Naziv Fiziosam nastao je igrom riječi, kada bi ga netko pitao čime se bavi, rekao bi: "Fizio sam!" Sam Fiziosam nastao je kao projekt koji si je davno zacrtao - pružati najkvalitetnije usluge u području fizioterapije i za njih jamčiti vlastitim imenom. Magistar fizioterapije Toni Nenadić kroz godine se specijalizirao u području regeneracije i rekuperacije tkiva. Završio je mnogo specijalističkih edukacija, radio s najboljim specijalistima i terapeutima svijeta, danas razvija Kaizen centar i radi s profesionalnim i elitnim sportašima, ali i sa svima drugima koji žele poboljšati kvalitetu života.

Pojasnite nam razliku između naziva Fiziosam i Kaizen centar.

- Fiziosam je više osobni brend, koji sam gradio kroz godine rada. Ljudi me prepoznaju po društvenim mrežama jer dijelim stvari malo izvan okvira klasičnog razmišljanja o fizioterapiji. Kaizen centar je projekt koji sam s prijateljem Filipom Kunom pokrenuo kao mjesto gdje ljudi mogu doći unaprijediti zdravlje. Kaizen dolazi od japanske riječi kojom se poručuje - malim koracima do velikog napretka. Svakog dana 1 % bolji. Naša je ideja da ljudi implementiraju male životne navike kako bi poboljšali kvalitetu života. Jer ni jedan problem nije nastao preko noći, pa neće ni nestati preko noći.

Trenutno se Kaizen centar širi, razvija. Što možemo očekivati?

- Ne volim puno govoriti o budućnosti projekata, ali, vjerujte mi, Kaizen polako dostiže pun potencijal. Uskoro pokrećemo zanimljiv projekt vezan uz ljudsko zdravlje. Želimo povezati što više generacija u jednu cjelinu na zanimljiv način. Ali o svemu u svoje vrijeme.

Zašto fizioterapija? Što vas je i kada privuklo tom zanimanju?

- Iskreno, ne znam. Od osnovne sam škole htio biti fizioterapeut. S obzirom na to da sam se bavio ekstremnim sportovima i bio sam često ozlijeđen, dio je mene htio sam sebe popravljati! To danas s ovim znanjem i mogu. (smijeh) Ekipa mi se uvijek smije kad vide da uspijem sam sebi namjestiti zglobove za koje nisu ni znali da postoje. Puno ozljeda odradi svoje, tako da, kada mi klijenti uđu kroz vrata i počnu mi objašnjavaju kako ih boli, jako ih dobro razumijem!

S kojim dijagnozama i poremećajima se najčešće susrećete?

- Dijagnoza bude svakakvih, ali njih ne uzimamo u obzir jer se više bavimo samim poremećajima kretanja. To bih onako laički rekao - ukočenja, istegnuća i uganuća. U sportu klasično - regeneracija i kontaktne ozljede. Sportaši, doduše, znaju reagirati na vrijeme, dok se ozljeda može sanirati brzo, a mi, obični ljudi uvijek čekamo. Po ono staroj narodnoj - dok se oženiš, proći će.

Kada je riječ o tehnikama i tretmanima, koje primjenjujete i s kojima postižete najbolje i najdugoročnije rezultate?

- Na ovo pitanje najbolje mogu odgovoriti moji klijenti. Tko god je bio kod mene, zna da ne koristim jednu tehniku, nego kombiniram sve što sam do sada naučio i prilagođavam se stanju tijela. Osnova rada mi je osteopatija. Ali, budimo realni, bez vježbanja ništa. Tijelo moramo opteretiti nakon bilo kakvog tretmana kako bi promjena postala trajna.

U svom poslu najčešće radite s profesionalnim i elitnim sportašima. Možete li nam izdvojiti neka imena, koliko često su na vašim tretmanima, putujete li s njima na turnire i natjecanja, jeste li dio njihovih priprema?

- Od imena s kojima sam radio mogu izdvojiti Miloša Raonića, Vaseka Pospisila, Donnu Vekić, Franka Škugora, Gorana Ivaniševića, braću Lončarić i jako veliki broj nogometaša čija imena ne smijem trenutno navoditi. S imenima iz svijeta tenisa dosta sam putovao po svijetu, a trenutno pomažem slovenskom prvoligašu NK Olimpiji u ovom dijelu sezone. Ako mi privatno dolaze i nemaju bolove, dolaze jednom tjedno sigurno.

Kada je riječ o tenisu, koliko dugo traje vaše "putovanje" u ovom sportu? Sigurno ste upoznali brojne zanimljive ljude?

- Većinu znanja koje posjedujem danas pokupio sam dok sam putovao s tenisačima. Prvi sam put na turnir otišao 2018., a dandanas putujem po potrebi. Od svih ljudi koje sam upoznao definitivno bih izdvojio hrvatsku legendu Gorana Ivaniševića, s kojim sam proveo godinu dana u timu, a i Miljana Amanovića (prvi fizioterapeut Novaka Đokovića), koji mi je prvi mentor u terapeutskom razvoju. Imao sam priliku sudjelovati u razgovoru za stolom s Rafaelom Nadalom, Stanom Wawrinkom, Gaelom Monfilsom, Taylorom Fritzom i još mnogima, da ih sad sve ne nabrajam. Neka od tih iskustava zauvijek će mi biti urezana u pamćenje kako je mladi fizio iz Osijeka imao priliku biti blizu svima njima.

U čemu je razlika u poslu fizioterapeuta za "obične" građane i profesionalne sportaše?

- O ovoj bismo temi mogli do sutra. Ukratko, sportski terapeuti mogu funkcionirati pod velikim stresnim faktorima i u većini slučajeva brzo i efikasno rješavaju problem. Recimo to tako, generalni terapeuti imaju puno više vremena s osobom. Sportaši nemaju taj luksuz vremena. Oni moraju hitno na teren, jer svaki dan izvan pogona znači gubitak forme.

Završili ste mnogo specijalističkih edukacija, radili s najboljim specijalistima i terapeutima svijeta. Izdvaja li se na vašem dosadašnjem putu koja edukacija odnosno edukator?

- Definitivno sam svoj put pronašao u osteopatiji kao osnovi mog rada. Već sam u razgovoru naveo Miljana Amanovića koji me je puno toga naučio.



Kako održavate vlastitu formu, čime se hranite, što vas opušta?

- Kako održavam vlastitu formu? Jedva! (smijeh) Počeo sam sebe tretirati kao klijenta, tako da dnevno odvojim minimalno sat vremena za treninge. Bavim se jiu jitsuom i teretanom. Trening me jako opušta. Pokušavam jesti zdravo koliko mogu, ali nekada "proradi" i sendvič iz Mlinara. Kao netko tko radi sa sportašima, ne mogu si dopustiti da govorim o zdravlju i aktivnosti, a da se sam time ne bavim.

Knjige i čitanje za edukaciju i za opuštanje? Možete li nam dati nekoliko preporuka?

- Prošle sam si godine uveo pravilo o čitanju minimalno deset stranica dnevno. Ne držim se toga uvijek, ali nadoknadim. Volim čitati knjige vezane uz poslovanje, mindset, način života. Posljednja koju sam pročitao je o minimalističkom načinu života - Goodbye Things (Fumio Sasaki). Trenutno čitam Never Finished Davida Gogginsa, a od stručnih knjiga imam više od 60 GB na Kindleu, pa čega se prvog uhvatim. Volio bih se vratiti u onu dob kada sam pročitao sve knjige o Harryju Potteru i Gospodara prstenova, gutao Marvelove i DC stripove. Nažalost, trenutni tempo koji sam si zadao to mi ne dopušta, tako da od knjiga tražim, uz opuštanje, i poneku kvalitetnu informaciju koju potencijalno mogu implementirati u život.