Ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za mir je - Vladimir Putin! Tako bi u jednom od mogućih scenarija mogla zvučiti rečenica 10. prosinca 2014. u Oslu na dodjeli prestižne nagrade u čast Alfreda Nobela, švedskog industrijalca i izumitelja dinamita.

Nekima to zvuči kao neslana šala, ali mnogi su zaboravili da je ruski predsjednik jedan od ovogodišnjih kandidata za Nobelovu nagradu za mir. Doduše, on je jedan od 278 nominiranih za ovu godinu, ali lista kandidata bit će smanjena ovih dana na 40-ak, a prema posljednjim potezima, Putin bi volio biti među njima.

Ovaj bivši KGB-ovac predložen je za Nobelovu nagradu zato što je “riješio sukob u Siriji”, a ovih dana preuzima ulogu mirotvorca u Ukrajini pozivajući proruske separatiste da odgode održavanje referenduma o neovisnosti.

- Rusija vjeruje kako je ova kriza, koja je započela u Ukrajini i sada se aktivno razvija u najgori mogući scenarij, proizvedena od strane onih koji su izveli državni udar u Kijevu u veljači ove godine, te još uvijek ne mare za razoružanje desničarskih i nacionalističkih elemenata. Ipak, pozivam antivladine prosvjednike da odgode održavanje referenduma, jer sada je nužno stvoriti uvjete za dijalog - rekao je Vladimir Putin, dodavši kako se ruska vojska povukla s rusko-ukrajinske granice.

Ovakav nevjerojatan preokret dogodio se nakon sastanka predsjednika Ruske Federacije i Didiera Burkhaltera, predsjednika Švicarske i člana Predsjedništva OESS-a. Nisu poznati detalji s ovog sastanka, osim što je šturo priopćeno kako je Moskva postigla dogovor s OESS-om oko “rješavanja situacije u Ukrajini”, a četiri ključne točke ovog novog sporazuma su: primirje, deeskalacija tenzija, dijalog i izbori.

- Moskva je zainteresirana za brzo rješenje krize u Ukrajini, uzimajući u obzir interese svih naroda te zemlje. Osim toga, predsjednički izbori 25. svibnja koje su najavile vlasti u Kijevu su korak u pravom smjeru - rekao je Putin.

Pojedini politički analitičari ovakav zaokret Kremlja tumače kako je ovo Putinovo povlačenje kojim nastoji izbjeći eskalaciju sukoba u istočnoj i južnoj Ukrajini. Moguće je da je i Putin konačno shvatio da istočna Ukrajina nije isto što i Krim, kako su ga protumačili proruski separatisti u tom dijelu zemlje, misleći kako će se i oni referendumom odvojiti od Ukrajine. Nije teško ne primijetiti da se eskalacija sukoba, koja se s istoka preselila i na jug zemlje na područje Odese, vrlo lako može proširiti i izvan granica Ukrajine, na Moldaviju, Estoniju..., odnosno u svaku zemlju istočne Europe u kojoj živi znatna ruska manjina. Krim je bio po svemu sudeći jedina pretenzija Vladimira Putina, i to prije svega zbog strateških ruskih vojnih baza koje se nalaze na tom poluotoku u Sevastopolju, a nije isključeno i da je upravo zadržavanje ovog poluotoka bio Putinov uvjet da prihvati prijedloge OESS-a. Ne bi bilo ništa čudno da se Zapad pomirio s tim da Krim (p)ostane dio Ruske Federacije, a da Putin zauzvrat odustane od istočne Ukrajine.

Mnogi će se zapitati može li ovaj zaokret Moskve zaustaviti građanski rat u Ukrajini. Gledajući ovako s distance rekli bismo da može, ali situacija na terenu je daleko kompliciranija. Sukobi su već naveliko eskalirali u brojnim gradovima istočne Ukrajine, a proširili su se i na jug zemlje. Gorčina kod nekih ruskih separatista već je velika, mnogi su očekivali da će im Rusija pomoći nakon prvih napada na Slavjansk ili nakon sukoba u Odesi. Broje se desetci mrtvih i stotine ranjenih, a nakon što je radilo oružje, treba sjesti za zajednički stol i dogovoriti se o budućnosti zemlje. Kako prenose brojne inozemne novinske agencije, većina ruskih separatista izjavljuje kako je zajednički život s Ukrajincima nemoguć i jednostavno ne mogu prihvatiti činjenicu da moraju ostati unutar granica Ukrajine. Mnogi smatraju kako ih je Rusija izdala, posebno nakon što im je Putin naredio da odgode referendum. Denis Pušilin, jedan od vođa pobunjenika u Donjecku, rekao je u razgovoru za Reuters: “Imamo puno poštovanja prema predsjedniku Putinu. Ako on smatra da je ovo nužno, svakako ćemo raspraviti o tome”. Ipak, dan kasnije Pušilin je je izjavio kako će se referendum održati 11. svibnja, kako je i planirano.

Do zaključenja Magazina, nije stigla vijest kako je na Pušilinovu neposlušnost reagirao Putin, no ustrajavanje na referendumu znači i novu eskalaciju sukoba. Stoga je vrlo važan slijedeći potez Putina, s obzirom da separatisti ne odustaju od referenduma. Istodobno, ne treba smetnuti s uma da je ovaj sporazum postignut između Moskve i OESS-a, drugim riječima tek treba vidjeti koliko ovaj dogovor prihvaća ili ne prihvaća SAD, jer ukrajinska kriza je prvenstveno sukob između Moskve i Washingtona. Rusija, koliko god bila velika sila, ipak ima dosta ranjivih točaka kada se uspoređuje s SAD-om. Naime, unatoč priči o globalnoj gospodarskoj krizi koja je zahvatila i Ameriku, Washington je i dalje u svijetu dominantan po pitanju financijskih institucija preko kojih upravlja Europom. No, najveći ruski hendikep je njena ekonomija. Koliko god pojedini ekonomisti i političari u Rusiji tvrdili kako im sankcije neće nanijeti veliku štetu, činjenice nisu baš takve. Rusiji još nisu ni nametnute prave ekonomske, već samo diplomatske sankcije koje su zapravo tek upozorenje što bi se sve moglo dogoditi, a ruska tržišta već su reagirala iznimno panično i s dosta straha. Rusija bi teško podnijela ekonomske sankcije, jer preživljavanje u izolaciji i nekakvoj priči o novim savezima s Kinom i Dalekim istokom nisu zanimljive ruskim gospodarstvenicima, jer većina njih i dalje želi poslovati sa Zapadom. O tome govori i podatak kako su ruske dionice odmah skočile nakon Putinove izjave o prihvaćanju predsjedničkih izbora i povlačenju ruske vojske s ukrajinske granice. Ovo je očekivana reakcija ruskih tržišta jer se pretpostavlja da bi ovaj potez mogao zaustaviti pokretanje zapadnih ekonomskih sankcija.

U svakom slučaju, svima je u interesu da prestanu sukobi u Ukrajini i da se pokuša dijalogom riješiti stvari, jer na kraju krajeva, ništa nije vrijedno kao ljudski životi. Dani koji slijede pokazat će koliko je moćna diplomacija i u kojem će se pravcu razvijati situacija u Ukrajini. Treba pak napomenuti da ovim sporazumom Rusija na neki način prihvaća prozapadnu orijentaciju Ukrajine, koja teži priključenju Europskoj uniji i NATO-u.