Hrvatska politika ne može bez afera. Čim netko sjedne u fotelju vlasti, odmah počinju iskakati mračne sjene iz prošlosti. Jer u hrvatsku se politiku, na žalost, dolazi s ulice, slučajno ili dirigirano. Najprije se raznim igrama osiguraju fotelje, njihov dovoljan broj, a onda se u njih smjeste i takvi likovi kojima je mjesto u zatvoru. Kriteriji, psihološki i drugi testovi, potvrde o zdravoj glavi, provjere i spoznaje, svjedodžbe, kvalifikacije, stručnost, u koju se svi zaklinju, u takvom polusvijetu slabo vrijede. Uza sve to, naši visoki dužnosnici i kada sjednu u fotelje vlasti, vežu se pojasima kako ih nitko ne bi mogao ni taknuti, a kamoli s njih gurnuti.

Međutim, i kada postanu dio vlasti, naše zajedničke vlasti, u svojim glavama ostaju uski partijaneri, koji ne mogu iskočiti iz tijesnih odijela vlastitih stranki i stranačkih preokupacija. Umjesto da se od prve sekunde riješe partijskog tereta, da se oslobode stranačkih parola i obračuna, da budu naši, da rade na zajedništvu Hrvatica i Hrvata i drugih građana Hrvatske, oni i dalje jurišaju na imaginarne vjetrenjače i aveti prošlosti, potičući svjetonazorske i druge podjele u Hrvatskoj. Tako već na svom startu Tomislav Karamarko, sada prvi potpredsjednik Vlade, umjesto da bude i moj potpredsjednik, upada u potpuni “hadeze trans” i ponaša se i dalje kao šef HDZ-a, nabrijan kao da je šef oporbe, a ne drugi čovjek izvršne nam vlasti. I dalje govori o istjerivanju nenarodne vlasti, o komunjarama, boljševicima, o indicijama da je u izbornoj noći Domoljubna koalicija pokradena za pet ili šest mandata. “Morali smo sve te tzv. zagrebačke brežuljke osloboditi od osoba koje su, blago rečeno, skeptične prema hrvatskoj državi. Bivši predsjednik Josipović uvijek se nešto iščuđavao i nalazio ustaške zmije, ali smo mi dobili predsjednicu Republike. Nema više ni jednog brežuljka u Zagrebu s institucijama vlasti a da u njima ne stoluju hrvatski domoljubi”, govorio je Karamarko među svojim pristašama u Imotskom, kao da je predizborna kampanja, te dodao da “sada u Hrvatskoj na vlasti više nisu boljševici”. Najavio je i da će biti riješeno i pitanje imena, kako je rekao, najljepšeg trga u Zagrebu, koji nosi naziv po diktatoru Titu.

Iz stranačkog tijesnog odijela ne može ni novi potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš iz Domoljubne koalicije, član stranke HSP AS, koji se zdušno zalaže za lustraciju, kojem nije daleko ni registar izdajnika, a koji s nekoliko tisuća ljudi prosvjeduje pred Vijećem za elektroničke medije. Protiv čega prosvjeduje Tepeš? Protiv hrvatskih zakona? Nisu li ti zakoni prošli Sabor, čiji je potpredsjednik? Pati li čovjek od podvojene osobnosti pa je prijepodne prosvjednik protiv zakona, a poslijepodne saborski potpredsjednik koji štiti zakone? Usput, Tepeš nije čuo, kaže, povike mržnje na tim prosvjedima. A čuli su ih svi, pa i on. Nije mu prošlo kroz glavu da nas tako obojeni desničarski prosvjedi bacaju u vremena koja nemaju veze s pameti i demokracijom. Skup mržnje, straha i nesnošljivosti nije osudio nitko ni iz vrha vlasti. Tomislav Karamarko, premijer Tihomir Orešković i Kolinda Grabar Kitarović su odšutjeli. Zaboravili su, iako se neki u njega kunu, da je Franjo Tuđman smirivao fašistoidni primitivizam i svojom prošlošću partizana i Titova generala, kao i traženjem da u Ustav Republike Hrvatske uđe odredba o antifašizmu. Ni Ivi Sanaderu, a ni Jadranki Kosor ne bi promaknulo da osude ono što su znani kreatori priredili pred zgradom u kojoj stoluje Mirjana Rakić. Karamarko šuti jer se dijelom i okružio onima koji se igraju demokracije na vrlo opasan način i jer je šutnja bolja od nezadovoljstva u vlastitim redovima.

Predsjednica Grabar Kitarović imala je važnijeg posla. Sa suprugom Jakovom uživala je na rukometnom Euru u Poljskoj. Premijer Tihomir Orešković, koji još ne zna kamo je to došao, kamo će sve lutati i tko će ga sve voditi, dan poslije osudio je nacizam i poklonio se žrtvama holokausta. Ali ga nitko iz okruženja nije podsjetio na, blago rečeno, neprimjeren skup u Zagrebu. Šutnja o mržnji, sijanju straha, netoleranciji, svjetonazorskoj podjeli i drugim gadljivim primitivizmima može nas samo odvesti u ponor daljnjih razdora.