KUTJEVO – U Uzgojno-proizvodnom centru Simentalac u kutjevačkoj Gospodarskoj zoni Kamenjača predstavljen je projekt INEMAD – Poboljšano upravljanje hranjivima i energijom korištenjem anaerobne digestije, koji se provodi u osam zemalja Europske unije, a uključeno je ukupno 13 partnera. Jedan od njih u tom višegodišnjem projektu vrijednom 50 milijardi eura je i Sisačko-moslavačka županija, koja će projekt predstaviti u ostalim slavonskim županijama. Za stočare, posebno one udružene, te poljoprivrednike koji imaju veliku ratarsku proizvodnju s puno biljnih ostataka organizirana je radionica “Bioplinska postrojenja – temelj moderne i profitabilne stočarske i ratarske proizvodnje”.

- Projekt INEMAD bavi se novim tehnologijama i obnovljivim izvorima energije, razinom hranjiva u poljoprivrednoj proizvodnji, kako biljnoj tako i stočarskoj. Financira se europskim novcem iz programa FP7, projekta koji je orijentiran na tzv. trokut znanja - istraživanje, inovacije, obrazovanje. Sisačko-moslavačka županije jedina je u tom programu na ovom području EU, koja je već dosta poodmakla u postavljanju bioplinskih postrojenja. Tako racionaliziraju proizvodnju i koriste biljni i životinjski otpad – rekla je Tatjana Puškarić, pročelnica Odjela za upravljanje pristupnim fondovima EU Sisačko-moslavačke županije.

Poljoprivrednicima Požeško-slavonske županije prikazane su nove prakse u poljoprivredi Europe i način uspostave bioplinskih postrojenja.

– Bioplinskim postrojenjim poštuje se nitratna direktiva, iskorištava otpad, gnojnica, svi ostaci iz biljne proizvodnje i sve se zaokružuje proizvodnjom energije. Investicije su isplative već za pet godina, a prate ih programi EU-a, za sada program ruralnog razvoja, ali i mjere Ministarstva poljoprivrede – istaknula je Puškarić. Navela je i primjer proizvođača koji ima 50 grla stoke i proizvodnju hrane za tu stoku, a koji od otpada može proizvoditi struju za potrebe farme i domaćinstva. Važno je također da poljoprivrednik poštuje sve direktive - dosta rigorozne - zaštite okoliša, što također traži određena ulaganja, a njihovo kršenje donosi velike kazne.

Na radionici je sudjelovao i Ivo Grbić, koji s kooperantima za potrebe svoje uljare uzgaja buču golicu na 500 hektara. Nakon vađenja bučine sjemenke, ostatak buče ostaje na polju samljeven.

– Želim vidjeti možemo li takav ostatak od buče, kojega na hektaru bude i tridesetak i više tona, iskoristiti u bioplinskom postrojenju i koliko bi to bilo isplativo. Potrebno nam je dosta energije za sušenje bučine koštice, koju sada sušimo na drvnu sječku i ostatke biljne proizvodnje, primjerice košticu od višnje i dr. Tu smo već jako napredovali i smanjili troškove u odnosu na korištenje plina. Imamo i silose u kojima sušimo žitarice, soju, a za sve je potrebno puno energije, pa i u samoj uljari – kazao je Grbić, koji se proizvodnjom bučine koštice i bučinog ulja bavi već nekoliko godina, a dio uspješno izvozi i na austrijsko tržište.

- Zbog ekološke proizvodnje u svojim sam vinogradima prije pet godina nabavio nekoliko stotina crvenog kanadskog goveda, red angus, koje cijelu godinu živi u prirodi, a prihranjujem ih u natkrivenim štalama samo u zimskim mjesecima, no pojavljuje mi se čak do dvije tisuće kubika gnojiva viška. Imam i kompostište gdje je stajski gnoj pomiješan s ostacima grožđa od vinskog podruma - sve se miješa i kad sazrije u godinu dana, time gnojim vinograd. Ali ako se u tih godinu dana može dobiti nova energija, svakako ću pokušati iz biomase dobiti novu korist – rekao je poznati vinogradar i vinar Ivo Enjingi, koji u ekološkom uzgoju ima 50 ha s desetak sorti grožđa. (AGM Kruna)