Na upit o zdravstvenim temama vezanim uz muško zdravlje urolozi KBC-a Osijek, a među njima i dr. Dalibor Koprolčec, uputili su nas u trenutačno jednu od najaktualnijih tema, a koja se još uvijek ne obrađuje dovoljno.

Riječ je o andropauzi, ili biološkim promjenama kod muškaraca, a o kojima se govori tek poslijednjih desetak godina. Sama riječ andropauza potječe iz grčkog jezika, gdje riječ »andros« znači muškarac, a "pausis" kraj pa je analogna pojmu "menopauza". O ovoj temi u javnosti opširnije je progovorio i urolog dr. sc. Ante Reljić, koji napominje kako je potrebno naglasiti da andropauza ipak nije istoznačna s menopauzom, iako se odnosi na isto razdoblje života muškarca i žene. Naime, riječ je o promjenama u različitim hormonima muškarca i žene. Menopauza se mnogo jasnije prezentira pa se tako i dijagnosticiranje oba stanja, kao i terapijski pristupi, znatno razlikuju. Budući da je naziv andropauza etimološki neadekvatan, postoji nekoliko raznih naziva koji pobliže definiraju temeljne promjene u muškarca koje nastaju u dobi iznad 40 godina. Odgovarajući hrvatski ekvivalent andropauzi bio bi kasni simptomatski hipogonadizam.

Recimo i kako andropauzu dobije od 30% do 40% svih muškaraca u dobi od 45 do 55 godina. Prvi se znaci pokažu nakon tridesete godine. Andropauza nije kriza srednjih godina. Riječ je o hormonalnoj promjeni koja utječe i na osjećajnost. Muškarci tijekom starenja proizvode sve manje androgena. Muška i ženska menopauza u mnogočemu su slične, osim što se o ženskoj mnogo više govori, vjerojatno zbog uvjerenja da njome muškarac gubi na svojoj muškosti.

- Klinička dijagnoza temelji se na prepoznavanju simptoma koji mogu biti znak hipogonadizma. Testosteron ispoljava svoje učinke na više organskih sustava djelujući na endokrini, genitourinarni, lokomotorni, kardiovaskularni i središnji živčani sustav. Tako se, kao posljedica u starijih ljudi, mogu pojaviti osteoporoza, sarkopenija (gubitak mišićne mase) i smanjenje mišićne snage, redistribucija tjelesne mase u korist masnog tkiva, anemija, smanjenje libida i erektilna disfunkcija, smanjenje kognitivnih sposobnosti i poremećaji sna, sklonost naglim promjenama raspoloženja i depresiji. Simptomi koji najčešće muškarca motiviraju da se obrati urologu su smanjenje libida i erektilna disfunkcija te mikcijske tegobe. Značajnu pomoć u smislu probira rizične muške populacije omogućuju zdravstveni upitnici. Važno je reći kako ni jedan od upitnika ne zamjenjuje ispravnu anamnezu, pregled i vještinu liječničke procjene, jer navedeni simptomi mogu biti i posljedica drugih bolesti (npr. depresija, dijabetes i sl.). Stoga je nužno dijagnozu temeljiti na dva kriterija istodobno - klinička slika i biokemijski dokaz hipogonadizma, napominje dr. Reljić.

Zapravo, jednostavno rečeno, simptomi andropauze su opadanje libida, smanjenje, odnosno gubitak erekcije, stanja iscrpljenosti (približno 80% muškaraca tišti osjećaj neprestane iscrpljenosti), bezvoljnost, razdražljivost, depresija (u oblicima različite težine pojavljuje se kod približno 70%), nervoza, gubitak koštane mase, bolovi u mišićima i zglobovima, noćno znojenje, razdražljivost, manje zanimanje za seks, rjeđe jutarnje erekcije, često mokrenje, srčana aritmija, osteoporoza, stres, ljutnja, zaboravljivost, zbrkanost, povećanje tjelesne težine. Neki muškarci postanu androgeniji (materinskiji), produhovljeni, ljubazniji, osjećajniji. Liječnici napominju i da andropauza uglavnom nastupa između 50. i 55. godine.

- Naravno da postoje mogućnosti liječenja. Tako hormonska nadomjesna terapija testosteronom nije novost i koristi se od četrdesetih godina prošlog stoljeća u obliku intramuskularnih injekcija jednom mjesečno. Nedostatak takve terapije su oscilacije serumske koncentracije testosterona. U posljednje vrijeme pojavio se depo-preparat koji se aplicira jednom u tri mjeseca pokazujući znatno manje oscilacije koncentracije uz jednaku djelotvornost. Pored toga postoje i oralni pripravci koje je, međutim, potrebno uzimati tri puta dnevno i to uz hranu s više masnoća što većina bolesnika ne prihvaća dobro. Međutim, testosteronska nadomjesna terapija svakako nije posve bezopasan oblik liječenja simptoma kasnog hipogonadizma. Takvo liječenje apsolutno je kontraindicirano u bolesnika s karcinomom prostate, ili rakom dojke u muškarca, znatno uvećanom prostatom i izraženim opstruktivnim simptomima mokrenja zbog benigne hiperplazije prostate te znatno povišenim vrijednostima kolesterola ili sniženjem lipoproteina male gustoće, kao i u bolesnika s  policitemijom. Nadomjesna terapija testosteronom može značajno povećati tjelesne i mentalne sposobnosti muškarca sa znacima hipogonadizma i tako znatno utjecati na kvalitetu života u srednjoj i starijoj dobi. Urolog ima jedinstveno mjesto u procjeni poteškoća i dijagnostici simptoma muškaraca srednje i starije generacije te indiciranju nadomjesne terapije, kao i praćenju njezinih povoljnih učinaka i mogućih rizika - poručuje dr. Reljić.