KOPAČEVO/BELI MANASTIR - “Što da radimo? Ako nam zatreba kilogram brašna, šećera ili sličnih namirnica, možemo sjesti i plakati. U Kopačevu nema nijedne trgovine. Kao da smo u srednjem vijeku,” negoduje jedan stariji Kopačanin, dijeleći s nama muku svojih suseljana. Do prije nekoliko godina, prisjeća se, ovo je selo imalo tri trgovine. Mogao si, kaže, birati gdje ćeš u kupnju, a sada su, posebice oni nemotorizirani, osuđeni na susretljivost susjeda. Kopačani ističu da se vlasnicima automobila baš ne isplati vozati do Bilja i natrag po namirnice. Relativno dobro prolaze oni koji rade negdje izvan sela, ali i njima se dogodi da im neočekivano ustreba neka sitnica. Priča se da će trgovina u središtu mjesta biti otvorena, ali kada, nitko ne zna.

Nisu stanovnici Kopačeva jedini koje muče takav problem. Ni slikovito baranjsko selo Kamenac, primjerice, nema nijednu trgovinu, a po svemu sudeći, u bliskoj budućnosti neće je ni imati.

- Osim što nam nedostaje trgovina, nemamo ni mjesto za druženje. Donedavno smo se okupljali upravo ispred trgovine i uz pokoje pivo “potrošili” vrijeme, a sada... Ubibože - žale se stanovnici Kamenca.

Tek je nešto bolje u selima s jednom trgovinom. Monopol je, ipak, učinio svoje pa su kupci u znatno goroj situaciji od onih u Belom Manastiru, primjerice.

- Mali trgovci ne mogu pratiti korak velikih trgovačkih lanaca i stoga su kudikamo skuplji. No, ni to ne smeta, samo da u kupnju ne moramo kilometrima daleko - ističe Stipo iz Gajića, sela koje ima samo jednu trgovinu.

Osim trgovina, mnoga su mjesta ostala bez gostionica. Nekada su, u Luču primjerice, bile četiri gostionice, a sada nema nijedne, osim sportskog restorana na igralištu. Žalosno, ali istinito - kava ili kakvo drugo piće može se popiti samo na jednom mjestu u Batini, koja bi trebala biti najturističkije baranjsko mjesto. No ni iz jedinog batinskog kafića - ne vidi se Dunav.