Priroda se pobjeđuje samo pokoravajući joj se - reče davno Francis Bacon, engleski filozof, pravnik i državnik, ali čovjek to ne želi čuti. Ušao je u pravi rat s prirodom, koju ranjava svaki dan, i uzalud znanstvenici diljem svijeta šalju stalne upozoravajuće i dramatične poruke da priroda više ne može izdržati sve te rane i da će opasno vraćati čovjeku. Posljednje apokaliptične scene poplava usred Europe najbolje svjedoče o tome.

Utjecaj klimatskih promjena najviše se osjeća upravo kroz promjenu hidroloških uvjeta. Oni koji se sustavno bave tom problematikom kažu kako ovo što se događa više i nije klimatska promjena, već prava klimatska kriza. Podsjećaju da su poplave jedna od najskupljih prirodnih katastrofa, a uza sve to mnoge su studije pokazale da se ukupna urbana površina izložena poplavama u Europi u posljednjih 150 godina povećala za nevjerojatnih 1000 posto! Važan je i podatak kako su u razdoblju od 1980. do 2017. godine ukupni prijavljeni gospodarski gubitci prouzročeni ekstremnim vremenskim događajima u zemljama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP) bili oko 453 milijarde eura. Istovremeno iz UN-a upozorenje da će se do 2050. broj ljudi kojima prijete poplave povećati s trenutačnih 1,2 milijarde na 1,6 milijardi. Znanstvenici naglašavaju i da kada je riječ o riziku koji dolazi od klimatskih promjena možemo slobodno reći da se radi o sustavnom riziku. Naime, klimatske promjene koje izaziva čovjek zagrijavaju atmosferu sve više. I među stručnjacima danas više nije pitanje jesu li poplavama pridonijele klimatske promjene, već je pitanje - koliko?



Bilo je, naravno, i prije razarajućih poplava koje su odnosile milijune ljudskih života. Najstrašnije u Kini. Najprije ona 1887. kada je poplavila Žuta rijeka i odnijela između milijun i dva milijuna života. A potom godine 1931. kada su rijeke Jangce i Huai došle do Nanjinga, tada glavnog kineskog grada. Milijuni su se utopili, a neki su umrli od gladi, kolere i tifusa. U gradu Hankou razina vode bila je 16 metara viša od normalne. Bilo je to mnogo prije industrijskog doba, ali je čovjek od tada gotovo udvostručio udio ugljikova dioksida u atmosferi, zagrijao tako Zemlju, pa je broj i razmjer poplava postao mnogo veći. Tako znanstvenici tvrde da globalni rast prosječne temperature za oko 1,2 Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijske prosjeke čini obilne kiše vjerojatnijima. Što je zrak topliji, on zadržava više vlage, pa će se na kraju osloboditi više vode, znači bit će jakih kiša. Klimatski stručnjaci jedinstveni su u tvrdnji da porast prosječne globalne temperature za jedan stupanj povećava sposobnost atmosfere da zadržava vodu za sedam posto. Upozoravaju na činjenicu kako je do poplava došlo nakon snažnog toplinskog vala koji je također odnio ljudske živote. U Europi je bilo pakleno vruće, a najtopliji je lipanj zabilježen na primjer u Helsinkiju od daleke 1844. godine. Bez klimatskih promjena te ekstremne vrućine ne bi bile moguće, a vrućine su ga učinile čak 150 puta vjerojatnijim. A stručnjak za klimatske promjene Andreas Fink s Instituta za meteorologiju i klimatska istraživanja na Tehnološkom institutu u Karlsruheu siguran je kako će “ekstremno jake kiše biti sve učestalije i to u sve toplijem svijetu”. Jedan od razloga je što se zbog globalnog zagrijavanja mijenja i atmosfera. A Johannes Quaas, profesor teorijske meteorologije sa Sveučilišta Leipzig, kaže: “Kada imamo ove obilne kiše, atmosfera je gotovo poput spužve - stisnete ju i voda istječe.”

Stručnjaci za klimu tvrde kako je za ekstremne vremenske događaje, poput poplava ili toplinskog vala, kriv i “jet stream”, zapadni vjetar koji puše na visini od oko devet kilometara iznad Sjevernog pola, jer je posljednjih godina izgubio na snazi, što je dovelo do oscilacija u nekada konstantno stabilnom zračnom toku. “Te oscilacije prouzročavaju valove koji se onda zadržavaju na istom mjestu i mogu, u zavisnosti od toga gdje se nalaze, izazvati ekstremne valove vrućine ili mogu izazvati poplave”, objašnjava Andreas Flink. Ono što zabrinjava je da znanstvenici tvrde kako će poplave dugo trajati i da posljedice mogu biti katastrofalne. Iako znanost sve čini da predvidi vremenske poremećaje, Hayley Fowler, hidroklimatologinja Sveučilišta Newcastle, kaže kako se sve događa toliko brzo da ju plaši i da su zabilježeni “ozbiljni rekordni događaji diljem svijeta unutar nekoliko tjedana”.



Nameće se, naravno, pitanje - što i kako činiti? Europska agencija za okoliš (EEA) naglašava da bi upravljanje poplavnim nizinama koje se više temelji na ekosustavima pridonijelo očuvanju i obnovi bioraznolikosti i smanjilo onečišćenje rijeka, jezera i močvara. Time bi se omogućilo zadržavanje veće količine vode u poplavnim nizinama, koje pokrivaju sedam posto površine Europe i do 30 posto zaštićenih područja. U njima živi više zaštićenih životinjskih i biljnih vrsta i 12 posto europskog stanovništva. U poplavnim nizinama u Hrvatskoj živi približno 20 posto stanovnika, dok je u Nizozemskoj, BiH, Lihtenštajnu i Slovačkoj ta brojka veća od 25 posto. A to samo po sebi govori o opasnostima. Ono što nosi i dozu optimizma je činjenica kako su znanstvenici sa znamenitog engleskog Sveučilišta Cambridge uvjereni kako je moguće da u skorije vrijeme dobijemo i neku tehnologiju koja bi klimu stavila pod kontrolu. Ali i dalje je sve u rukama čovjeka kojeg valja podsjetiti na riječi velikog Nikole Tesle: “Energija dobivena razaranjem prirodnih elemenata zločin je protiv prirode i izazvat će katastrofu.”