Što se Osijeku dogodilo u susretu protiv Istre 1961 najbolje će opisati raspoloženje klupske struke i čelnika nakon susreta. Jednoglasno su zaključili da je i remi dobar rezultat nakon svega što se događalo na terenu.

Na kraju tako ispada jer su Puljani opasno prijetili i da Osijek nije imao raspoloženog vratara Zvonimira Mikulića, tko zna kako bi sve to završilo. Trener Stanko Mršić prije susreta je pričao o agresivnosti i količini trčanja, ali njegova ga momčad nije pratila na tom putu. Ne možemo reći da se Osječani nisu trudili i htjeli, ali „oči im nisu bile krvave“.

Nisu izgledali dovoljno željni pobjede. Opet su stajali daleko od igrača, u momčad se uvukao strah, pa umjesto da su napade Puljana gušili već na njihovoj polovini ili na sredini terena, dopuštali su im da lako dolaze u napadačku trećinu terena i tu su nastajali problemi. Istra je jako dobro kombinirala i sreća je što nije imala raspoloženog strijelca da „zakuca“ bijelo-plave. Da su primili pogodak, teško bi se Osječani vratili iz tog minusa.

- Očito nam je teško nadoknaditi izostanak igrača kakvi su Smoje i Perošević. To se osjetilo na našoj igri. Srećom, imali smo raspoloženog Mikulića, koji nas je spasio od većih neugodnosti. Vjerujem da ćemo u susretima koji dolaze pružati više - rekao je Stanko Mršić.

Iako je taj susret protiv Istre proglašen kao jedan od važnijih ovog proljeća, bijelo-plavi nisu izgledali baš nešto „napaljeni“. Puno je tu mliječnih zubi, a cijena odrastanja neće biti niska. Osijek će nešto morati mijenjati, jer ovako je gotovo posve bezopasan. Veznim igračima nedostaje hrabrosti i odlučnosti u odlascima pred suparnička vrata, a Mršićeva taktika traži baš to, ulaske iz drugog plana kojih nema, pa sve to izgleda jalovo i s malo igrača u završnici. Osijek se na svom travnjaku protiv momčadi tipa Istre 1961 jednostavno ne bi smio zadovoljavati s jednom-dvije prave prilike i nekoliko poluprilika. To nije dovoljno, pa u susretima koji dolaze treba zaigrati s više odlučnosti i hrabrosti kada su u pitanju napadačke akcije. Bar kada se igra u Gradskom vrtu jer igra koju je Osijek pokazao protiv Puljana bila je kao jelo bez začina.

Ipak, bilo je i dobrih stvari. Recimo, ulazak Lukića i Glavaša malo je pokrenuo momčad.

- Zadovoljan sam kako su njih dvojica reagirala kada su ušli. Razdrmali su momčad, donijeli su nam nešto više inicijative, ali to, nažalost, nije bilo dovoljno za pobjedu - kaže Mršić.

Ostao je dojam da su svi zapravo sretni što se izbjegao poraz. Za navijače će takav stav možda biti neprihvatljiv. Jer Osijek je u borbi za preživljavanje, a u njoj svaki bod može biti presudan. Panike još nema, ali pomalo zabrinjava ono što slijedi. Osječane će vrlo vjerojatno čekati tri uzastopna gostovanja. Prvo protiv Splita, a onda i dva na startu trećeg kruga jer su bijelo-plavi osigurali sedmo mjesto, a to im donosi dva uzastopna odlaska u goste.

- Bit će neugodno ako bude tako, ali mislim da mi s našom igrom više izgleda imamo kad igramo u gostima negoli kod kuće. Uz to priključit će nam se Smoje, Perošević i Blatnjak, pa vjerujem da će u nastavku proljeća sve to bolje izgledati - vjeruje Zdravko Josić, predsjednik NK Osijek.

Uglavnom, uzbune još nema, iako je remi s Puljanima čisti kiks. Bez obzira na sve što se događalo tijekom susreta. Osijek je opet izgubio autoritet i to će mu biti najveći problem u nastavku sezone.