Zdravo, ja sam Adrian i imam 150 kg. Božićne blagdane proveo sam kod svojih u Baranji, maskirao se u Jacquesa i kad god bi me ponudili hranom, rekao bih: “Molim jedno SVE”. Sarme, prasetine, fiš-paprikaša, francuske, pet vrsta kolača, otpatke svega toga, SVE. Kažu da muškarci tijekom života prolaze kroz četiri faze. Prva: vjeruješ u Djeda Božićnjaka. Druga: ne vjeruješ u Djeda Božićnjaka. Treća: ti si Djed Božićnjak. Četvrta: izgledaš kao Djed Božićnjak. Ja sam u četvrtoj fazi, a nemam ni punih 27 godina. Kvragu. Nakon što ovo napišem, potražit ću način za prijavu na “Život na vagi”, ali se za svaki slučaj upisati i u najbližu teretanu jer mi konfekcijski broj raste brže od vrijednosti bitcoina, a RTL-ovci nas ne vole, pa me sigurno neće pozvati. Malo preuveličavam, ali morao sam imati superprivlačan uvod za jednu temu, odnosno više primjedbu, a to je visina nagradnog fonda za pobjednike današnjih reality showova.

Kad su postali popularni početkom novog tisućljeća (posebno oko 2004. godine), pobjednicima su davali i po milijun kuna (za onu pametnjakovićku s interneta koja nije znala djetetu reći s koliko se nula piše milijun – sa šest nula iza jedinice, nema na čemu). Danas je taj iznos i do 20 puta manji! DVADESET. PUTA. MANJI. Naime, pobjednici nedavno završene sezone “Tri, dva, jedan – kuhaj!“ osvojili su samo 50 tisuća kuna – a dvoje ih je pa su to morali podijeliti! Moji kolege po blagdanskoj kilaži iz “Života na vagi”, odnosno jedan od njih, kući je ponio 150 tisuća kuna. On je još dobro i prošao jer nije morao ni s kim dijeliti tu nagradu, a osim toga, svakodnevni osobni trener kojeg je imao, posebna prehrana i suplementi tijekom tri mjeseca stajali bi ga još nekoliko puta toliko. Pobjednički par iz “Supertalenta” zaslužio je 200 tisuća kuna, kojih su, dakako, morali podijeliti. Ne znam što se točno događa – je li stvar u sponzorstvima, pokroviteljstvima, manjku poziva za glasovanje (a samim time i novca) na 060 telefone ili problem jednostavno leži u kriznim vremenima. Da se razumijemo, ništa od toga nisu beznačajni iznosi, ali s obzirom na to koliko se ti ljudi izlažu pred javnosti, teško je to uopće naplatiti. Osim toga, siguran sam da televizije, pogotovo Nova TV kao najgledanija, zarade vrtoglave iznose na oglašavanju tijekom trajanja tih emisija, pa mogu valjda iskeširati malo više od 200 tisuća kuna (istina, u “Supertalentu” je nagradni fond od prve sezone jednak, ali tada, 2009., upravo su i bili počeci krize).

Bilo kako bilo, sad smo konačno u onom kratkom prijelaznom razdoblju kad se možemo odmoriti od reality showova – sezone redovito završe prije blagdana, ali ne sumnjam da će nešto novo iskočiti već za nekoliko tjedana. Do tada, svi oni koji će ostati kod kuće za doček Nove godine, morat će preživjeti novogodišnje televizijske cirkuse. Znam da sam prošli put najavio da ću možda detaljnije prokomentirati božićnu TV ponudu na domaćim televizijama – što očito neću, osim eventualno napomenuti kako je, prema mojoj slobodnoj procjeni, HRT imao najbolju ponudu, a komercijalne televizije su se ugušile u reprizama – sljedeći put ću sto posto ispuniti obećanje i prokomentirati svoj novogodišnji doček, koji će nekako biti vezan uz televiziju, iako neću ostati kod kuće. Kako to mislim? Čitamo se idućeg tjedna. Sretna nova godina!