Precijenjeni ili ne, nogometaši su roba koja se prodaje, reče legendarni francuski nogometaš i trener Zinedine Zidane. I doista, od transfera ili prodaje igrača i astronomskih iznosa bez granica čovjek dobije tešku glavobolju s vrtoglavicama koje ne staju. U drugom i trećem desetljeću ovoga stoljeća iznosi transfera već su nekoliko puta preskočili čak 100 milijuna eura.

Rekorder je brazilski reprezentativac Neymar s fantastična 222 milijuna eura. Slijede ga francuski reprezentativci Kylian Mbappe sa 145 i Ousmane Dembele sa 140 milijuna eura, pa brazilski majstor Philippe Coutinho sa 135 i Portugalac Joao Felix sa 127 milijuna eura, da ne nabrajamo dalje. U posljednjem prijelaznom roku u ljeto ove godine u Europi svaki drugi bolji igrač ostvario je transfer veći od 50 milijuna eura. Rekorder je britanska Premier liga, gdje je na transfere potrošeno čak 2,1 milijarda eura, čak trostruko više negoli u talijanskoj Seriji A, gdje su potrošili 734 milijuna, ili pet puta više od njemačke Bundeslige, s troškom od 482 milijuna eura.

U Kataru, gdje se zatvaraju vrata SP-a u nogometu, za osam novih stadiona i sustav podzemne željeznice plaćena je 31 milijarda eura, a za organizaciju i sve moguće druge objekte potrošeno je bogatstvo teško 200 milijardi eura! Nogomet nije više igra, to je fenomen koji potresa svijet. I to čak i u doslovnom smislu - podsjetimo, u Hrvatskoj se dogodio pravi pravcati potres kada je Petković zabio u 117. minuti za produžetke s Brazilom. Potresni signal - podrhtavanje tla - zabilježen je na seizmometrima Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu. Navijači su toliko moćno skakali da se i Zemlja tresla!



Nogometom se sve češće bavi i znanost, i to u svim mogućim područjima. Najprije, studije s konkretnim primjerima ruše stigmu kako su nogometaši uglavnom slabije obrazovani, ljudi koji umjesto glave imaju loptu. Navode se primjeri našeg Slavena Bilića, koji je pravnik, Roberta Lewandowskog, koji je zavšio Kineziološki fakultet, Gerarda Piquea, braniča Barcelone, magistra s Harvarda, koji slovi kao jedan od najinteligentnijih nogometaša na svijetu. Navodno mu je IQ 150. U istraživanjima se navodi dugačka lista nogometaša akademskih građana koji prednjače i inteligencijom, pa nije čudno što i umjetna inteligencija osvaja nogomet. U razvoju igrača i taktike igre sve više pomaže analitika. Igrači postaju kao astronauti, na sebi nose prsluke i trake kako bi se s pomoću GPS-a pratilo kretanje, brojili koraci, dodiri s loptom, udarci glavom i nogom. Čim utakmica završi, svatko može vidjeti sve te podatke i učinak svakog igrača. Naravno, i svakog protivnika. Jer analiza utječe na način igre i mijenja ga. Tako su analitičari utvrdili da ne treba često pucati po golu iz daljine, kako se to nekad činilo, jer da bi se tako zatreslo mrežu, šansa je tek dva posto. Smanjen je i broj dugih centaršuta. Moderna tehnologija učinila je da napadači rjeđe pucaju iz daljine, krila dodaju suigraču umjesto da loptu ubacuju u šesnaesterac. Vrhunski klubovi i reprezentacije sve češće zapošljavaju analitičare podataka, matematičare, podatkovne znanstvenike i fizičare vrhunskih kompanija i laboratorija. I nije daleko dan kada će se stvoriti virtualni pomoćni trener vođen umjetnom inteligencijom.

Barcelona je sa znanstvenicima Sveučilišta u Lisabonu analizirala vrste dodavanja i vjerojatnost da će nakon njih pasti zgoditak. Liverpool je uz znanstvenike s Cambridgea došao do modela koji na osnovi poteza igrača daje procjenu za gol. Proučava se i što se događa kad igrači nemaju loptu, pa kamere čak 25 puta u sekundi označavaju njihove lokacije. Budući da silno raste količina podataka, brzo će se mijenjati i strategije u nogometu. A neki se žale, pa kažu da će to ići tako daleko dok od nogometa ne ostane samo lopta. Tehnologija bi trebala pomoći i da se nogometaši ne pretvore u suvremene gladijatore. Jer istraživanja su pokazala da neki profesionalci igraju godišnje čak 80 utakmica i proputuju više od 100.000 kilometara.



Sezone su sve duže, sve je više natjecanja, forsira se profit, a sve je više i ozljeda igrača jer nemaju pravog odmora. Najviše stradavaju mišići, a istraživanje je utvrdilo kako su ozljede veće ako ne prođe pet dana od prethodne utakmice. Elitne momčadi, koje nemaju pravi odmor za igrače, prosječno zbog ozljeda gube 303 igračeva dana više nego ekipe koje igrače odmaraju. Umjetna inteligencija već proučava kako nadzirati opterećenje utakmicama i koja je to maksimalna minutaža unutar koje je nogometašu zaštićeno zdravlje. A onima koji žure, poruka legendarnog Diega Maradone: “Kad pobijediš, nemoj lebdjeti. Idi dalje, korak po korak. Tako ćeš sa samopouzdanjem otići daleko!” Uz virtualnog trenera možda i lakše.