Velika kreativka za sebe kaže da je spoj romantične i poslovne žene. Beskrajno uživa u svemu čega se uhvati, od uređivanja i dizajniranja interijera, jednako tako i u svome vrtu, prirodi, fotografiji, a odnedavno, ozbiljnije, i u kuhinji, u kojoj stvara ukusna i vizualno zanimljiva jela. Kako je svoj novi životni smjer pronašla u kuhinji, o želji da postane chef, suradnjama s ljudima i životnim inspiracijama razgovaramo s Danijelom Nely Nikolić.

Originalnost u svemu

Znam da nije uvijek lako odgovoriti na ovakva pitanja, no kako biste, s obzirom na svoje brojne interese, opisali samu sebe?

- Najprije bih za sebe rekla da sam kreativna i radoznala, uvijek u istraživanju nekih novih interesa. Najteže je zapravo opisati samoga sebe, uvijek zato puštam da djela govore o meni. Ako zbrojim sve moje interese, mogu se opisati kao veliki ljubitelj prirode, uređenja doma i vrta, fotografije, kuhanja i svega onoga što zapravo čini životno šarenilo. Ono čemu oduvijek težim je razviti vlastiti originalni izričaj u svemu što radim.

Javnosti ste zanimljivi već neko vrijeme i uvijek na neki način novim, drukčijim i posebnim. Recite nam kako je sve počelo, kako ste pokrenuli blog, odakle ideja i što je trenutno s njim?

- Blog je nastao kao rezultat tadašnjih životnih okolnosti, kupnje i uređenja vlastitog doma koji sam uređivala i ljudima približila vlastiti svijet u kojemu živim. Blog je bio spoj doma, vrta, fotografije, hrane… Iako nisam aktivna na blogu već dugo, živi kroz ljude koji ga i dalje čitaju i posjećuju. Blue Hortensia je bio i ostao moj zaštitni znak, moj je blog bio zapravo moj prozor u svijet, svijet kreativnosti i inovativnosti. Pisanje bloga omogućilo mi je uvijek i posebnu komunikaciju s ljudima, čitateljima bloga koji su zaista u njemu pronalazili inspiracije za vlastite potrebe. Nadam se da ću si jednom dati više vremena i ponovno se vratiti intenzivnom pisanju, no uz trenutne obveze i tempo to mi je, nažalost, postalo nemoguće.

Jesu li vas se dojmili i zbog čega?

- Naravno da su posebno strani blogovi, skandinavski i njemački, imali veliki utjecaj na mene i definiranje vlastitog ukusa. Kroz njih sam učila o jednostavnosti života, da je uvijek manje više što se tiče uređenja prostora i da se s malo može jako puno. Povezanost nas blogera koji smo tada pisali bila je fascinantna jer smo imali tu zajedničku nit temama o kojima smo pisali na svojim blogovima.

Imate li neki stil uređenja interijera i eksterijera koji vas posebno zanima, nešto u čemu se osjećate najsigurnije, možda i najsretnije?

- Mene je nekako odredio shabby chic stil uređenja. To je nešto gdje sam se potpuno našla, i taj se stil uklopio u moj životni stil i u interijeru i eksterijeru. Shabby je postao moj način života, zaista ga živim kroz svaki detalj svoga doma. Shabby je u prijevodu istrošen ili starinski izgled namještaja, detalji su u fokusu, pastelne boje, jedan šarmantni stil u kojem možete istinski uživati. Moji gosti, posjetitelji, prijatelji i obitelj naš ambijent opisuju kao onaj u kojem se čovjek može ušuškati. Onaj tko dođe u moj dom, osjeti tu toplinu i simpatičnost nesavršenoga. Upravo ta nesavršenost je sva ljepota.

Blog, uređenje, kreativnost… nekako je sve vodilo prema dodatnom usavršavanju u fotografiji. Je li ljubav postojala i prije i koliko je zapravo fotografija u vašem poslu važna?

- Fotografija se nametnula kao potreba, odnosno kako sam počela prezentirati svoje recepte na Coolinariki. Tada je bio moj prvi susret s fotografijom, poslije sam kroz blog još više osjetila potrebu da fotografijom iskažem više toga. Najprije vlastitu emociju kroz neki zabilježeni trenutak. Kvalitetna je fotografija itekako važna stvar u mome poslu jer njome stječete i vlastiti izričaj po kojemu vas ljudi pamte i prepoznaju.

Sva ta znanja i vještine sigurno vam pomažu i u novom projektu, konkretno mislim na onaj vezan uz kuhinju, odnosno kuhanje?

- Kuhinja je moja velika ljubav odavno. Sada u kuhinji pokušavam prakticirati sve te vještine koje sam razvila, dati prednost kreativnosti i fotografiji. Kuhinja je vrlo kompleksna, zahtjevna, ali meni osobno mjesto u kojem se jako dobro osjećam. Povela me je ideja da spojim ljubav prema interijerima i prema kuhinji u jednu. Želja mi je profesionalni razvoj kao chefa koji bi bio u ambijentu shabbyja jer to je moj svijet potpuno, moj dom mi daje velike mogućnosti za ostvarenjem u tom smislu.

Kada smo uvodno razgovarali, a i sada, navodite svoju želju postati chef? Što to točno znači u vašem slučaju?

- Trenutno sam chef u izgradnji, za sve to je potrebno određeno vrijeme i iskustvo. Postati chef meni osobno znači realizaciju vlastitog projekta, imati pokriće u edukativnom dijelu i stvoriti time dalje nešto kvalitetno. Ovdje bih željela napomenuti da sam dokaz da godine doista nisu bitne u ostvarenju nekog cilja ako postoji golema volja za time. Nije nimalo lako sve to, postoji puno muke, odricanja, nekih situacija koje su iskušenja, ali uz volju i želju uvijek se sve to može prevladati.

Imate li poslovni plan, ideju, projekt… Kako sve mislite realizirati i posložiti? Predstaviti se javnosti?

- Ovo je početak, trenutno se poslovni planovi svode na želju ispeći zanat u velikim hotelskim kuhinjama, tek nakon toga mogu se usuditi nešto više. Vjerujem da će predstavljanje javnosti biti kroz neki trenutak kada bude gotov taj zamišljeni projekt. Kada dođe vrijeme da javnost sazna, rado ću podijeliti sve detalje. Do tada samo rad i predanost učenju i stjecanju iskustva.

Pomažu li vam u stjecanju novih znanja i vještina možda neki drugi chefovi, planirate li suradnje i kako zapravo dolazite do novih recepata?

- Moji su uzori uvijek bili i ostali naši gradski chefovi, koji su doista stvorili svoje kvalitetne karijere u ovome poslu. Do novih recepata dolazim vrlo vješto, tu mi jedino pomaže vlastiti šarm jer ih chefovi dobro kriju, šalim se… (smijeh) Snalazim se, pratim sve gdje postoji mogućnost saznati bilo koji novi recept, postoji toliko vrsta sadržaja na kojima gastronomija ima zastupljenost i gdje se lako može doći do novih recepata i znanja koje dijele chefovi u svojim kuhinjama.

Jeste li i sami gurman? Što volite jesti?

- Strašno sam veliki gurman, kako sam Slavonka, uglavnom volim naša klasična jela od mesa, ribe, povrća, a slastice su mi posebna slabost. Za gužvare i dobošicu sam uvijek. Mislim da me je osobno u kuhinji najviše odredilo upravo onaj dio koji se odnosi na obitelj. Imala sam prekrasan obiteljski utjecaj, snažne temelje u klasičnoj kuhinji, gdje su baka i mama u meni stvarale kvalitetni dar - prepoznavanje kvalitetne namirnice, poštovanje tradicije, otvorenost prema novom - bilo da je riječ o namirnicama ili tehnikama. Volim sve to kombinirati i oblikovati u kvalitetna jela, ali i njihovu pripremu. Dobre juhe, perkelti, mesne pečenke i ostala slična svakodnevna jela i kod nas su temelj kuhinje, no uvijek s nekim posebnim dodatkom.

Možete li nam dati nekoliko literarnih preporuka? Možda kakva posebna kuharica?

- Ono što čitam i jesu kuharice, skupljam ih strastveno godinama. Starinske, pisane u nekim drugim vremenima kroz koje volim i sama postaviti vlastitu kuhinju. Preporuka za kuharicu novijega vremena jest svakako kuharica moje prijateljice Sandre Rončević Mrvu ovog, zeru onog. Također, svakodnevno nabavljam i prelistavam brojne časopise koji za teme imaju uređenje interijera, eksterijera, oblikovanje detalja koji uljepšavaju i upotpunjuju životne prostore… čitam i skupljam časopise s receptima, nerijetko još dok ih čitam implementiram u njih neke svoje zamisli, vjerujem na radost svih onih koji te moje zamisli na kraju i kušaju. Na kraju bih htjela pohvaliti GISKO, odnosno ponudu knjiga koje govore o raznim domaćim i svjetskim kuhinjama, od jela koja mogu pripremati početnici preko tradicionalnih do onih suvremenih.