Marko (28-godišnjak kojem smo zbog potrebe ovog teksta dali to ime) prvi je put probao drogu u dobi od 14 godina, a već u 19. godini postao je ovisan o heroinu. Pakao ovisnosti koji je prošao ne bi poželio nikome, okrenuo se budućnosti i želi samo jedno - normalan život.

Rođen je i odrastao u Vinkovcima. Tu je u razdoblju između osnovne i srednje škole prvi put probao marihuanu, kasnije ecstasy i speed koje je krajem devedesetih, kaže, bilo iznimno lako nabaviti. Bilo je to zlatno doba techno partyja i “svi su bili na nečemu.” “U drogu su me gurnuli iz današnje perspektive sitni problemi s kojima se nisam znao nositi. Biti napušen za mene je značilo bijeg. Kako sam silno želio skinuti emocionalni teret s leđa, ubrzo sam marihuanu počeo kombinirati s alkoholom i tabletama za smirenje. Sa 17 godina uzeo sam svoj prvi ecstasy i oduševio se! Od tada sam svaki vikend počeo uzimati po dva-tri komada. A kada sam samo u jednoj noći uzeo 11 ecstasyja, znao sam da mi treba nešto jače, ali i više novca kojim bih financirao svoje ovisničke potrebe”, priča Marko. Bilo je to razdoblje u kojemu je uspješno završavao srednju školu i upisivao fakultet. Izvor zarade pronašao je preprodavanju droge, a s ecstasyja prešao je na speed. “Speed mi je dao nevjerojatnu energiju, komunikativnost, otvorenost... u svakom sam trenutku bio spreman na sve. Na speedu mi je bilo lakše učiti, bez problema sam polagao ispite i bio omiljen. Nitko nije ništa primjećivao. No, nakon dugotrajnog korištenja speeda počeo sam zapadati u krize. U tom sam trenutku, s 19 godina, prvi put probao heroin na nos. Iako sam od prve doze povraćao cijeli dan, učinak je bio odličan. Problemi bi sa svakom dozom nestajali”, priča naš sugovornik.

Prvu je heroinsku krizu osjetio već nakon tri mjeseca korištenja. Povukao se u sebe, počeo izbjegavati bliske ljude i družio se isključivo s ovisnicima. “U to sam vrijeme uzimao oko 200 kuna heroina na nos dnevno, a kako mi je ta količina mogla biti dostatna za četiri dana kada bih ju uzimao intravenozno, okrenuo sam se šprici. I tu je sve krenulo nizbrdo. Uskoro sam povećao i broj intravenoznih doza pa sam financijski došao na isto. Počeo sam krasti, varati, odustao sam od fakulteta. Obitelj je shvatila što se događa, ali prekasno”, priča Marko.

Ipak, ostao je toliko priseban da zna kako mu je potrebna pomoć. Na nagovor djevojke prijavio se u Centar za prevenciju bolesti ovisnosti i ušao u heptanonsku terapiju. “Tri sam godine odlazio svaki ponedjeljak po terapiju, nakon toga još sam tri godine proveo na supstituciji Subutexom, ali moram priznati da nisam bio iskren u svojim namjerama da se riješim ovisnosti koje sam pokazivao prema van. Sve dok jedno jutro nisam odjednom popio četiri kutije s ukupno 120 tableta od 1 mg Helexa. Želio sam prekinuti svoj život. Nisam više vidio nikakav smisao”, kaže Marko. Bio je to i trenutak u kojemu je na poticaj obitelj počeo razmišljati o odlasku u terapijsku zajednicu, što je naposljetku i učinio. Sada je čist godinu i deset mjeseci.