, kad su izašli “Stari frajeri”. Williams se drugi put razveo u ožujku 2008. godine nakon dvadeset godina braka. Supruga se vjerojatno više nije mogla nositi s njegovom zloupotrebom raznih opojnih sredstava.

Robinu je uslijedila dvogodišnja pauza, a zatim je 2011. posudio glas u nastavku “Plesa malog pingvina”. U međuvremenu je gostovao u TV serijama “Zakon i red: Odjel za žrtve” (17. epizoda 9. sezone), “Wilfred” (1. epizoda 2. sezone) i “Louie” (6. epizoda 3. sezone), koja kao da je predvidjela njegov odlazak. Naime, gostujući u autorskoj seriji stand-up komičara Louisa C.K.-a, nakon pogreba zajedničkog prijatelja obećali su da će jedan drugome doći na pogreb, ovisno o tome tko prvi napusti ovaj svijet. Poslije još jedne dvogodišnje kinematografske pauze, 2013. godine mogli smo ga gledati u nekoliko filmova, među kojima su “Vjenčanje godine”, “Batler” i “Lice ljubavi”. Uz to, prošle godine ostvario je veliki povratak na male ekrane u CBS-ovoj humorističkoj seriji “Luđaci” (“The Crazy Ones”), koja nije postizala dobre rezultate gledanosti te je otkazana nakon samo jedne sezone.