Magazin
PETAR VUŠKOVIĆ, NEOVISNI HRVATSKI EKONOMIST IZ ZAGREBA

Postavljen je jasan pokazatelj da znamo što želimo s novcem
Objavljeno 10. travnja, 2021.

Prošlog je tjedna predstavljen Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) za razdoblje 2021. - 2026., za reformu i transformaciju Hrvatske težak 49 milijardi. Za komentar na taj ambiciozan dokument na kojem se, kažu u Vladi, radilo osam mjeseci, zamolili smo Petra Vuškovića, neovisnog hrvatskog ekonomista, predsjednika Centra za javne politike i ekonomske analize, direktora i konzultanta u tvrtki Q Norma d.o.o. iz Zagreba?

- Svaki dokument koji ima karakter strateškog dokumenta potrebno pisati najmanje 6 mjeseci. Zbog čega je ovaj dokument strateški? Jer će nam omogućiti povlačenje sredstava na kojima ćemo graditi naš oporavak sljedećih 5 godina. Dokument je dobro pripremljen na 80 stranica. Grafički lijepo oblikovan, lako čitljiv i razumljiv. Međutim, plan nije što i program. Tako ga treba i gledati. Ambiciozno ima određenu širinu jer uzima prioritetne aspekte ekonomije objašnjavajući njihov kontekst, ali s druge strane nema svoju dubinu. Može se zaključiti da predstavlja dobar okvir po kojem bi se trebali graditi programi. Neke moje kolege ekonomisti će reći da je falilo više javnih rasprava u kojima će biti uključene sve zainteresirane strane. To je istina, ali jesu li one bile nužne, o tome će se rasprava tek voditi kada stvari budu jasnije. Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) je jasan pokazatelj Europskoj uniji da znamo što želimo s novcem. Dakle, moja ocjena je da je dokument Nacionalnog plana dobro pripremljen jer u osnovi najvažnije je da Ekonomska komisija odobri sredstva. Ta sredstva čine otprilike 12% BDP-a. Vrijedno je spomenuti da smo uz Grčku najveći dobitnici kada gledamo visinu sredstava koju ćemo primiti. Naša pregovaračka pozicija je bila dobra jer smo najmlađa članica EU-a, ostale članice EU-a su već ranije prije našeg ulaska u EU imale prava na sredstva VFO-a. Zapravo brzina oporavka ekonomije će opet ovisiti o nama, našim razrađenim programima što želimo. Čini mi se da tu padamo jer od kada pratim ekonomiju, a to je već deset godina, jasno razrađen program koji ima svoje nositelje odgovornosti, ciljeve, monitoring, evaluaciju nisam vidio. Moju tezu potvrđuju i reforme koje nikad nismo sproveli. Cijela ekonomija bilježi pomak tek u tri svoja aspekta: sramežljivo digitalizacija, nešto hrabrije administrativno rasterećenje tržišta te porezna reforma. Hrvatska ekonomija mora raditi veće skokove, da uhvatimo europski prosjek razvijenosti ekonomije.

DRŽAVNO I PRIVATNO
Prema planu, prve isplate iz Unije kreću u kolovozu ili rujnu.... Nije li i to malo prekasno?

- Treba znati da kada Europska unija daje novac, to je uvijek politička odluka. Iza takvih odluka uvijek stoji ozbiljan birokratski aparat. Što je on veći, odluke su sporije. Zbog toga znam reći da je u Hrvatskoj potreban novi javni menadžment koji će interno djelovati. On se mora temeljiti na ekonomiji mjerenja. Ukoliko imate politiku koja mjeri tada je moguće na vrijeme prepoznati krizu. Tada će ekonomija višestruko nagraditi politiku. Poduzeća imaju kontroling, a mi uz sve moguće odbore i dalje nemamo ozbiljan ekonomski odbor koji će se isključivo baviti ekonomijom. Mi smo dali svoj danak ovoj krizi. Za to imamo i empirijski dokaz. To je manje osnovanih i više ugašenih tvrtki. Na to su utjecala dva signifikantna faktora povezana s krizom. Prvi je manjak optimizma. Posljedica toga jest nedostatak poduzetničke inicijative, nove tvrtke se nisu otvarale. Drugi je faktor propadanje tvrtki zbog manjka likvidnosti. Propadanje tvrtki je gotovo uvijek povezano s likvidnošću. Kada imate problem likvidnosti onda imate problem vremena. Dakle, da smo imali novac Europske unije na vrijeme, prevenirali bi efekte krize još izraženije i uspješnije nego do sada. Vjerojatno bi očuvali i više radnih mjesta. Sada trebamo korektivno djelovati i nadati se što bržem oporavku. Valja naglasiti da posljedice krize ipak nisu toliko izražene. Uz europski novac od 6,3 milijarde eura opraviti ćemo se brže nego neke zemlje susjedstva koje nisu u Europskoj uniji.

Iz HUP-a zamjeraju da je u NPOO-u premalo pozornosti posvećeno oporavku privatnog sektora..?

- Treba podržati zahtjev poslovnih udruženja da se poveća izravni udio privatnog sektora u Nacionalnom programu za oporavak i otpornost. Učešće privatnog sektora važno je usporediti s drugim zemljama Istočne Europe, no treba spomenuti da su neki kriteriji prema kojima će se vršiti raspodjela novca ipak zadani. Npr. zelena i digitalna tranzicija. Na njih otpada više od 50% sredstava. Kada je privatni sektor u pitanju, mogu se razlikovati izravna davanja privatnim poduzetnicima od neizravnih koristi putem javne nabave u određenim javnim investicijama, kao i neizravna horizontalna koristi za konkurentnost gospodarstva nakon što se realiziraju pojedine reforme. Teško je reći koliko će privatni sektor dobiti novca jer je teško mjeriti one neizravne koristi koje će on dobiti. Npr. obnova željezničkog sustava je javni projekt, međutim ukoliko budu u njemu uključene domaće tvrtke tada će one ostvarivati direktnu korist kroz povećani rast svojih prihoda. Važno je da alokacija novca bude pravedna i poštena. Novac bi trebali dobiti oni koji su iznijeli najveći teret krize: putničke agencije, prijevoznici, ugostitelji i drugi. Vlada mora prepoznati i poticati programe oporavka mikro i malih poduzeća na privatnom sektoru. Bez njihova oporavka nema oporavka ekonomije.

UBRZATI REFORME
O reformama se stalno priča i o njihovoj provedbi ovisi i brzina kojom će RH uspjevati izvlačiti financijska sredstva iz EU fonda za pomoć. Neke su reforme doduše provedene, no mnoge još nisu ili su u kašnjenju... zašto je tome tako?

- Potrebno je hitno prestati odgađati nužne reforme. Hrvatska je u proračunskom deficitu. Kada imate proračunski deficit tada bi trebali razmisliti kako ograničiti proračunske rashode. To možete jedino ako mijenjate ono što je do sada bilo loše upravljano, dakle nužnim reformama. Pogledajte problem veledrogerija. Zdravlje nacije je danas važnije nego ikada prije, a čini se da Vlada nema namjeru rješavati dugove privatnom sektoru (farmaceutskim tvrtkama). Ovaj problem s dugom veledrogerijama može se početi rješavati kroz ubrzane privatizacije. To je samo jedna od nužnih reformi. Naime, središnja država u svojem vlasništvu drži nešto više od 300 poduzeća (39 "strateških" i nešto više od 300 kroz CERP portfelj koji se tek blago smanjuje). Tim više, na razini opće države radi se o preko tisuću poduzeća te oko milijun nekretninskih jedinica, kao što su stanovi, zgrade, poslovni prostori, zemljišta i napušteni vojni objekti. Dodatno, državna poduzeća doprinose ograničavanju tržišne konkurencije, stranih ulaganja i učinkovitosti poslovnog upravljanja. Sukladno Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine prisutnost države u gospodarstvu detektirana je kao problem. Ipak, nije precizno definirano koliki će biti opseg privatizacije prema broju prodanih poduzeća u ukupnom broju državnih poduzeća i prema (godišnjim) proračunskim prihodima od prodane državne imovine koji su trenutno niski. Takva bi se nepoznanica trebala hitno pretvoriti u poznanicu kako bi se reforma mogla početi provoditi. Dakle reformama se mogu rješavati ozbiljni problemi koji su godinama gurani pod tepih.

Dug od 6 milijardi kuna veledrogerijama je visok, ali postoji objektivna mogućnost da nastanu i novi dugovi. Čak takvi iznosi mogu premašiti ozbiljnije big game privatizacije. Zatim treba reformirati i zdravstvo. Zdravstvena reforma mora se hitno pokrenuti i usmjeriti na racionalizaciju guste mreže od 60-ak javnih bolnica (pogotovo zbog razvijene mreže autocesta koje osiguravaju brzi prijevoz), privatizacije upravljanja barem dijelom bolnica (švedski model) i analize troškovne učinkovitosti kod nabave lijekova i opreme za bolnice, a koji su glavni generatori zdravstvenih troškova. Kao što se može zaključiti, svakoj reformi moramo pristupiti dubinski. Nadam se da će sredstva Europske unije potaknuti val pozitivnih promjena i da neće ostati sve samo na popisu dobrih želja.

BUDIMO MUDRIJI
Bez obzira na NPOO, izlazak iz krize neće se dogoditi preko noći. Kakve bi bile prognoze...?

- Teško mogu vjerovati da NPOO može u sljedećih 5 godina riješiti ono što nismo uspjeli u zadnjih dvadeset godina. Hrvatska ekonomija bi se trebala ove godine oporaviti i 2023. godine u potpunosti izaći iz krize. Treba napomenuti da smo iz ekonomske krize 2008. izlazili 10 godina. Tada nismo bili u EU. Sada je EU naš forte, ne samo zbog europskog novca već i zbog većeg stupnja internacionalizacije ekonomije.

Javni dug je dosegao 87% BDP-a. Sljedećih godina godišnja stopa kretanja javnog duga će padati za oko 2 postotna boda pa bi 2023. godine trebala doći na 81%. Smanjivanje javnog duga je važno zbog jeftinijeg pristupa kapitalu na financijskim tržištima, ali i zbog ispunjavanja uvjeta konvergencije prilikom uvođenja eura koje nas očekuje sad već izglednije u 2025. godini.

Koliko brzo ćemo se razvijati ovisi o kretanju u maloprodaji odnosno osobnoj potrošnji, turizmu i investicijama. Osobna potrošnja ovisiti će kretanju broja zaposlenih i direktnim mjerama u ekonomiji. Vjerujem da će turizam ove godine zabilježiti bolje brojke nego prošle godine. To već sada možemo primijetiti ako gledamo broj ulazaka stranih gostiju u odnosu na prošlu godinu. Treba pratiti razvoj epidemiološke slike ne samo u Hrvatskoj nego i u Europskoj uniji. Nikakvi lockdown-ovi nisu prihvatljivi. Ukoliko želimo izbjeći ozbiljnije ekonomske posljedice ovaj put moramo biti mudriji. (D.J.)

Darko Jerković
Vlada mora prepoznati i poticati programe oporavka mikro i malih poduzeća na privatnom sektoru. Bez njihova oporavka nema oporavka ekonomije...
Posljedice krize ipak nisu toliko izražene. Uz europski novac od 6,3 milijarde eura opraviti ćemo se brže nego neke zemlje susjedstva koje nisu u Europskoj uniji...
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DR. SC. ŽELJKO PAVIĆ, FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU

Laž se i ne mora često ponavljati, dovoljno ju je dobro upakirati

2

TAJVAN: MALI OTOK U SJENI VELIKE KINE

Pacifička zona nervoze

3

DAVOR GJENERO, POLITIČKI ANALITIČAR S KRKA

Medijsku interpretaciju kaosa u državi stvara predsjednik Milanović