Tko još nije čuo za kostajničku Kestenijadu, višednevnu svečanost berbe kestena (arhaično “kostanja”) i kušanja narodnih specijaliteta?

Rijetki su takvi, kao i gosti koji dođu u taj kulturni biser kontinentalne Hrvatske i nikada se u njega ne vrate. Gostima iz Slavonije i Baranje ruke širi romantični gradić na modrozelenoj rijeci Uni okružen bogatim šumama kestena po kojima, prema mađarskom nazivu za kesten, dobio i ime. Hrvatska Kostajnica nalazi se u jugoistočnom dijelu središnje Hrvatske, u Sisačko-moslavačkoj županiji, na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom, i ima oko 1700 stanovnika. Razvoj gradića odredili su rijeka Una, uz čiju se lijevu obalu smjestio, te brda Djed i Balj, koji ga sa sjevera i juga natkriljuju i štite. Što se zbiva na ulicama grada, budno prati šumoviti Djed, izletište s lijepim istoimenim restoranom i vidikovcem s kojeg pogled seže na Unu, ali i na susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Ljepotom plijeni ribom bogata Una, koja je ljeti ugodna za kupanje, te uvijek puna adrenalina vožnja kajacima. Okolica grada može se upoznati i vozeći se dvadesetak kilometara dugom biciklističkom stazom. Velike mogućnosti za razvoj turizma ovom biseru hrvatskog Pounja daju ljepota krajolika, netaknuta priroda, bogatstvo vodom, ribom i divljači te vrijedna kulturno-povijesna baština, kao i zanimljivi događaji tijekom cijele godine. Uz Fašnik, Kobasijadu, Likovnu koloniju, smotru folklora i ljetna događanja uz Unu, najljepša i najznačajnija je Kestenijada, listopadska fešta berbe kestena, prepoznatljivi brend Hrvatske Kostajnice. Izletnici i gljivari obožavaju okolne šume, ali i lovci zbog bogatstva raznolikom divljači.

A u središtu gradića ponosno stoji zgrada zanimljive arhitekture - dragulj, hotel Central. Još je davne 1905. otvoren taj hotel s vlastitim vodovodom i električnom centralom, a poznat je bio nadaleko po ukusnoj kuhinji i vinima iz svoje proizvodnje. Biti u Kostajnici, a ne popiti kavu u središtu grada i ručati u restoranu Djed, isto je kao i ne biti ondje.

Na najpoznatijem kostajničkom izvoru, Tekiji, i danas stoji kamena ploča iz 1811. na kojoj piše „Pi, brate, iz Božje milosti dat ti je napitak“. U ovom gradiću igra se nogomet, iako se njihov nogometni klub više ne natječe, ali su zato izvrsni u kajaku i kanuu, u kojem tradicionalno postižu zapažene rezultate i daju hrvatske reprezentativce i reprezentativke (Filip Bolčević, Anamarija Govorčinović). Jednom godišnje mladi organiziraju zapaženi malonogometni turnir Memorijal Ivan Došen.

Mirjana Lahovsky- Žličarić dobra je vila Kostajnice i direktorica Turističkog ureda Turističke zajednice Grada. Svojski se trudila pokazati sve ljepote svoga grada i u tome je uspjela, jer zna da novinari uvijek imaju puno pitanja na koja uvijek mora biti puno odgovora. A članovi FIJET-a, svjetske udruge turističkih novinara i pisaca u turizmu, uskoro će posjetiti njezin gradić i svjedočiti o ljepoti krajolika, kulturne baštine i susretljivosti i ljubaznosti ljudi.

- Jedino nam entuzijazam pomaže u radu, jer je teško raditi bez novca. Kestenijada je naš kapitalni projekt i u dva dana nam dođe 20 - 30 tisuća posjetitelja, među kojima i gosti iz susjedne BiH. Ove smo godine prvi put sudjelovali i u Noći muzeja (Stari grad), što je izazvalo veliko zanimanje naših sugrađana, a tada smo pričali i priču o Zrinskima i Kostajnici koje više nema. Ponosni smo i na uspjehe našeg kajak-kanu kluba jer opstaju, a njihova se trenerica bori da ih održi na životu – kaže Lahovsky-Žličarič, naglašavajući da bi bilo dobro kada bi se nabavilo pet-šest novih kajaka i kanua kako bi se dodatnih pedesetak mladih bavilo tim sportom, jer Grad nema novca za sufinanciranje.

Još se puno toga, kaže direktorica, kod njih treba napraviti, jer su grad na granici. Tu su ulazna vrata Europske unije i grad bi se trebao obnoviti, jer su još vidljive rane iz Domovinskog rata.

Ono što dijeli Hrvatsku Kostajnicu od Bosanske Kostajnice u Republici Srpskoj most je na Uni. A u susjednu državu može se pješice jer su nekada ta dva grada u bivšoj državi bila jedno. Promet je gust jer je u BiH prilično jeftinije, kupuju se lijekovi, hrana, odjeća, a odlazi se i na ćevape i u restorane. Kostajnica je poznata i po svojoj regati, koja će se i ove godine održati 26. i 27. srpnja. Tada se Unom uputi puno čamaca (Novi Grad – Kostajnica – Hrvatska Kostajnica, Dvor na Uni) te žele promovirati Unske lađe. Posljednjih nekoliko godina to su i uspjeli pa je i to postao razlog za prijavu za novac iz jednog od fondova Europske unije, kako bi se obnavljali kajak-kanu klubovi, ribarske kućice i sve što je povezano s tom lijepom rijekom, o kojoj razmišljamo i pri odlasku iz toga kraja. Iza nas ostaju gradići, Una, kesteni, fina hrana, Jasenovac, autocesta… i dolazimo u Osijek, koji i nije tako daleko – samo tri sata prosječne vožnje ili skromnih 227 kilometara. Toliko je bilo potrebno za bijeg u prekrasnu prirodu uz rijeku Unu, kavicu u centru, Varoški odrezak i knedlu od kestena u umaku od čokolade i drage ljude koji su Hrvatsku Kostajnicu prikazali tako lijepom da sam je i sam zavolio.