Datum objave: 14. studenog, 2020.
Dok se građani svijeta, svatko sa svojim ljudskim slabostima, nose s
galopirajućom pandemijom koronavirusa, zabrinuti za vlastito zdravlje i zdravlje
članova obitelji, malo je onih koji stižu pratiti studije i rasprave svjetskih
uglednika o tome kako svijet nakon pandemije više neće biti isti. Već je sada
vidljivo kako je globalna slika sve mračnija jer su ekonomije diljem svijeta
paralizirane i da će im trebati mnogo godina teškoga rada i milijarde novca da
se oporave. Stotine je tisuća mrtvih i oboljelih, ljudi ostaju bez posla svaki
dan, sve je više osiromašenih i onih kojima siromaštvo ozbiljno
prijeti.
Odnosi između velikih sila dodatno su pogoršani, a pandemiju
koronavirusa i njezine ekonomske posljedice mnogi analitičari vide i kao
globalni okršaj dviju velikih sila, SAD-a i Kine. Naravno da to nameće i mnoga
pitanja poput onog - hoće li COVID-19 dovesti do globalnih promjena i kakvih.
Koliko će još koronakriza rasplamsati suparništvo velikih sila? Može li Kina
iskoristiti pandemiju da bi preuzela globalno vodstvo u svijetu ili će SAD
zadržati svoju dominaciju? Koliko će koronavirus promijeniti svjetsko
gospodarstvo? I gdje je u svemu tome Europa?
NEPRIJATELJ JE VIRUS, NE NAROD
Valja podsjetiti kako je
komunistička Kina već odavno doktorirala na pravilima svjetske političke
ekonomije, koja je godinama krojena baš tako da bi osigurala trajnu i nedostižnu
prednost Zapada, pa više i ne čudi da su izgledi za njezino izbijanje na prvo
mjesto po udjelu u svjetskoj ekonomiji u skoroj budućnosti postali sasvim
realni. A na tom su tragu i značajne riječi kineskog vođe Xi Jinpinga iz 2017.
godine, kada je rekao: "Kineski sistem nudi nove opcije drugim zemljama i
nacijama koje žele ubrzati svoj razvoj uz zadržavanje vlastite nezavisnosti."
Kada su neki ugledni analitičari govorili kako se Europa već počela udaljavati
od Amerike, čekali su samo i neke brojčane pokazatelje. Sada su oni na stolu. U
razdoblju siječanj - srpanj 2020. Kina je postala glavni trgovinski partner
Europske unije potisnuvši SAD s prvog mjesta. Podaci Eurostata kažu da je u
prvih sedam mjeseci ove godine vanjskotrgovinska razmjena EU-a s Kinom iznosila
328,7 milijardi eura, a sa SAD-om 323,5 milijardi. Sedmomjesečni izvoz EU-a u
SAD pao je za 9,9 posto, na 203,1 milijardu eura, a uvoz iz SAD-a pao je za čak
11,7 posto, na 120,4 milijarde eura. Podsjetimo kako su odnosi Kine i SAD-a već
bili na niskoj razini prije izbijanja pandemije, a onda je nakon izbijanja
korone Trump najprije krenuo s optužbama prema Kini, a istovremeno podcjenjujući
pandemiju. Virus je zvao kineskim i tvrdio da Kina nije blagovremeno reagirala
na širenje zaraze, a u jeku najtežih dana za Italiju zatvarao je granice za
putnike iz mnogih zemalja EU-a, uključujući i Italiju, dok je kineska vlada
odlučila za slanje medicinskih timova i opreme. I ne čudi što su potom u nekim
zemljama osvanuli i plakati "Neprijatelj je virus, ne narod. Naprijed Kina".
Peking tako i simbolično koristi pogreške Trumpa i pokazuje da želi izići iz
krize s obnovljenim statusom važnog globalnog igrača. Već se sada može reći kako
pandemija svakim danom pojačava dojam da SAD više ne funkcionira kao nekada i da
nije više globalni predvodnik kakav je bio. A Kina se suočila s nizom epidemija
- od ptičje gripe, H1N1, SARS-a, MERS-a, ebole, zike pa do afričke svinjske
groznice, pa se uvijek uspješno prilagođavala.
KORONA NEĆE PROMIJENITI SVIJET
Analitičari će pak
ustvrditi kako je Trumpova politika pod geslom "Amerika na prvom mjestu" bila u
izravnoj suprotnosti s američkom politikom svjetskog lidera u prethodnih 70-ak
godina, kada je cilj bilo vodstvo, a ne pobjeda. Čovječanstvu je potrebno
vodstvo, a ne pobjednik. Jer i ova je kriza pokazala kako je svijet zapravo
mali, da ovisimo jedni o drugima, da smo povezani, što će reći da je potrebno
poticati na veću suradnju, a ne na sukobe i suparništvo. Trump je u Strategiji
nacionalne sigurnosti 2017. godine označio Kinu i Rusiju kao suparničke sile
koje osporavaju moć SAD-a i podrivaju njegovu sigurnost i prosperitet. Kina pak
ima prvi strateški cilj stalno jačanje, pod geslom "Nikad više", što treba
podsjetiti na vrijeme od 1842. do 1949. godine, kada su bili slabi jer su se
izolirali od ostatka svijeta. Drugi im je strateški cilj globalno angažiranje.
Sada, nakon koronakrize, smatraju analitičari, u puno su jačoj poziciji nego što
su bili nakon i jedne dosadašnje krize. I već se javljaju strahovi kako će
pandemija toliko uzdrmati svjetski poredak da će Kinu dovesti na vrh, ali ima i
onih koji kažu da je taj strah pretjeran i da dolazi iz psiholoških sfera. Kina
još nije spremna za poziciju dominantne svjetske sile i teško može ugroziti
današnji svjetski poredak u kojem je to vladavina SAD-a.Kina se nametnula jer je
Amerika popustila kao glavni igrač. No teško je vjerovati, tvrde analitičari, da
se nametnula kao igrač jer su Amerikanci lošije igrali na globalnom planu. S
prestankom pandemije, tvrde, teško se mogu dogoditi neke velike i duboke
promjene u svijetu. Čak i ne na gospodarskom planu. Jer, ne dogodi li se još
neko ludilo s koronom, sve bi moglo ostati po starom. Ekonomisti tvrde da ni na
tom planu neće biti radikalnih promjena jer sada globalni gubici čine samo pet
posto svjetske ekonomije.