U svijetu u posljednje vrijeme vlada prava jagma za zlatom, a svoje rezerve znatno jačaju mnoge države, posebice one koje ne žele biti ovisne o dominaciji SAD-a i koje se bore za tzv. dedolarizaciju, neku vrstu udara na dolar. Tako statistika Svjetskog vijeća za zlato - VGC, kaže da je u prvom tromjesečju ove godine potražnja za zlatom među centralnim bankama porasla za čak 42 posto, da su banke skupile 193,3 tone zlata, što je osam posto više nego lani. A u prvoj polovini 2018. banke su uvećale svoje vrijednosti zlata na čak 1,36 bilijuna dolara!

Jednostavno, Kina, Rusija, Turska, Indija, i mnoge druge zemlje, ne žele više trpjeti američki dolarski pritisak, nego žele svoje gospodarstvo još više ojačati tako što svoje stvoreno bogatstvo pretvaraju u zlato. Borba protiv dolara i pojačana kupnja zlata osobito je vidljiva u Rusiji koja se i na taj način bori protiv svih mogućih sankcija. Popunjavanje zlatnih rezervi za Rusiju i Kinu ima i strateški značaj, jer nezavisnost od američke valute donosi nove izazove za SAD i utječe na raspored snaga u svjetskoj ekonomiji. Inače, Amerikanci su i dalje prvi u svijetu po količini zlata u svojim rezervama - 8134 tone. Potom je Njemačka s 3374, Italija 2452, Francuska 2436, Rusija 1858, Kina 1843... Značajnu količinu drži i Međunarodni monetarni fond (MMF) s 2814 tona. Da "moć zlata otvara sve brave i sva vrata", kako reče britanski pjesnik George Herbert, shvatila je i Grčka koja je i u vrijeme najveće krize sačuvala zlato, pa ga čak i kupovala. Sada je na 32. mjestu na svijetu sa 113 tona.No, za razliku od većine najrazvijenijih država koje se sve bolje razvijaju i koje jačaju svoje zlatne rezerve, Hrvatska je učinila suprotno. Naime, Hrvatska narodna banka prodala je sve rezerve koje smo posjedovali. Tako sada imamo nevjerojatnu situaciju da od 193 zemlje članice UN-a samo njih desetak nema svoje rezerve zlata, pa se Hrvatska našla u društvu Armenije, Čada, Kameruna, Konga, Eritreje, Gabona, Nikaragve, Šri Lanke…, bez grama zlata. Za razliku od nas Rumunjska drži 35. mjesto u svijetu s 14 tona, a Bugarska 49. s 40 tona. Svoje je zlato nakon podjele zbog raspada Jugoslavije zadržala Srbija i ima 19,4 tone, Makedonija 6,9, naši susjedi Slovenci 3,2 i BiH tri tone. Mnogi stručnjaci tvrde kako je biti bez zlata veliki problem u slučaju krize, a pokazalo se i da su zlatne rezerve najsigurnije ulaganje, pa vlada i trend povećanja zlatnih zaliha. Hrvatska se svog zlata odrekla gotovo čim ga je dobila. Od 54,5 tona zlatnih poluga Jugoslavije, Hrvatska je dobila 28,49 posto - oko 15,5 tona, od kojih je 13,13 tona bilo u Švicarskoj, a ostatak u Beogradu. Kada je 2001. na čelu HNB-a bio guverner Željko Rohatinski, prodali smo onih 13,13 tona po cijeni od 272 dolara za uncu i dobili oko 115 milijuna dolara. Preostale zlatne rezerve prodali smo 2005. po cijeni od 469 dolara za uncu i dobili za to oko 31 milijun dolara. Bilo je mnogo upita i raznih komentara zašto je to Hrvatska učinila. Jer, ako se i željelo prodati moglo se čekati bolje vrijeme i nevjerojatno više zaraditi. Jer prodali smo uncu zlata po 272 dolara, a krajem prošle godine bila je 1300 dolara. Umjesto 146 milijuna zaradili bismo čak 710 milijuna dolara. Cijena zlata u jednom je trenutku bila i 1800 dolara za uncu, a i dalje će rasti. Znači, bila je to loša odluka, loša procjena HNB-a kako je bolje uložiti u državne obveznice i druge vrijednosne papire, nego zadržati i jačati zlatne rezerve. Odgovarao, naravno, nije nitko. Gotovo da se i ne zna prema čijem je nalogu sve to učinjeno, iako se vjeruje kako je u pozadini svega pritisak MMF-a. A Rohatinskom nije imao tko šapnuti onu Bernarda Barucha, savjetnika dvaju američkih predsjednika, Woodrowa Wilsona i Franklina D. Roosevelta, koja glasi: "Da je zlato loša investicija, ne bi vrijedilo tisućama godina".HNB je procijenio kako je zlato rizična investicija, a zemlje koje razvijaju sjajno gospodarstvo gomilaju zlato. Među mnogim stručnjacima slovi mišljenje da neovisne nacije trebaju zlato, pa naša monetarna politika ne može biti neovisna bez zlata. Često se znamo, uglavnom prema resursima i ljepotama, uspoređivati sa Švicarskom, pa bi onda netko u Hrvatskoj morao znati da je jedan od razloga zbog kojih je švicarski franak uvijek jaka i cijenjena valuta svakako i to što Švicarska ima velike zalihe zlata. Netko od onih koji su vodili i vode Hrvatsku i HNB morao je znati da zlato nema nikakvu političku boju, za razliku od dolara i eura čije nas boje svrstavaju u politiku ovisnosti. Zemlje koje kupuju zlato i jačaju svoje zlatne rezerve traže svoju sigurnost u nečem što je sigurnije od dolara. I onom tko nije veliki stručnjak jasno je da kada bi se dogodila neka veća kriza u EU-u, mnogo više šansi za preživljavanje imale bi zemlje koje imaju zlatne rezerve. Zlato je kao moneta, kao platežno sredstvo, uvijek bilo prihvatljivo svima, pa i neprijateljima. Dokaz je povijest. Od starog Egipta, Rima i Grčke, preko Bizanta, pa sve do danas, zlato je nadživjelo sve i nije izgubilo vrijednost. I zato nije čudno što se za njim posezalo uoči ili za svake svjetske krize.