Poznati pop-rock sastavi The Mack i Crni Petar palili su i žarili, svaki u svom dobu, osječkom glazbenom scenom pružajući slušateljima brojne hitove koje i danas mnogi rado slušaju. Sastave spaja Slobodan Bobo Stojković - osnivač, glazbenik, skladatelj, a posljednjih godina i vrhunski majstor koji od drvenih naplavina, starog i zanimljivog drva stvara odlične i tražene gitare. O prošlim, ali i nadolazećim vremenima, sjećanjima na stare hitove i skladanjima novih te unikatnim gitarama govori legenda naše glazbene scene.

Vjerna se publika veseli svakom vašem ponovnom nastupu, pokazujući to pjevušeći stare hitove. S obzirom na popularnost benda, zašto nastupa nema više?

- Pa što reći, naša je publika sada već u godinama, novu bi trebalo stjecati stalnim i aktivnim radom. Mi smo malo spori i nenametljivi, neki kornjača-ritam imamo. Fantaziramo i težimo nekim savršenostima, gubili smo po nekoliko godina tražeći živi zvuk u spoju sa studijski ispeglanim soundom. Nismo odustali od naših mjerila kvalitete, a to danas nije toliko važno, cirkus interneta, površni sjaj, pet minuta slave, lažno sve. Nije nas to zanimalo, ni ti načini osvajanja publike. Pa gledajte, 30 godina Crnog Petra, bend koji se nije mijenjao, Dado, Tomo, Dr. Rentgen, Tajčika (Dejan) i, eto, ja. Glazbenici pričaju da nismo ništa zaradili, pa se i nismo imali oko čega posvađati. Mi još idemo na probe s istim žarom u očima kao kada smo imali 17 godina. Bit će svirki, korona nas je sredila.             

Povratničke vam je planove malo poremetio i COVID-19. Ako se ne varam, novi ste album pripremali baš nekako prije početka pandemije.

- Album je bio u planu, složili smo svoj studio, svašta naučili, ali, eto, stoti put nije to bilo dovoljno dobro. Imali smo staromodan zvuk i retroaranžmane, pa smo spas tražili kod više dokazanih majstora. Kada sam se već predao, Tomo se našao sa Željom Nikolinom, koji je nevjerojatan, to znanje, studio, iskustvo. Spas.                                                                                                 

Koliko dugo nastaje album, koliko imate spremnih pjesama, obrađujete li neku posebnu temu?

- Više je godina utkano u taj novi materijal, selekciju je Tomo napravio, on je tu neprikosnoven, ja komponiram nekako u valovima, a on ih prebire, aranžira, uglavnom pakira u ljepši omot. Kaže da sve napravim strogo matematički kao Švabo. Mislim da je pet pjesama odabrano (ima ih još). Prva je gotova i zove se Petar Pan, Želja je to odradio fantastično, silno sam ponosan na nju, upravo pametujemo i spot dogovaramo. Teme su životne, "želio bih kao Petar Pan pustiti se niz tobogan što život se zove", mislim da je tu sve rečeno.

Imate li kakvih planova za nastupe u bližoj budućnosti?

- Planiramo 3. 3. 2023. obilježiti 30 godina sastava Crni Petar, ne znamo još gdje, ali potrudit ćemo se da javnost sazna. Ma nama se svira, ali smo stari, mi bismo do 23 sata legli... ako može takva svirka. (smijeh)

Dio ste vašeg vremena posvetili i izradi unikatnih gitara. Recite nam više o materijalu i postupku izrade.

- Ah, ambicija zna zaplesti se u noge kada dođete u neke godine, a zapamtite ovu moju: Nije starenje za kukavice! Od malih nogu sviram, slikam (ulje na platnu), skulpture stvaram, zidam. Uglavnom, dođoh i do eksperimentiranja gitarama - i poludim! Ljudi, pa sve se može u radionici napraviti, malo kreativnosti, puno YouTubea, manijakalne upornosti (jednu sam gitaru u 13 slojeva lakirao i 12 istih ošmirglao dok nije bila O.K.). Materijali su prvotno bili oni nadohvat ruke, shvatite brzo da je to skup hobi, da nemate alate i da je pravo drvo skupo ako ga i uspijete naći negdje u prodaji. Nisam osoba koja se može pohvaliti komunikacijskim vještinama (za Crni Petar to radi Tomo), i bilo mi je gotovo bolno prve pozive učiniti, ali kada je krenulo… Sve novce sam potrošio na 16 dasaka, i sada plačem što nisam imao više love, takav padauk i sapeli za te novce neću više naći. A ebanovina - zrači, kada je stavite u ruku, vi ste u vezi. Javor iz Bosne, najbolji na svijetu, padauk bariole, zebrano - čudo. Kod nas ima sjajnog američkog ili divljeg oraha, sjajan za gitare i električne i akustične (još se nisam upustio u akustične gitare). Radim skoro sve ručno, bez strojeva, vrlo je naporno, ali sve to gledam i kao neku radnu terapiju. Nema tu tajni, mora čovjek zaposliti glavu.

Kada ste i za koga napravili prvu gitaru? Koliko vremena treba za jedan na takav način izrađen instrument?

- Zapravo ne znam koja je bila prva, prvih je nekoliko dobro radilo, ali kako napredujete, stare popravljate, dorađujete, učite. Imam sreću što sviram, imam više prvoklasnih gitara, i moj gitarist Dr. Rentgen (zapravo on nije doktor već Tomo, ali...) ima nekoliko prilično skupih standarda, pa stalno uspoređujem i to mi daje određenu samouvjerenost. Dva-tri mjeseca treba mi da je napravim. Inače baš ne radim po nacrtima, nekoliko sam telecastera napravio u početku, ali sad je to samostalno umjetničko djelo, skulptura koja svira, tu sam se našao.

Veliki proizvođači ciljaju što je moguće veću iskoristivost materijala, vi tražite savršen komad drva. Gdje ga pronalazite?

- Bez suhog i kvalitetnog drva nema zadovoljavajućeg instrumenta. Nažalost, toliko je svijet drva potrošio da vi neke vrste ne možete kupiti (Brazilian rosewood). Ebanovinu potpuno crnu, prvoklasnu za rukohvat, prilično ćete platiti, ali onu prošaranu, manje cijenjenu i jeftiniju kupit će Bobo, tj. ja, jer ona daje jednak zvuk, a i meni je ljepša. O drvu još uvijek učim, čitam, pitam šumare, istražujem. Glavni mi je dobavljač Maderas Barbe, sjajna španjolska tvrtka koja ima pilanu u Africi i Aziji, cijene mi odgovaraju, vrlo su ažurni na netu. Ja, naravno, zbog hobi-pristupa. tj. manjka love, kupujem vrhunsko drvo s manjim greškama. Imam jedan izvor drva u Suzi, jedan u Đurđenovcu, Rijeci, Zagrebu, Pitomači, svako ima drugo drvo, a i sam skupljam, slažem i sušim dud, javor, orah, maslinu, jasen.

Koliko ste gitara do sada napravili? Radite li ih po narudžbi, osim što su unikatne, jesu li i personalizirane? Sviraju li na njima naši poznati glazbenici?

- Mislim 15 - 20 gitara, ne vodim evidenciju. Nemam neku namjeru proizvoditi i prodavati, neisplativo je, taj je ručni rad nenaplativ. Azija s pomoću CNC strojeva dnevno proizvede hrpe gitara, one uz malo "set-upa" budu sasvim solidne, sve su iste i manjka im karaktera, osobnosti, nisu personalizirane. Nije mi neka reklama, ali treba reći da nema loše gitare, već samo lošeg svirača. Nema naših poznatih glazbenika s mojom gitarom. Nemam ni online fotke pa meni redovito hodočaste glazbenici. Naš je basist Tomo vlasnik jednog krasnog basa po imenu Ebony Brut (svim gitarama dajem ime) fretles bas, nekolicina mojih prijatelja također ima poneku gitaru po svojim željama napravljenu za njih.

Kad se ne bavite glazbom, čitate li? Možete li nam preporučiti nekoliko naslova u kojima možemo uživati u nadolazećim zimskim danima?

- Pa da sam pametniji, nešto bih slagao, ali u kući moja je draga fanatik za knjige, svuda ih ima. Ako nešto ima veze s ovim mojim hobijem - čitam. Želja mi je naći knjigu o vrstama drva s više fotki različitih presjeka. U mome domu čitaju se lektire, najviše povijesni romani. Za preporuku svakako su Teodora Paula I. Wellmana, serijal Imperator o Juliju Cezaru Connaa Igguldena, Trilogija o Templarima Jana Gilloua, te knjiga naše osječke spisateljice Ljiljane Šapić Turski most.