Vatrena apokalipsa, užarena katastrofa biblijskih razmjera, armagedon - kraj svijeta i druge katastrofične misli kada je riječ o velikom požaru u Grčkoj, gdje je vatra rigala kao iz bacača plamena, munjevito, brža od najbrže trke čovjeka u želji da spasi goli život. A onda pakao sjevera, jer gori i Švedska, na sjeveru Europe temperature i više od 40 stupnjeva, kakve nikad nisu zabilježene, na sjeveru Australije oštećeni i zarobljeni automobili nakon što su im gume potonule u posve rastopljeni asfalt na cesti…

Toplinski udari, požari, broje se mrtvi diljem svijeta, ljudi ostaju bez najdražih, bez imovine. Samo u nedavnom požaru na Filipinima 25 tisuća ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Požari doslovce prijete čovječanstvu, upozoravaju znanstvenici. Tvrde kako klimatske promjene imaju izravni utjecaj na stvaranje požara, da su oni sve jači, sve razorniji, sve češći, da će ih biti sve više, da će postati i fatalni! Ono što je još strašnije su prognoze znanstvenika kako neke požare u budućnosti jednostavno nitko neće moći ugasiti. I sasvim normalno da se potom postavljaju pitanja može li čovjek pronaći lijek za to veliko zlo i kako? Može li čovjek i kako ipak dobiti tu bitku sa stravičnom vatrenom stihijom koja prijeti svojim vatrenim jezicima i sjeveru i jugu Zemljine kugle?


Znanstvenici će uglas reći - klimatske promjene stvaraju sve ekstremnije vremenske uvjete. Tako je ovo ljeto snažni toplinski val zahvatio sjevernu hemisferu sve od Alžira pa do Arktika, te od Kanade do Japana, a sve je to donijelo silne temperature i požare velikih razmjera. Tako je u Ouargli u Alžiru zabilježeno 51,3 ºC, a to je najviša temperatura koja je ikada pouzdano utvrđena u Africi. Već u lipnju u Omanu je oko 50.000 stanovnika Quriyata doživjelo 42,6 Celzijevih stupnjeva, i to po noći, što je najviša zabilježena noćna temperatura u povijesti. Pravi toplinski udarni val dosegnuo je Švedsku i spržio neke krajeve u pedesetak opasnih požara, u Japanu su temperature iznad 40 stupnjeva odnijele nekoliko desetaka ljudskih života. Čak su i na sjeveru Rusije dnevne temperature više za oko 7 ºC od prosjeka, a zabilježene su nekoliko dana zaredom temperature koje su bile više od 30 stupnjeva. Zbog toga se kod stručnjaka javila i silna zabrinutost da bi takve neobične temperature mogle izazvati topljenje nekih područja vječnoga leda. A zna se da su znanstvenici utvrdili kako se posljednji put led u Sibiru otapao prije 130.000 godina. A to je tada bio prirodni fenomen do kojeg dolazi zbog promjena u Zemljinoj orbiti.
Ono što još više zabrinjava je činjenica kako je zagrijavanje do kojeg je došlo prije 130.000 godina trajalo tijekom nekoliko tisuća godina, a sada temperature ubrzano rastu i za samo nekoliko desetljeća. Kada je stanje normalno, taj vječni led regulira stupanj ugljičnog dioksida u okruženju na način da zarobljava jedan njegov dio iz atmosfere. Zbog ubrzanog zagrijavanja planeta i globalnih klimatskih promjena sada se u Sibiru događa obrnuti proces, a s obzirom na to da led otpušta ugljični dioksid, to će samo još više ubrzati zagrijavanje. Znači, u budućnosti ni vječni led neće pomoći u borbi s požarima, a dokaz da ni Sibir nije imun od velikih požara je podatak kako je nedavno i u regiji Krasnojarsk izgorjelo oko 80.000 hektara šume. Zbog svega toga svijet je sve više u strahu i pita se mogu li kataklizmički događaji s požarima zapaliti jednoga dana svijet? Što učiniti?

Zemlja je sve toplija. Svijet će imati sve višu temperaturu zraka. Otud i podatak da se samo u pola godine količina leda u Arktičkom oceanu čak prepolovila! Atmosfera se zagrijava i sve je više toplinske energije. Valja reći kako stručnjaci svaki dan izračunavaju indeks opasnosti od požara, zatim kako se kreće užarenost, pojačava li se brzina, koliko i na koji način. Nažalost, tim se podacima ne pridaje dovoljno pozornosti. Upozorava se kako se mijenjaju klimatološki faktori, kako količinski ima sve manje vode u tlu, a smanjivat će se i tijekom idućih pola stoljeća i to ovisno o vrsti tla, zapravo njegovu poljskom kapacitetu, koji je općenito prilično malen u obalnom pojasu. A poznato je da se evapotranspiracija - isparavanje vode iz tla - povećava usporedno s porastom temperatura. Otud i više požara u priobalnim krajevima, kao u nas u Dalmaciji. Stručnjaci često upozoravaju i kako je veliki problem širenje naselja i naguravanje kuća među raslinjem i borovima, i to starim, visokim i vrlo širokim, što je sjajno gorivo za širenje plamena. Oni tvrde i kako je regija u kojoj je grčko selo Mati baš zbog svega toga ispunila sve uvjete za požar biblijskih razmjera u šumama suhim kao barut. Naši stručnjaci imaju odmah pred očima Dalmaciju, koja je između 2001. i 2016. imala čak 12 ekstremno toplih godina. I upozoravaju kako bismo mogli imati borbu s požarima koji bi mogli biti razorniji i pogubniji od već viđenih.

Oni koji se bave tom problematikom i klimatskim promjenama stavit će naglasak uvijek na dvije stvari. Prvo je preventiva - održavati okoliš, ne graditi u šumarcima, osigurati pristup, postaviti videonadzor, razvijati i tehnološki unaprijediti dobrovoljna vatrogasna društva… I drugo - edukacija ljudi, i to od najranijih dana i na sve načine, jer čak 80 posto požara nastaje zbog nemara, što uključuje ljudski faktor. n