Održavanje i osnaživanje mentalnog zdravlja sve je izraženiji izazov modernog doba, osobito ovog pandemijskog koje nas je mentalno načelo odmaknuvši nas od uobičajenih aktivnosti i planova. Srećom, postoje rješenja, a jedno od njih je glazba, odnosno muzikoterapija. Kako i kada, o metodama, ciljevima i primjeni razgovaramo s prof. glazbene kulture Marinom Hojsak, prvom hrvatskom sveučilišnom specijalisticom muzikoterapije.

Već letimičan pogled na Vaš životopis otkriva da ste osoba koja ima značajne reference za posao kojim se bavi. Gdje ste stjecali svoja znanja i vještine?

- Zvanje profesora glazbene kulture stekla sam na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Niz sam godina radila kao učitelj solfeggia u glazbenoj školi te kao učitelj glazbene kulture u osnovnoj školi. Kada se profesionalno bavite glazbom, znate da svaka nota uvijek mora biti na svome mjestu te da bi to što svirate ili pjevate trebalo imati umjetničku komponentu. Odjednom me je počela zanimati i ona druga dimenzija glazbe - terapijska, odnosno na koji način glazba može pomoći. Upravo tada otvara se u Osijeku Poslijediplomski specijalistički studij Kreativne terapije, na AUKOS-u. Naravno, od četiri ponuđena smjera, odabirem muzikoterapiju. Nakon toga godinama sam u superviziji s profesoricom Jasenkom Horvat koja živi i radi kao muzikoterapeut u Londonu. Nadalje, završila sam edukaciju iz Neurološke muzikoterapije pri Akademiji neurološke muzikoterapije (Toronto) te sam trenutno jedini aktivni stručnjak neurološke muzikoterapije u Hrvatskoj.

Imate li kao sveučilišna specijalistica muzikoterapije težak posao približavanja javnosti tog zanimanja, ali i njegova učinka na zdravlje?

- Većinom su ljudi uvjereni da je muzikoterapija kada sami sebi puštaju opuštajuću glazbu nakon napornog dana. Tu govorimo o obliku samopomoći, a nikako o terapiji jer nedostaje terapeut koji točno zna koju glazbu, kada i na koji način najbolje upotrijebiti kako bi klijent imao najveće dobrobiti od terapije.

Što je muzikoterapija, recite nam više o vrstama i ciljevima?

- Glazba je moćan medij. Djeluje na nas i kada toga nismo svjesni. U mozgu ne postoji određeni centar za glazbu, nego se za vrijeme aktivnog slušanja ili muziciranja aktiviraju brojni centri u našem mozgu. Glazba je jezik kojim govorimo, a da nam za to nisu potrebne riječi. Glazbu većina ljudi razumije i osjeća bez ikakvog predznanja. Najjednostavnije rečeno, muzikoterapija je upotreba glazbe za ostvarivanje neglazbenih ciljeva. Znači da nam ciljevi u muzikoterapiji nisu naučiti lijepo svirati i pjevati, nego raditi na ciljevima poput poboljšanja socijalnih ili komunikacijskih vještina, izražavanja osjećaja, razvijanja osobnih potencijala. Jednostavnije rečeno, cilj je poboljšanje kvalitete klijentova života. Muzikoterapiju dijelimo na aktivnu i receptivnu. U aktivnoj muzikoterapiji klijent aktivno sudjeluje u glazbenim aktivnostima, a u receptivnoj klijent aktivno sudjeluje u slušanju glazbe.

Možete li nam približiti procese terapije, kako izgleda seansa? Postoji li vrsta glazbe koja u terapijama dominira?

- Struktura muzikoterapijskih seansi obično je ista. Uvodna aktivnost (kod djece to obično bude pozdravna pjesma), središnji dio zauzimaju četiri vrste glazbenih iskustava (izvođenje, skladanje, improvizacija i slušanje) i završni dio gdje klijent razrješava teme koje su se otvorile tijekom seanse i shvaća da je vrijeme za rastanak. Terapeut na početku terapijskog procesa bira glazbu prema preferencijama klijenta, što bi značilo da se u muzikoterapiji koristi apsolutno sva dostupna nam glazba. Nema one koja je bolja ili lošija. Kako vrijeme odmiče, odnosno kako se klijent i terapeut bolje upoznaju, među njima se stvara ljekoviti odnos. Tako s vremenom i terapeut širi vrste glazbe koju nudi svom klijentu te na taj način pridonosi njegovoj dobrobiti. Muzikoterapeut mora biti otvoren prema svim stilovima i žanrovima glazbe.

Danas je primjena muzikoterapije u svijetu široka, vi je primjenjujete na radnom mjestu u Centru za autizam. Koje terapijske učinke primjećujete?

- Rad na mjestu muzikoterapeuta u Centru za autizam u cijelosti me ispunjava. Znati da djeca i mladi s kojima radim imaju bezbrojne benefite od muzikoterapije te da ujedno uživaju u njoj čini me neizmjerno sretnom. Svaki je dan novi izazov. Mnogi od naših učenika iznimno su talentirani za glazbu. Neki imaju i apsolutni sluh, što je sposobnost koja se javlja kod jednog od 10.000 ljudi. Tako da je meni kao glazbeniku pravo zadovoljstvo raditi s djecom koja na poseban način doživljavaju glazbu. U muzikoterapiji s djecom najčešće se koristi individualni pristup, iako i rad u grupi ima svoje prednosti. Tada radimo na međusobnoj suradnji, razvijanju pažnje, čekanju na red. To su uistinu važni ciljevi za djecu kod kojih je potrebno poticati razvoj socijalnih i komunikacijskih vještina. U Centru odnedavno imamo i terapijskog psa. Kolegica pedagoginja, koja je po struci edukacijski rehabilitator, završila je edukaciju za stručnog voditelja terapijskog psa te nas dvije zajedno osmišljavamo program muzikoterapije uz terapijskog psa za neke od naših korisnika.

U svijetu se muzikoterapija primjenjuje u liječenju svih kategorija psihijatrijskih i defektoloških poremećaja te u mnogim drugim granama medicine? I Vi intenzivno radite, objavljujete radove, držite predavanja?

- Muzikoterapija se uistinu široko primjenjuje. Radila sam s mnogo različitih populacija. Neke od njih su: djeca s emocionalnim teškoćama i teškoćama u razvoju, djeca i mladi s poremećajima iz spektra autizma, mame i bebe, prenatalna muzikoterapija, djeca i odrasli s intelektualnim teškoćama, osobe s anksioznim i depresivnim poremećajima, muzikoterapija u zajednici… Zadaća je muzikoterapeuta voditi bilješke o napretku svakog klijenta, pisati svoja zapažanja, pratiti promjene. Iz tih zapisa često nastaju stručni i znanstveni radovi koje predstavljam na znanstvenim konferencijama. Smatram to također dijelom svog poziva jer je moderna muzikoterapija relativno novo područje koje neprestano raste i razvija se.

Poželjno je da glazbeni terapeuti znaju svirati neki instrument, Vaša su znanja znatno šira.

- Muzikoterapeut mora znati svirati bar jedan harmonijski instrument. To obično bude klavir ili gitara. U svom radu koristim i klavir i gitaru, a od ostalih instrumenata volim koristiti blok flautu, razne udaraljke Orffova instrumentarija, bubnjeve… No kao prvi i najvažniji instrument istaknula bih terapeutov glas. Vrlo često do klijenata brže i lakše doprem svojim glasom jer glas je odraz naše duše. Također je od velike važnosti da muzikoterapeut dobro poznaje i teorijske osnove glazbe i harmonijske strukture.

Skladateljica, tekstopisac, vokalni trener… S kim ste do sada surađivali, slušamo li Vaša djela u glazbenom eteru?

- Ako slušate radio, onda slušate i moje pjesme. (smijeh) Trenutno najviše surađujem s Tomislavom Jelićem (DJ Kameny) i Ivom Ćurić. Njihove su pjesme posljednjih godina gotovo neprestano na HR TOP 40 ljestvici. Volim pisati pjesme koje onda moj suprug Daniel Hojsak uobliči u moderni aranžman. Naravno, najčešće pišem o ljubavi koja je nepresušna inspiracija. Mislim na apsolutno sve vrste ljubavi, ljubav prema svim ljudima i prema životu. Autorica sam i velikog broja duhovnih skladbi. Ljubav prema Bogu, odnosno Njegova prema nama također je česta tema mojih pjesama.

Kada se "odmarate" od glazbe, puno čitate. Što biste nam preporučili za čitanje, a što za slušanje?

- Trenutno je sva literatura koju čitam vezana uz muzikoterapiju ili bar uz upotrebu glazbe u svrhu dobrobiti. Tako sada čitam knjigu kolegice Aleksandre Kardum koja radi u Centru za autizam u Splitu. U knjizi Čekam te ovdje podijelila je iskustva iz svog dugogodišnjeg rada s djecom s poremećajima iz spektra autizma. Knjiga nije namijenjena samo stručnjacima, nego i roditeljima i svima onima koji žele upoznati moć glazbe te njezino djelovanje na dijete s teškoćama u razvoju. Što se tiče slušanja, preporučujem slušati glazbu koja podiže vaše raspoloženje, uz čije taktove vam se čini da možete osvojiti svijet! Za mene je to trenutno pjesma My Universe (Coldplay X BTS).