Piše: Darko ŠTEFIĆ

Prije dvije godine ispunio sam svoj veliki životni san i posjetio Tajland i Kambodžu, odakle sam kući ponio mnogobrojna nezaboravna iskustva, pa sam ove godine odlučio nastaviti tamo gdje sam stao, proširiti vidike i opet otkriti nešto novo i zanimljivo.

Tako počinje svoj putopis svjetski putnik Darko Štefić, Belišćanin sada sa zagrebačkom adresom, koji je početkom 2014. doživljaje iz tzv. budističkih zemalja odlučio dograditi posjetom kršćanskim, odnosno katoličkim (uglavnom), Filipinima.

Tamo je otputovao u društvu prijatelja Dine Zdralovića, također velikog zaljubljenika u putovanja i otkrivanje udaljenih egzotičnih krajeva, koji živi u Bangkoku, ali je spremno prihatio izazov da zajedno sa Štefićem krene u filipinsku pustolovinu.

Filipini su stomilijunska katolička zemlja (s mnogo crkava) i kao takva treća po veličini na svijetu, što je rijetkost za to podneblje, gdje su više-manje budističke (poput Tajlanda) i muslimanske (poput Indonezije) zemlje. No, osim te religijske razine priče, mnogo je i drugih posebnosti te velike zemlje, uključujući i nestabilno političko stanje, probleme s muslimanskom gerilom, česte smjene vlasti i gospodarsku krizu kroz koju prolaze i Filipini. No o tome ionako možete čitati i vidjeti drugdje, na vijestima i portalima, pa se zato vraćamo Darkovoj priči.

- Već pri samom dolasku impresioniralo me je to što su Filipini država u kojoj je promet vrlo gust, ali istovremeno fantastično reguliran, i to bez semafora, osim u milijunskim gradovima. Na ulicama su motori, tricikli i tzv. jeepnyji (stari američki džipovi prenamijenjeni za vožnju 10 - 15 ljudi). Njih je na tisuće u većim mjestima, polako se vozi i svuda se stiže. Premda se to turistima u nekim trenucima čini vrlo kaotičnim i nesigurnim, vrlo brzo počinjete shvaćati da zapravo nitko ne gubi živce, jer takav promet nekim čudom dobro funkcionira - iznosi Darko svoje prve dojmove.

Glavni, službeni, jezik na Filipinima je tagalog, makar, prema Darkovim riječima, svi uglavnom govore engleskim, što i nije čudno s obzirom na činjenicu da su Filipini punih pola stoljeća, od 1898. do 1945. godine, bili američka kolonija. Da su dugo vremena bili pod američkim utjecajem, vidi se i u njihovu načinu života, brojnim američkim trgovinama, nazivima ulica, trgova... Ukupno uzevši, amerikanizacija, koja je preživjela burno razdoblje osamostaljenja, i danas je najizraženija u mladih, koji se furaju na američku glazbu, filmove, modu...

A koliko je američko naslijeđe još uvijek jako, svjedoči, između ostalog, i sport, napose košarka, koju rekreativno, i na ulicama, igra velik broj mladih ljudi i djece, a čak i svako selo uz školu obavezno ima i košarkaško igralište.

- Košarka je zapravo sport broj jedan na Filipinima. U zračnim lukama, restoranima, čak i na autobusnim postajama, prikazuju se NBA utakmice na velikim ekranima. S obzirom na to da sam i sam bivši košarkaš, vidjeti sve to bilo mi je izuzetno drago pa sam se osjećao nekako zbilja domaće - naglašava Belišćanin.

Dok u Hrvatskoj obitelji obično imaju jedno do dvoje djece, Filipini su i u tome različiti i drukčiji od nas, jer prosječna filipinska obitelj ima četvero-petero djece, unatoč skromnom standardu i prosječnoj plaći od tek 200 američkih dolara. No, s druge strane, životni troškovi su znatno manji, cijene su puno niže nego u Hrvatskoj. Posebno je jeftina hrana, osim što je, naravno, i vrlo egzotična, pa sve to dodatno oduševljava turiste koji pohode Filipine.

Boraveći na Filipinima, Darko je proputovao i tri njihova velika otoka: Negros na jugu, Palawan na zapadu, a na sjeveru Luzon. Općepoznato je da su Filipini zemlja tisuća otoka, a svi su oni vulkanskog podrijetla, bujne tropske vegetacije i s nekim od najljepših plaža na svijetu. Jedna od takvih pješčanih atrakcija nalazi se na otoku Palawanu, konkretno, u mjestu El Nido.

Palawan je otok dug oko 700 kilometara, na kojem živi milijun Filipinaca, s čak 50 različitih dijalekata, no malo je poznata činjenica da otok Palawan zapravo nije na istoj tektonskoj ploči kao i ostatak Filipina. A kad smo kod tektonskih ploča, Filipini su također izloženi čestim potresima, ali i tajfunima, koji svake godine poharaju mnoge otoke i nanesu golemu materijalnu štetu uz neizbježne ljudske žrtve. No to je neka druga priča. Vraćamo se ipak ljepšoj svakodnevici.

- U gradu Puerto Peincesi posjetio sam koraljni greben Honda Bay, zaljev s prekrasnim otocima, idealan za ronjenje, te plažu punu kokosovih stabala, mekanog bijelog “puder” pijeska, velikih kornjača te plavih i žutih ribica kao iz poznatog crtića “U potrazi za Nemom”. Bio je to istinski raj za oči, odmor za dušu i tijelo - poručuje Darko, koji se, eto, i sam uvjerio da su točne i vjerodostojne priče i preporuke o Filinima kao idealnoj zemlji za ronjenje, s puno koraljnih grebena i vrlo neobičnih riba.

Palawan je otok poznat i po najdužoj podzemnoj rijeci na svijetu, od oko 200 kilometara, koju Darko, na svoju veliku žalost, nije mogao posjetiti, jer je procedura oko dobivanja dozvole za posjet vrlo komplicirana. No zato je, kaže, ostao duže u El Nidu, mjestu s drugom najljepšom plažom na svijetu.

Drugo podneblje i sasvim drugačiji način života turiste, jednostavno, vuku da iskuse i vide nešto novo i drukčije. Između ostalog, vrlo je zanimljiv i prikaz na licu mjesta (demonstracija) kako od bambusa, kojeg na Filipinima ima doslovno svagdje, napraviti žlicu, vilicu ili pak tanjur. S pomoću bambusa možete, kad naučite kako, upornim trljanjem drvca o drvce upaliti i vatru, odnosno dobiti plamen kojim ćete zapaliti drva za pod nekakav kotlić, posudu na improviziranoj pećnici i sl.

No, bez obzira na sve prirodne ljepote, ljude i klimu, turističku ponudu i ponude za obilaske egzotične unutrašnjosti, na Filipinima nema puno turista, nema gužvi kao na Tajlandu. Možda se i zato svi oni koji pohode tu prekrasnu zemlju osjećaju nekako posebnije, opuštenije i mirnije u razgledanju svega što Filipini pružaju. Ako ste još i div u odnosu prema prosječno niskim Filipincima, a usto još igrate košarku, bit ćete prava atrakcija i svi će vam željeti ugoditi. Sa svoja 193 centimetra visine osjećao sam se zbilja kao pravi div među patuljcima - zaključuje Darko svoju filipinsku priču.