U Hrvatskoj raste broj pedofila i nažalost svako malo pojavljuju se novi slučajevi i afere. Raste iz godine u godinu i broj seksualno zlostavljane djece. Tako je 2017. godine MUP zaprimio više od 900 prijava za pedofiliju. U 2016. godini bilo ih je 848, a 2015. je 590 djece doživjelo spolno zlostavljanje. Uz to je poznato kako mnogi od tih zločina ostaju neprijavljeni i zataškani.

Statistike u svijetu u mnogim zemljama, kao i generalna svjetska statistika, pokazuju kako se otkrije i bude registrirano tek vrlo mala brojka od samo deset posto pedofila. Na tragu tih pokazatelja je i podatak kako u Hrvatskoj prema procjenama ima 14 tisuća pedofila i ti predatori, koji su sve aktivniji, i dalje vrebaju djecu. Na neki način pomaže im i sama država zakonom koji je prepun rupa i koji za ta nedjela predviđa premale kazne, štiteći čak i njihov identitet, pa i onda kada oni rade ili planiraju raditi s maloljetnicima. Ne pomažu ni sudovi ni suci, koji ponekad i imaju mogućnost za više kazne, ali se, zbog samo njima znanih razloga, odlučuju za one najniže na skali. Za primjer možemo uzeti dva slučaja, jedan koji se zbio nedavno i jedan, najnoviji, od prije nekoliko dana.

U prvom slučaju jedna je presuda liječniku zubaru zgrozila javnost i roditelje 13-godišnjakinje nakon što je sud utvrdio da je u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona djevojčicu osnovnoškolske dobi u parku i u svome stanu ljubio u usta, dirao po stražnjici i grudima i na mobitel joj poslao sliku svog spolovila. Posredovanjem računala pokazivao joj je i slike pornografskog sadržaja. Za ukupno tri teška kaznena djela osuđen je, zamislite, na jedinstvenu kaznu zatvora od godine dana, koja je odmah zamijenjena radom za opće dobro u trajanju od dva sata na dan za jedan dan zatvora! Drugi slučaj od prije nekoliko dana, jedan je trener radio sa školskom djecom, te zbog seksualnog iskorištavanja maloljetnica završio u zatvoru četiri i pol godine, te je završio u registru pedofila s rehabilitacijom do 2031. godine. I gle čuda, iz zatvora je otišao u drugi kraj Hrvatske i kao trener taekwondoa počeo održavati treninge po varaždinskim osnovnim školama. Znači, opet radi s djecom! Naravno, sve je to moguće prema postojećem zakonu gdje ovakav registar, u kojem je 1417 pravomoćno osuđenih pedofila, zapravo i nema funkciju kakvu bi morao imati. U eri opće kompjutorizacije ne vodi se računa koga se pušta u škole i drugdje gdje se radi s maloljetnicima. Zbog svih mogućih rupa u zakonu ide se u izmjene Kaznenog zakona koji se odnosi na zločine iz pedofilije, ali predlažu se tek malo veće kazne i već se čuju primjedbe kako zakon neće biti antipedofilski, posebno zato što ga sve ostale potrebne aktivnosti neće pratiti. Naime, najveća promjena trebala bi biti što se pedofili više neće brisati iz registra, kao što je to bilo do sada. Ali, što je s onima koji su u njemu bili, a više nisu, jer su izbrisani? Trebalo bi ih vratiti. Osim toga, čemu služi registar ako se nikog ne provjerava pri zapošljavanju u ustanovama koje rade s djecom? Zakonom nije regulirano da je uopće itko dužan obaviti bilo kakvu provjeru, a prema sadašnjim kriterijima nečiju se provjeru može obaviti samo ako on to dopusti! Osim toga u nas “briga” o pedofilu završava odsluženjem njegove uglavnom male kazne.

Nema nikakve naknadne rehabilitacije, iako struka kaže kako je ona potrebna i da pedofili trebaju biti pod stalnom kontrolom. Stručnjaci koji o tome govore kažu da ne znaju ni jedan slučaj da se pedofil morao negdje javljati kako bi se znalo gdje je. Naprosto, budući da se nitko o njima ne brine, oni reagiraju po onoj - odslužio sam svoje, kako i po svom svjedočenju razmišlja i već spomenuti trener taekwondoa. A to samo dokazuje da registar postoji samo na papiru i da nije funkcionalan.

Ne funkcionira ni sustav, jer u njemu je već bilo slučajeva da su ljudi osuđeni za zlostavljanje djece i dalje radili u školi, pa i ponovili zlostavljanje. Naravno da su potrebne oštrije kazne, ali važnije od toga je da organiziranije pravosuđe natjera sudove i suce da budu efikasniji i da primjenjuju zakon onako kako u njemu piše. Jer i prema važećem Kaznenom zakonu maksimalna kazna zatvora za najgore pedofilske zločine bila je 15 godina, ali nažalost sudska praksa pokazuje da se najčešće sudi prema članku 158. i daju minimalne kazne zatvora od jedne do dvije godine. Kada i padne neka veća kazne, ona je opet do pet godina, pa zlostavljač ne ide odmah u zatvor, već se u žalbi brani sa slobode, jer se iza rešetaka ide tek kada je kazna veća od pet godina. A članak 158. i sada kaže: “Tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od petnaest godina, ili ga navede da izvrši spolni odnošaj... kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.” Ne stoji, naravno, nigdje da zlostavljači djece budu kažnjeni humanitarnim radom, što je krajnje nedopustivo, pa se i postavlja pitanje kakvu to onda poruku šaljemo pedofilima, osim da ono što su učinili i nije tako strašno.