U svijetu nejednakosti, sve većih razlika između siromašnih i bogatih, već dugo ne teku med i mlijeko. Nad čovječanstvom navlače se razni crni oblaci koji prijete ozbiljnim potresima. Znamo i da prema procjenama čak 1,3 milijarde ljudi u svijetu živi u siromaštvu, da svakoga dana zato što nemaju pravih skloništa, zbog neadekvatne opskrbe vodom i užasnih sanitarnih uvjeta umire 50.000 ljudi, uglavnom žena i djece.

Ali, još uvijek malo znamo o jednoj strahoti koja se sve brže i zlokobno i dramatično širi svijetom, pa tako i Hrvatskom, a to su - beskućnici. Brojke užasavaju. Tako Ujedinjeni narodi iznose podatak kako je u svijetu i više od milijardu beskućnika! Dodajmo tome kako je u svijetu oko 23 milijuna izbjeglica. Samo u SAD-u procjenjuje se da je oko 3,5 milijuna građana bez krova nad glavom, a k tome iskustvo beskućnika na jednu noć ima oko 840.000 građana. Prema istraživanju Europske unije, među siromašnima je 2,7 milijuna beskućnika. Istraživanje europske organizacije FEANTSA, koja je posvećena problemu smještaja siromašnih i beskućnika, iznosi preciznije podatke. Oni kažu da se u posljednje dvije godine broj beskućnika u Njemačkoj povećao za 35 posto, a u šest godina u Austriji za 28 posto. U Velikoj Britaniji beskućnika je više sedam, u Italiji šest, a u Španjolskoj pet posto. U EU-u je jedino Finska ta koja se može pohvaliti da iz godine u godinu smanjuje broj beskućnika, za tri godine 10 posto. Kakva je situacija u Hrvatskoj? Tko su uopće beskućnici? Kako je moguće riješiti njihove probleme i smanjiti njihov broj? Kako se svijet bori, a što čini Hrvatska?Najprije valja reći kako u nas nema točnih podataka na temu beskućnika, jer je to područje zanemareno kao i mnoga druga kada je riječ o sirotinji. Službeno, evidentirano je oko 2000 beskućnika. Ali, neke procjene, kao i neka istraživanja pokazuju da ih je, ovisno o tome kako se definira taj pojam, od 4000 pa do čak 10.000. Onih oko 2000 pripadalo bi tzv. apsolutnim beskućnicima - ljudima koji su bez krova nad glavom, koji spavaju na otvorenom, po napuštenim zgradama i vozilima, koji se vozikaju i griju u noćnim tramvajima. Relativni su pak beskućnici svi oni koji imaju nekakav zaklon, nešto nad glavom, neku straćaru s adresom ili bez adrese, bez vlasništva, pitke vode, sanitarija, lišeni zdravstvene zaštite i bilo kakve sigurnosti. Tko su hrvatski beskućnici? Istraživanje na 72 posto svih beskućnika koji su u tom trenutku bili u prihvatilištima iz 2015. i 2016. godine kaže kako u Hrvatskoj čak 81 posto beskućnika čine muškarci od u prosjeku 52 godine. Čak 60 posto beskućnika ima srednju školu, što dokazuje kako je netočno uvriježeno mišljenje kako su beskućnici neobrazovani. Četvrtina ih je bez ikakvog zvanja. Većina beskućnika nije bila u braku, a oni koji jesu, bili su to u prosjeku 24 godine. Imaju u prosjeku 14 godina radnog iskustva, a tek svaki deseti ga uopće nema. Trećina ih je u Zagrebu. Najčešće se druže s drugim beskućnicima. Kada se analiziraju podatci zašto su završili kao beskućnici, nude se odgovori: gubitak posla, nedovoljna pomoć društva, loše zdravlje i narušeni obiteljski odnosi. U zapadnoj Europi beskućnici su najčešće odrasli muškarci, odvojena od svojih obitelji i socijalnih institucija. Trećina ih je mentalno bolesna, a oko pola ukupnog broja beskućnika ovisnici su o alkoholu ili drogama. U svijetu je među beskućnicima i sve više žena, koje teže preživljavaju na ulici jer su na meti dilera, svodnika, silovatelja i pljačkaša. Kako pomoći toj sve većoj vojsci ljudi koji žive na samome dnu? Mađari su krenuli u obračun s beskućnicima zakonom koji zabranjuje stanovanje na javnim površinama. S tih površina sada će pokušati otjerati sve one koji tu spavaju. Mađarska je da bi to provela čak mijenjala i ustav u kojemu sada stoji da je "stanovanje na javnim površinama zabranjeno." Uzalud sve kritike koje kažu da je zakon neljudski. Kako će otjerati i kamo 30.000 beskućnika, zasad se ne zna jer u prihvatilištima nema ni približno toliko mjesta. Naravno, to ne može biti recept, jer siromaštvo nije kazneno djelo. Valja stoga ići putem nekih zemalja EU-a koje su na osnovi istraživanja o problemima beskućnika kreirale političke i druge programe za njihovu skrb i poboljšanje uvjeta njihovog života. Uvidjevši kako ta marginalizirana skupina narasta i počinje biti sve veći društveni problem, angažirali su znatno veće i materijalne i stručne resurse. Neke su zemlje osnovale i povjerenstva pri vladi kako bi stvorile bolji okvir za rješavanje njihovih problema. To više što se vidjelo kako je nedostatno to što pomoć za beskućnike dolazi iz privatnog sektora, od crkava, organiziranih skloništa i hostela. Jer, povremena hrana, odjeća, medicinska ili druga pomoć ne rješavaju problem.Zato valja i u Hrvatskoj shvatiti kako problem beskućnika neće i ne može riješiti petnaestak prihvatilišta s petstotinjak mjesta. Rješenje je prava istraživačka analiza stanja i problema i potom donošenje nekih strateških paketa za trajnu pomoć beskućnicima koji mogu biti korisni članovi društva. Jer "tek kada si beskućnik primjećuješ da je sve nečije vlasništvo i da postoje brave na svemu", kao što reče Charles Bukowski, poznati američki književnik.