Otkako se 2009. godine pojavila u prvoj sezoni showa "Hrvatska traži zvijezdu", Carla Belovari (27) svoju karijeru gradi polako i nenametljivo. Gotovo odmah počela je raditi na svom albumu, koji je upravo u fazi “poliranja” i čeka pravo vrijeme za objavu. Dotad je simpatična kantautorica snimila duet s Nenom Belanom, a sve to bio nam je povod za razgovor u kojem smo doznali detalje o prvim koracima njezine karijere, pa sve do danas.

Upoznali smo vas nakon sudjelovanja u talent-showu. Kakvo vam je to bilo iskustvo? I što se promijenilo u vašem životu tijekom ovih pet godina?

- 'Hrvatska traži zvijezdu' za mene je bilo iskustvo kojim sam puno toga naučila, prije svega o televizijskoj produkciji i medijima u Hrvatskoj. Dobro smo se zabavili, upoznala sam mnogo ljudi i stekla prijateljstva koja traju i danas - Bojan Jambrošić, Nikolina Kovačević... Sve u svemu, bilo je to jedno divno iskustvo. A što se promijenilo u mom životu? U mom životu stalno se nešto mijenja, pa ne znam gdje bih počela objašnjavati. Ali one osnovne stvari ostaju - obitelj, ljubav prema glazbi, vjera...

Rođeni ste u Sloveniji, živjeli i odrastali u Njemačkoj, a onda ste završili u Hrvatskoj. Kako i zašto ste se odlučili na tako velik korak i jeste li ikad požalili?

- Došla sam u Zagreb jer sam htjela nekakvu promjenu u životu nakon što sam godinu dana studirala muzikologiju i teologiju u Njemačkoj, pa mi je najjednostavnije nekako bilo doći u Hrvatsku, a i ovdje mi je obitelj s majčine strane (a mama je ostala u Ingolstadtu). Nisam nikad požalila, iako je bilo i teških vremena. Ovdje, naime, stvari ne funkcioniraju po 'njemačkom' principu (red i rad, znate već...), pa je malo teže zaraditi za život. Ali neću se žaliti, imam dvije ruke i noge, i zdrava sam, hvala Bogu, pa je sve u redu.

Otkud ljubav prema pisanju i kako se uopće rodila ljubav prema glazbi?

- Otkad znam za sebe pjevam, sviram klavir od svoje šeste godine, i vrlo rano sam već počela sklepati neke melodije. Sjećam se prvih pokušaja s deset godina na sintiću uz one neke ritmove, to su baš lijepe uspomene. Baka je također uvijek pjevala sa mnom, a i cijela obitelj je vrlo muzikalna (ne na onaj akademski, školovani način, nego stalno svi nešto pjevaju i sviraju). Glazba je oduvijek bila centar mog života. Od svoje jedanaeste godine krenula sam u glazbenu gimnaziju u Njemačkoj i ondje stekla sva moguća iskustva, što u klasičnoj glazbi, što u jazz i pop-glazbi. Sa šesnaest godina postala sam dio jednog regionalno poznatog jazz-funk benda i tada sam počela ozbiljnije pisati pjesme i tekstove.

Samozatajni ste, polako gradite svoju karijeru... Je li to teži put?

- Ne znam, doista ne znam. Pokušavam se fokusirati na to da mi je glazba velika ljubav, i da se tim ne bavim zbog 'karijere', nego zbog užitka i dobrog osjećaja. Htjela bih da se ljudi osjećaju dobro kad slušaju moje pjesme i da se mogu identificirati mojim riječima. Vjerujte mi da mi je važnije kad mi netko kaže: 'Joj, tvoja pjesma mi je pomogla u nekom teškom životnom razdoblju' nego bilo kakva zarada ili slava. Veliki je pritisak kad imaš osjećaj da moraš na silu napraviti hit kako bi opstao ili bio u medijima. Zato uvijek radim i stvari koje mi osiguravaju svakodnevni kruh. Na kraju krajeva, završila sam prošle godine i fakultet, pa radim i u školi stranih jezika, radim prijevode, pjevam reklame, bavim se produkcijom i pišem za druge.

Jeste li u počecima nailazili na smicalice i nemoralne ponude? Čega ili koga se mlade pjevačice i pjevači moraju paziti?

- Nikad nisam dobila nekakvu nemoralnu ponudu, mislim da je u startu sa mnom jasno kako funkcioniram, pa mi nitko i ne prilazi na taj način. Nisam imala ni nekakva loša iskustva ili smicalice. Naravno, ima tu laktarenja i uvijek će se naći netko komu se ne sviđa što radiš, ali ako imaš svoj stav i znaš kamo ideš, onda to ne bi trebala biti neka prevelika zapreka. Mislim da se ljudi općenito moraju prestati bojati, jer nas strah - ponajviše strah za egzistenciju - tjera na svakojake poteze. Jako je teška situacija i nikom nije bajno, vjerujte mi na riječ. Ali uvijek se može pronaći nešto lijepo u svakoj situaciji, i na kraju, nakon kiše mora doći - sunce. To je tako oduvijek i tako će biti. Čega se moraju bojati mladi pjevači? Možda jedino da ih netko ne pokuša iskoristiti na bilo koji način.

- Ne bojim se izraza 'pop' glazbe jer je to u konačnici popularna glazba, i mislim da radim neku mješavinu soula, r&b-a, popa, jazza, ima i nešto bluesa, reggaea... Ma svega pomalo. Nema ograničenja jer sve dolazi direktno iz mog srca i moje duše. Uvijek i najviše pišem o ljubavi, tematike mi se najviše vrte oko te prekrasne emocije. Najviše glazbe iz mene izlazi kad sam tužna ili melankolična, pa su mi pjesme često dosta sjetne.

Kako je došlo do aktualne suradnje s Nenom Belanom? O čemu govori nova pjesma "Nama najbolji" i kako je nastala?

- Pjesma me na prvu vukla na onaj stari, retrozvuk, koji su u Hrvatskoj radili, između ostalog, 'Đavoli', pa smo Baby Dooks i ja pomislili da će biti zgodno ako ju Neno malo začini, što je na kraju ispalo savršeno. Mislim da je Neno Belan jedan od najvećih kantautora na ovim prostorima. Pjesma govori o tome kako je teško kad ne možeš biti s nekim koga voliš i tko tebe voli, ali jednostavno ne štimaju okolnosti i situacija je komplicirana, te se ta ljubav nikad nije ostvarila do kraja. Tko zna što će budućnost donijeti... No, za sada, stvari tako stoje.

Ovih dana snimali ste i videospot za spomenuti duet. Kakva je bila atmosfera na snimanju, kako će izgledati finalni 'proizvod' i kad možemo očekivati premijeru?

- Spot je sniman, sad se čeka još montaža i tako dalje, a nadam se da će se to brzo izrealizirati. Videobroj će izgledati kao što pjesma zvuči - nostalgično, toplo, romantično, sa šusom retrostila na moj način. Snimali su ga Mario Petreković i Boris Sekulić, koji je nedavno dobio Porin za vizual albuma Jelene Radan 'Voyage'. Ma sve nekakve sulude kombinacije - Belan, Dooks, Mario, Boris, ja... Sve neki umjetnici na jednom mjestu, a znate što se kaže o umjetnicima - da su pomalo ludi. Ali najveću ulogu u spotu ipak je odigrala Gina, moja luda pseća ljubimica.

- Album 'Soul na ranu' snimam već jako dugo, gotovo pet godina. Puno različitih stvari sam radila tijekom ovog vremena i nikad mi se nije žurilo s albumom, no sad je pri kraju. Imala sam zaista sjajne producente suradnike sve ovo vrijeme, primjerice Roberta Funčića, Kooladea, Silvija Pasarića, te posljednjih godinu dana genijalnog Baby Dooksa koji mi je prikrojio savršenu glazbenu haljinu i produkcijom digao sve na još jednu stepenicu više. Mnogo smo radili zajedno i najveći dio albuma sam odradila s njim. Jednostavno, super funkcioniramo zajedno, što se - nadam se - čuje u pjesmi 'Nama najbolji'. Pjesme na albumu sve nose moj rukopis, sve su pune soula i toplog zvuka, i doista se nadam da ću dirnuti srca slušatelja.

Što biste još voljeli postići u karijeri? Vidite li se i za desetak godina u svijetu glazbe ili vam je rad u struci, kao profesorica jezika, plan B?

- Dokle god dišem, bavit ću se i glazbom. To je jednostavno nužno za mene, ja to radim jer izlazi iz mene. Nikako si ne mogu zamisliti život bez glazbe, to me ispunjava i usrećuje. Također volim predavati njemački i prevoditi, tako da mi ništa ne predstavlja neku stravičnu obvezu. Neka sve dođe kako treba doći i kako je suđeno. Ne želim ništa forsirati u životu i ne želim samoj sebi vršiti pritiske. Vidjet ćemo. Neću žuriti, ionako su nam svi koraci već odavno izbrojeni.