Piše: Damir GREGOROVIĆ

Predsjednik SDP-a i premijer Zoran Milanović opet ne razumije pitanja, ništa ne zna i ništa ne može, iako mu je oko stranke već mjesecima sve više afera. Dok institucije ne odrade svoj posao, vjeruje i prevrtljivom vukovarskom gradonačelniku Željku Sabi, kao i moćnoj, rastrošnoj te do sada nedodirljivoj sisačko-moslavačkoj županici Marini Lovrić Merzel, pa stoga neće zatražiti njihove ostavke ni smjene.

I dok se svi zgražaju, sumnje, pa i uhićenja, za njega nemaju dovoljnu težinu, što znači da ne vjeruje ni DORH-u, jer je u Sabinu slučaju izjavio kako će sam istražiti njegove račune. Ma čime li se to premijer jedne države bavi, za zavapiti je i čudom se čuditi, pa makar se radilo i o prepotentnom Milanoviću. Inače, Sabu terete tri optužnice, a Lovrić Merzel najmanje pet zbog milijunskih malverzacija javnim novcem. Autoritativnom Milanoviću to očito ništa ne znači jer riječ je o članovima Predsjedništva SDP-a koji ga politički i unutarstranački ne ugrožavaju, a one koji su to činili iz stranke je izbacivao i zbog “dječjih bolesti”. Ni njihov šef, ni Merzel, ni Sabo ništa ne žele poduzeti čak ni zbog moralnih razloga, unatoč tome što je javnost već osvjedočena u beskrupulozni kriminal pa i bez sudova vjeruje u onu narodnu: Gdje ima dima, ima i vatre. Ma dovoljne i jadne su čak i same sumnje da je Sabo navodno prisvajao novac iz fonda za ljetovanje socijalno ugrožene vukovarske djece te si na račun toga kupovao čak i seksualna pomagala, a Merzelica se pak na županijski račun podvrgla liposukciji, a svatove si organizirala u lovačkom domu. Navodi su to koji, jednostavno, zgražaju i vrijeđaju svaki zdrav razum te dovode u pitanje čak i “mentalno zdravlje” osumnjičenika. O ostalim kaznenim djelima za koja ih se sumnjiči da se i ne govori, a njih za sada ne priznaju ni čelnici SDP-a, dok će ipak opetovano, vodeći se dvostrukim mjerilima, za sve krivo u državi pozivati se na HDZ-ove “kosture iz ormara”. Riječ je o licemjerju rijetko viđenih razmjera.

Pitanje poštenja i morala stranke dvostrukih mjerila već je i prije dobrano načeto, stoga je još čudnije što i svi članovi Predsjedništva SDP-a šute i bez pogovora podržavaju šefa. Osim toga, Predsjedništvo može suspendirati ili izbaciti iz članstva bilo kojeg člana ili članicu stranke koji šteti ugledu SDP-a. Milanović se, međutim, pravi lud, a oni koji ga podržavaju još luđima. Začuđuje i to što sva ta svita i uoči samih europskih izbora podcjenjuje građane. I tu je riječ, doduše, o već viđenoj Milanovićevoj bahatosti, koji tu javnost uopće ne doživljava sa svoga visinskog trona. Upravo stoga postaje sve bistrije da bi ta garnitura nesposobnjakovića i diletantskih pozera s vlasti morala otići što prije. Jer dok im se kriminalni slučajevi sve više nižu, u SDP-u ne vide ništa sporno. Dok je kumova i prijatelja, optuženima se vjeruje i štiti ih se dok i sami ne priznaju krivnju. Uz to, tvrde kako čine sve da bi građane uvjerili da su ipak bitno drukčiji od HDZ-a. Jesu li?