Nije Hrvatska jedina od država u kojoj je nemoguće precizno odrediti desni ili lijevi politički spektar relevantnih stranaka. Nije to uspijevalo od 90-ih pa sve do danas. Iako su se pojedinci trudili mladu hrvatsku demokraciju okititi baš tim, na umoru, političkim etiketama.

Doduše, pitanje je što bi bilo s desnicom u Hrvata da primjerice pokojni predsjednik Franjo Tuđman nije pomogao Anti Đapiću u puču, kojim je Hrvatsku stranku prava preuzeo od Dobroslava Parage. Možda ništa, Paraga bi se bavio političko-intelektualnim nadmudrivanjima i sukobima kojima je bio sklon, dok je Đapić ipak HDZ-u, stranci nazovimodesnog centra, služio za promicanje nepopularnih političkih poruka i time bio obilno nagrađivan. Franjo Tuđman je ipak desničarske ispade držao čvrsto pod kontrolom. Njegova desnica morala je imati program nacionalne pomirbe. Nova hrvatska desnica Mladena Schwartza zbog svojih nacionalfašističkih ispada nije ni za spominjanje.

A danas? O desnici u Hrvatskoj suvislo vjerojatno ne bi znao progovoriti ni jedan posto od 100 tisuća okupljenih u Čavoglavama Marka Perkovića Thompsona na obilježavanju Dana domovinske zahvalnosti. Jer sjetimo se samo koliko je pravaških stranaka, da im predsjednicima ni imena ne možemo zapamtiti.

Teorijski, politička desnica je sintagma kojom u aktualnom političkom životu označavamo uglavnom konzervativne struje, koje polaze od različitosti pojedinaca, pa podržavaju ili prihvaćaju društvenu hijerarhiju. Stoga desnica smatra da je proistekla nejednakost "neizbježna", "prirodna", "normalna" i "poželjna". Razlikuju se stavovi klasične desnice, koja smatra opravdane razlike ljudi po naslijeđu i obiteljskoj tradiciji, i liberalne desnice, koja drži nejednakost opravdanom samo ako je rezultat poštenog tržišnog natjecanja. Ekstremna pak desnica obuhvaća i fašizam ili nacionalni socijalizam, odnosno nacizam. U moderno doba političkoj desnici pripadaju i stranke koje zagovaraju slobodno tržište i tržišno gospodarstvo.

U Hrvatskoj je ekstremna desnica uvijek dosad na izborima ostajala na margini, s nedovoljnom podrškom. Ali, poznato je da je i mali broj motiviranih, dobro organiziranih militanata dovoljan da napravi nered koji je u civiliziranom svijetu teško pravdati. Primjere tako organiziranih grupa u Hrvatskoj imamo i danas. No, to je samo margina, koju je pod pritiskom EU-a i europskog političkog partnera Pučke stranke i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko morao staviti pod 'kontrolu'. A sve je krenulo upravo zahvaljujući njemu, jer nakon što je preuzeo stranku i on se izgubio u tzv. desničarenju i temama koje su duboko ideloški stvarale zlu krv. Nakon svega, morao je 'u rikverc' i stranku pokušati profilirati u desni centar.

Profesor Ivan Rimac govori da je u Hrvatskoj u tijeku proces konstituiranja nove desnice. U kakvoj je korelaciji novo desnilo s dosadašnjom, starom desnicom? HDZ je vjerovao da ga radikaliziranje spašava. Kao i uvijek dosad kad je bio u gabuli. Ali HDZ više nije uspijevao potpuno kontrolirati različite referendumske pokrete. Nakon sramotne blokade državnog vrha u Vukovaru, što je osudila cijela Hrvatska, dio ljudi u HDZ-u shvaća da se pretjeralo. Napravili su korak unatrag i oko antićiriličnog referenduma. Možda Karamarko to nije znao, ali je prisiljen shvatiti da Hrvatska ne može reterirati u zaštiti manjinskih i drugih ljudskih prava, naročito ako se želi odlijepiti od mizernih dvadesetak posto, odnosno od statusa najnepopularnije osobe u državi.

Naveliko se špekulira da snage koje stoje iza referendumskih pokreta zapravo tragaju za svojevrsnom desničarskom alternativom HDZ-u. Jer je, strahuju, uteg korupcijskih procesa postao navodno pretežak teret za HDZ-ov juriš na pobjedu. Ali, danas za provalu antimanjinskog desnila zaista nema nikakvog razloga, pa su i te “snage” sve više na vjetrometini. Osim toga, prvi hrvatski predsjednik, za razliku od Karamarka, na liniji nekadašnjih velikih antiklerikalnih hrvatskih narodnih vođa, od Stjepana Radića nadalje, nije dao da mu Kaptol vodi politiku. Danas se desnica jako klerikalizirala, a uporište traži u svih 86 posto građana koji se izjašnjavaju katolicima. Tako se razlika u odnosu na devedesete može naći i u činjenici da su mlade generacije danas konzervativnije i netolerantnije od svojih očeva. No, Karamarko nema Tuđmanovu mudrost pa nasjeda na provokacije svojih satelita.

I na prošlogodišnjem okruglom stolu Večernjeg lista, koji je potaknut izdavanjem knjige profesora filozofije sa Sveučilišta u Hong Kongu Nevena Sesardića "Iz desne perspektive", raspravljalo se o tome što desnica danas predstavlja u Hrvatskoj. Povela se burna rasprava u prepunoj velikoj dvorani HND-a, ali ni tada odgovor na temeljno pitanje o "desnici u Hrvatskoj" na kraju ipak nismo čuli. Uvodničar Zvonimir Despot kazao je da je tema knjige pogođena i provokativna:

- Interes je takav zato što u Hrvatskoj nedostaje kritičkog razmišljanja što je desnica. Sve se svodi na dnevnopolitičke rasprave i obračune, a u društvu i u medijima su glasniji oni koji zastupaju drugo mišljenje - kazao je Despot te dodao kako stranke koje se nalaze na desnom spektru "nisu prava desnica". Smatra da postoje dva razloga što u Hrvatskoj ne postoji prava desnica, a to su da smo "demokraciju počeli učiti 90. godine." Smatra da se desetljećima desničare negativno etiketiralo, a tako je i danas.

- I danas etikete služe za diskvalificiranje. Desničar je zaostao, nastran, ne korespondira sa suvremenim svijetom - rekao je Despot te kao primjer naveo tadašnjeg ministara obrazovanja Željka Jovanovića i njegov način raspravljanja o zdravstvenom odgoju.

- Sesardić donekle prihvaća opis da je desničar primitivan i zaostao, ali opisuje i ljevičarski primitivizam - rekao je drugi uvodničar Željko Ivanković te dodao kako autor piše o tome da desnica zagovara nacionalni totalitarizam, a ljevica socijalni totalitarizam. Autor knjige Neven Sesardić kazao je da u Hrvatskoj i svijetu vlada svojevrsno ideološko jednoumlje.

Pisac i prevoditelj Tomislav Sunić upozorio je kako desnica u Hrvatskoj ima negativnu konotaciju, jer su nakon 1945. godine svi "kvalitetni desničari likvidirani" te dodao da se slična stvar dogodila i u Njemačkoj te Francuskoj.

- Sada imamo ideologizaciju društva na svim poljima. Počevši od Bleiburga do zdravstvenog odgoja. Vlast nema nikakav mehanizam da Hrvatsku pokrene i napravi državom 21. stoljeća, nego se samo vodi po ideologiji - istaknuo je komentator Milan Ivkošić.

Ekonomski stručnjak Željko Lovrinčević smatra da odnos lijevo-desno izmiče iz polja ekonomije, jer se ona prepušta tzv. tehnokratima "koji imaju drugu filozofiju koja nije ekstremno lijeva ili desna, nego liberalna."

Tadašnji predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić smatra da se pitanje desnice namjerno "zamućivalo" desetljećima, a da je ljevici nakon šovinizma odiozan postao nacionalizam.

- Danas postoji samo kameleonska stranka, a lijevo i desno postaje iluzija - rekao je Zidić i dodao da je hrvatska politička scena "infantilizirana".

Sesardić je objasnio da u nekom smislu desnicu opisuje osjećaj pripadanja nekoj grupi.

- Među ljevičarima je teško pronaći neku lojalnost prema grupi. Ljevičari inzistiraju na pravednosti i osjećaju prema slabijima, dok na desnici postoji lojalnost prema vlastitoj grupi - istaknuo je Sesardić.

- Desnica je kompleksnija jer angažira više vrijednosti nego ljevica - konstatirao je Sesardić i dodao da se to pokazalo i u prijelomnim trenutcima naše povijesti: “Stvorena je mantra da je buržoazija uvijek desnica.”

Hrvatska desnica i desni centar nema ni predsjednika države, čak ni dr. Franjo Tuđman nije bio desničar kakvim ga danas prikazuju hrvatski mediji. Tuđman je, podsjetimo, bio partizan u mladosti, general JNA i komunistički disident, prava osoba za Hrvatsku u tranziciji, za državu zahvaćenu ratom. Danas je ipak drugačije vrijeme.

Hrvatska desnica ne može se dogovoriti ni oko vlasti, a kamoli oko koalicija i jednog kandidata koji bi ih formalno doveo na vlast kao njihov predstavnik. Naravno, odgovornost za takvo nešto snosi HDZ, kao stožerna stranka desnog centra u Hrvatskoj, međutim, odgovornost malih stranaka nije ništa manja, što se vidi na primjeru predsjedničkih izbora. Dok će relevantna ljevica vjerojatno imati jednog kandidata, desnica ne misli stati iza Kolinde Grabar Kitarović, iako navodno žele smijeniti Josipovića. HDZ-ov predsjednik Tomislav Karamarko nakon što je postao predsjednik stranke trudio se svim silama uvjeriti hrvatske građane da se HDZ vraća korijenima, Tuđmanu, no onda je napravio niz katastrofalnih pogrešaka i bio ipak prisiljen na umjereniji smjer.