Kada je sada već bivši guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski u svibnju najavio da će stopa inflacije dosegnuti najviše razine u posljednjih nekoliko godina, čelnici Vlade i države guverneru su odgovorili - smjenom.

Iako je to bilo prije samo četiri mjeseca, uoči turističke sezone, vladajući nisu htjeli ni čuti bilo kakve katastrofične ocjene pa su Rohatinskom pokazali vrata, a na kraju se njegova pesimistična ocjena pokazala zapravo još i preblagom.

- Demantirat ćemo sve one koji ne vjeruju da će se u ovoj godini ostvariti rast BDP-a od 0,8 posto, a inflacija biti 2,3 posto. Imamo još osam mjeseci da demantiramo Rohatinskog - šaputao je tada ministar financija Slavko Linić, a prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, u svom poznatom stilu, u svakoj izjavi za medije doslovce se sprdao onima koji su davali loše prognoze.

Danas, samo stotinjak dana poslije, stiglo je bolno otrežnjenje. Nažalost, ne i za političare i vodeće ljude države, koji istim gardom, ali s nešto prolongiranim rokovima, pokušavaju uvjeriti prvo sebe a onda i druge da će ipak biti bolje. Samo, nagodinu. Jer inflacija je u kolovozu dosegnula 4 posto, što je najviša razina u posljednje tri i pol godine. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u kolovozu su cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u odnosu prema srpnju prosječno bile više za 0,5 posto, a u odnosu prema kolovozu prošle godine porasle su za 4 posto.

Premda to zapravo znači ubrzanje inflacije, jer je u srpnju iznosila "samo" 3,4 posto, ekonomski analitičari smatraju da nema straha od hiperinflacije kao iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se tečaj tadašnje valute korigirao dva puta dnevno, a pad je bio takav da se isplatilo kupovati ujutro jer bi poslijepodne sve već bilo skuplje.

Inflacija od 4 posto u RH nije zabilježena još od veljače 2009. godine, kada je iznosila 4,2 posto, ali ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da je trenutačna inflacija vezana uz rast cijena energenata i komunalnih usluga.

- S obzirom na činjenicu da u Hrvatskoj pada potrošnja, što znači da je kupovna moć građana slaba, očekujem da je ovo vrhunac i da inflacija neće biti problem u budućnosti - tvrdi Novotny.

Ni ostali ekonomski analitičari ne očekuju daljnji rast inflacije, ali neki, poput Zdeslava Šantića, smatraju kako bi zbog slabe kupovne moći u nastavku godine moglo doći do pada cijena. Kako bilo, straha od hiperinflacije, kažu, ne bi trebalo biti.

Međutim, jedna činjenica zabrinjava. Naime, kretanje inflacije u Hrvatskoj u razdoblju od 1995. do 2007. pokazuje nizak nivo inflacije gotovo u istoj mjeri u kojoj je ona zabilježena u mnogo razvijenijim zemljama. Ekonomist dr.Guste Santini smatra da je tako niska inflacija za zemlju kao što je Hrvatska "vrlo intrigantna". Naime, Hrvatska je po stupnju svog razvoja na sredini svjetske rang-liste razvijenosti mjereno dohotkom po stanovniku.

- Ako imamo prirodnu stopu nezaposlenosti (sve iznad 3 posto, a u Hrvatskoj je posljednjih godina između 17 i 18 posto), nema razloga da nemamo i prirodnu stopu inflacije. Očekivano je da razvijene zemlje svojom iznadprosječnom produktivnošću imaju manju stopu prirodne nezaposlenosti i manju stopu prirodne inflacije, a nerazvijenije zemlje poput Hrvatske morale bi imati veću prirodnu stopu nezaposlenosti i veću inflaciju - smatra Santini.

U Hrvatskoj smo, međutim, imali neku čudnu, umjetnu mješavinu - visoku stopu nezaposlenosti, ali nisku stopu inflacije. Santini smatra da se postojeća ekonomska politika neće moći voditi u nedogled. Prema njegovom mišljenju, ako ona ne bude podržana uspješnim turizmom i voljom vjerovnika da nam odobre nove kredite po povoljnijim uvjetima, odnosno ako izostane povećana prodaja obiteljskog srebra, možemo očekivati i dvoznamenkastu inflaciju, što bi bilo katastrofalno, jer bi to značilo da smo uzalud potrošili sve ove godine, odnosno da su utrošeni resursi i povećanje inozemnog duga od 1994. bili uzaludni.

- Pokretanje inflacijske spirale od 2008. pokazuje da hrvatsko gospodarstvo nije u stanju održati nivo inflacije na razini EU, kao što je to činilo većim dijelom devedesetih. Dvostruko veća stopa inflacije u RH od one u EU pokazuje da imamo ozbiljnih strukturnih problema, koje nije moguće pokriti rastućim deficitom platne i trgovačke bilance te aprecijacijom kune, nego promjenom ekonomske politike, što do sada nije željela ni jedna vlast - zaključuje Santini.

Inače, u ekonomiji se smatra da je hiperinflacija stanje kada cijene vrlo brzo rastu dok valuta svakodnevno gubi svoju vrijednost. Iako ni jedna nije općeprihvaćena, prema jednoj od definicija hiperinflacija je slučaj kada je inflacija veća za 20-30 posto mjesečno. Treba se nadati da takav scenarij u Hrvatskoj više nikada nećemo vidjeti, no i bez njega hrvatski su građani dovedeni na rub egzistencije, jer prije su plaće koliko-toliko pratile rast cijena, odnosno inflaciju, a danas imamo situaciju da cijene energenata i komunalnih usluga rastu i do tridesetak posto odjednom, a u isto vrijeme plaće se smanjuju ili, u najboljem slučaju, "zamrzavaju", dok mirovine i njihove vrijednosti ne treba ni spominjati. Onda nije čudno što neki podaci, istina, neslužbeni, jer se takva statistika zapravo ne vodi, govore da je uz ovu relativno nisku inflaciju životni standard hrvatskih građana posljednjih nekoliko godina realno pao za više od četvrtine, a samo u ovoj godini taj bi pad mogao iznositi okruglih deset posto. I što drugo nego pitati se gdje je onda kraj.