Unatoč tome što će Hrvatska u europsku obitelj biti službeno primljena tek 1. srpnja ove godine, mnogo je snažnih dokaza i argumenata koji govore u prilog tezi da smo mi tamo već odavno trebali biti - bar kad je riječ o našoj bogatoj arhitektonskoj i sakralnoj baštini iza čijih bi se vrijednih primjeraka mogle sakriti i najveće države.

Ne čudi stoga to što je Hrvatska posljednjih godina zbog svoje bogate baštine postala prava meka za turiste iz cijelog svijeta, koji uz Dalmaciju i područje Zagreba, sve više otkrivaju i ljepote slavonsko-baranjskih krajolika, pa tako i donjomiholjački kraj sa svojim prepoznatljivijim vizurama iz daleke prošlosti.

Srednjovjekovna Donjomiholjština, ali i Valpovština, povjesničare gotovo redovito nakon istraživanja podari nekim novim iznenađenjem. Odavna su poznate lokacije niza srušenih srednjovjekovnih objekata, no opet se svako malo otkriju do sada nepoznati ostatci srednjovjekovnih crkava, utvrda, sela i trgovišta. Zamalo svaki zahvat na crkvama i dvorcima od Podravske Moslavine na zapadu do Petrijevaca na istoku i nizinskoga toka rijeka Breznice i Vuke otkriva srednjovjekovne tragove ispod slojeva žbuke i barokne i klasicističke gradnje.

Zdenko Samaržija, povjesničar i publicist, autor niza udžbenika i priručnika za nastavnike, koji je upravo predao u tisak monografiju o društvenoj angažiranosti redovničkih zajednica srednjega Podunavlja, ističe da je donjomiholjački kraj doista izniman.

- Crkva svetoga Jurja u Svetom Đurđu pravi je arhitektonski biser. Sagrađena je na poziciji antičke građevine, sigurno postaje na rimskoj cesti koja je povezivala Mursu i Petoviju, današnji Ptuj, o čemu svjedoče i rimske opeke ugrađene u dio sjevernoga zida lađe crkve. Zapravo, postoji velika mogućnost da je današnja crkva zapravo sljednik kasnoantičke ili ranoromaničke crkve na čijim je temeljima sagrađena kasnoromanička osnovica današnje lađe. Naime, sjeverni dio lađe građen je u dvije faze. Svetište je sagrađeno u 15. stoljeću, u doba zrele gotike, i na kontraforima i prozorima zamjetna je gradnja karakteristična za obitelj Morović, gospodare i (do)graditelje današnjega dvorskoga kompleksa u Valpovu. Sa zapadne strane lađe dozidan je u 19. stoljeću zvonik s mnogim eklezijastičkim detaljima što ga izdvaja od ostalih zvonika. No, ono što crkvu svetoga Jurja čini osobitom je kasnogotički portal na južnom zidu koji je donedavna bio zatvoren malim klasicističkim predvorjem, otkrića su koja je tek nedavno javnosti prezentirao ovaj vrstan poznavatelj povijesti valpovačkog i donjomiholjačkog kraja.

On nadalje navodi da za razliku od portala u Koški, koji je dio redovničke arhitekture 13. stoljeća, romanički portal crkve svetoga Jurja datira još u 14. stoljeće, i to njegovu drugu polovinu, kada već našim područjem uvelike dominira gotika. To samo znači da je crkva svetoga Jurja bila u rukama zajednice kanonika Pečuške biskupije, a da su njome upravljali Regularni kanonici svetoga Augustina, koji su imali posjede u Vaškoj i u Banoštoru u Srijemu - napominje Samaržija.

- Crkva svetoga Grgura Velikog sačuvala je dio srednjovjekovnoga oslika. Dugo se vjerovalo da je iznova sagrađena na temeljima srednjovjekovne crkve, no sonde pokazuju sve predrasude starije historiografije, koja u Turcima vidi najvećega neprijatelja. Naime, sonde pokazuju kako je današnja crkva svetoga Grgura sagrađena u jednom dahu u doba zrele gotike. Prvobitne sakristije stajale su na sjevernoj strani svetišta, dok je današnja sakristija uglavljena između dva južna kontrafora, kako je to uostalom i u crkvi u Viljevu, Svetom Đurđu, Marijancima i još nekim crkvama u okruženju. Unutrašnjost crkve bila je ukrašena snažnim koloritom karakterističnim za freskovno slikarstvo kasnoga srednjovjekovlja. Dosadašnja istraživanja pokazala su tematski raznolike sadržaje - pronađeno je nekoliko križeva, astralnih simbola te kruna, a u nižim dijelovima svetišta možemo očekivati i razne ikonografske prizore i portrete svetaca, koji će nam puno toga ispričati o duhovnom svijetu srednjovjekovnih stanovnika ovog prostora - poručuje povjesničar Samaržija.

Uz Osijek i Slatinu, samo još Golinci na području Slavonije i Baranje imaju sačuvanu evangeličku crkvu, sakralni objekt sagrađen 1927. godine. No, taj rijedak kulturni objekt u izuzetno je lošem i devastiranom stanju i posljednjih desetljeća nezaustavljivo propada. Stanovnici Golinaca jedinstveni su da bi objekt trebalo što prije obnoviti i stvoriti od njega svojevrsno turističko odredište donjomiholjačkog kraja, no također su i svjesni da bi temeljita obnova i restauracija iziskivala milijunska ulaganja, u koja se nitko ne želi upustiti, pa se ista priča stalno vrti u krug.

Evangelička crkva u Golincima za mnoge je mještane i danas svjedok jednog teškog vremena kojeg su nakon Drugog svjetskog rata proživjeli Golinčani njemačke i austrijske nacionalne manjine. U godinama nakon njezine gradnje u njoj su se okupljali evangelici, kojih je prije Drugog svjetskog rata, prema nekim pretpostavkama, bilo više od 50 obitelji. U istoj crkvi oni su sklapali brakove, krstili djecu i obavljali sve ostale vjerske obrede, no kada je nakon rata ovo bogato selo opustjelo jer je većina njemačkih obitelji u strahu pobjegla, crkva je do temelja opljačkana, tako da je u njoj ostao samo oltar. Crkva, je kažu, podijelila sudbinu sa svojim vjernicima i otada se ni jedna misa nije služila, strop je urušen i tek se susjedi do crkve, Andreas Schultz i Branko Matijević, skrbe da dvorište crkve bude uredno i pokošeno. Premda je u selu danas ostalo tek nekoliko evangelika, u donjomiholjačkom kraju smatraju da razloga za obnovu i te kako ima, jer je riječ o iznimno atraktivnoj i rijetkoj građevini za ove prostore. Predlažu da se s cijelom pričom bolje upozna Ministarstvo kulture i da ono na sebe preuzme najveći teret obnove objekta u koji bi se u tom slučaju bili spremni uključiti i Grad Donji Miholjac te Savez Nijemaca i Austrijanaca Hrvatske, ali i nekolicina sponzora s ovih prostora. Prema podacima koje je u svojoj knjizi o Donjem Miholjcu i njegovoj okolici koristila direktorica Turističkog ureda Donji Miholjac, Melia Vidaković, inače odlična poznavateljica povijesti i prilika u donjomiholjačkom kraju, koji se turistički sve više okreće prema svijetu, u priči o vrijednoj sakralnoj baštini ovog kraja nikako se ne smije zaboraviti ni crkva svete Ane u Radikovcima, koja je izrasla na temeljima drvene crkve od pletera sagrađene 1738. godine.