Da sam dobio kunu svaki put kad sam čuo da su komercijalne televizije svoje nove domaće telenovele nazvale dramskim serijama, imao bih... pa, jako puno kuna.

Vjerojatno dovoljno da mogu financirati snimanje vlastite dramske serije ili čak kupiti producentsku kuću koja ih proizvodi. Iako RTL ove jeseni nema novu telenovelu (nije isključeno da je bude na proljeće), Nova TV je svoju počela snimati još početkom ljeta i također ju ponosno nazvala dramskom serijom. I doista im nije drago kad im službeno tu telenovelu nazoveš telenovelom (u najavama, intervjuima i slično), vjerojatno se boje da će time odbiti gledatelje. Jer oni su glupi i po foršpanima ne vide da se radi o sapunjari. Uglavnom, i ove godine žrtvovao sam se i pogledao prve dvije epizode “dramske serije koja je stvarno, fakat, drukčija od svega što smo dosad vidjeli”. A nije. Naravno da nije. Istini za volju, “Čista ljubav” vizualno i produkcijski izgleda ponešto atraktivnije od ostalih sapunica, ali to je i dalje ne čini dramskom serijom. Svi koji su malo bolje upućeni znaju da dramske serije, pa makar to bile “Dallas” ili “Dinastija”, imaju dvadesetak epizoda po sezoni i emitiraju se godinama, od rujna do svibnja, i tako dok ne završe.

Prva epizoda “Čiste ljubavi” radnjom je smještena u 1992. godinu i prikazuje svađu bračnog para - on ju već godinama vara, ona je šutjela i trpjela, sve dok joj sada nije dopizdilo. Dok njihova djeca u šoku promatraju, ona ljuta k'o ris trči iz kuće i sjeda u auto, on za njom, nastavljaju si dobacivati i - bum.

Dvadeset i pet godina poslije njihov sin Tomo, koji očito ima tajanstvenu prošlost, vodi svoju kćerkicu na zagrebački željeznički kolodvor kako bi se vratio u rodno mjesto. Prije ulaska u vlak susreće lijepu Sonju, koja je pred zarukama s Rankom, njegovim rivalom iz djetinjstva s kojim je odrastao u domu za nezbrinutu djecu (poslije se pokaže da su polubraća - Rankova je majka Edita, koja je Tomi i njegovoj sestri oduvijek pomagala u domu). Međutim, Sonja, nezaposlena medicinska sestra koja volontira u vrtiću, nije najsretnija u vezi s imućnim Rankom, a on ju ionako vara s Nives Celzijus, tak' da navijamo za Sonju i Tomu. Njega je supruga ostavila, otišlav u Njemačku pod izlikom da ide zaraditi nešto love, ali na kraju se, jebiga, zaljubila i ostala. Tomo se sada zaposlio kao smetlar, ali Sonji to ne smeta, jer je ona ipak glavni lik u sapunici, dobrodušna i neiskvarena, cijeni prave vrijednosti i svaka bi ju majka za snahu poželjela. Ako ništa drugo, ako na kraju završi s Tomom (a hoće), bar neće imati problema sa svekrvom.

Sada kad smo utvrdili da je ovo još jedna tipična “dramska serija” s ljubavnim trokutom, tajnama iz prošlosti i spletkama u sadašnjosti, hajdemo istaknuti prednosti. Osim već spomenute vizualne, odnosno produkcijske, atraktivnosti, koja se možda najviše ističe u scenama iz prošlosti i općenito u dramatičnim situacijama, aduti “Čiste ljubavi” su i glumci. Mladoj glumici Tari Rosandić ovo je prva veća uloga nakon što se već dokazala u Matanićevom “Zvizdanu”, a Momčilo Otašević je nakon srbijanske serije “Budva na pjeni mora” imao glavne uloge u dvije hrvatske serije (“Zora dubrovačka” i “Kud puklo da puklo”), s tim što je ovdje negativac i odlično mu pristaje. Olgi Pakalović ovo je prva uloga u telenoveli i super joj ide, a Sanja Vejnović sjajna je i dok ništa ne govori. Veteranka hrvatskih sapunica Ksenija Pajić ovdje je, za promjenu, pozitivka, a za razliku od “Ville Marije” prije 13 godina, gdje je bila bogata supruga, ovdje je bogata udovica. Naravno, ove sitnice meni nisu dovoljne da me zadrže kao gledatelja, ali nisam to ni očekivao. Pogledao sam, popljuvao i mogu ići dalje. Sljedeća, molim!