Ovog proljeća RTL je ozbiljno krenuo s novim projektima iz domaće produkcije u cilju da preotme kojeg gledatelja Novoj TV, čija turska serija svako malo obori vlastiti rekord gledanosti. Nakon što sam prošloga tjedna pogledao “KBC”, jednu od najlošijih domaćih serija u povijesti, došao je red na dva zabavna showa. Na vlastito iznenađenje, nisam se nimalo zgražao gledajući ih.

Gledajući prvu epizodu hrvatske verzije natjecateljskog reality showa “Život na vagi”, postaneš dodatno motiviran za tjelovježbu jer do takvih brojki nitko ne bi trebao ni smio doći. Zavrtjelo mi se u glavi od činjenice da jedan od starijih kandidata ima trostruko više kilograma od mene – nevjerojatnih 240. S druge strane, jedna djevojka iz Slavonskog Broda, koja je samo godinu dana mlađa od mene, nakupila je 100 kg više od mene, što je za žensku osobu – ajme meni. Kao netko tko konstantno mora vježbati i pravilnije se hraniti jer mu se inače “primaju” i voda i zrak, iskreno suosjećam sa svih osamnaestero kandidata koji zajedno teže gotovo tri tone, za razliku od meni inače simpatične voditeljice koja je izgledala kao da iz petnih žila izvlači suze. S jedne strane utješili su me jer imam između 40 i 160 kg manje od njih, a s druge strane podigli su svijest o problemu životne borbe s kilogramima i motivirali da si nikad ne dopustimo tolike brojke na vagi. Ovaj format prilično je zarazan i vjerojatno ću pogledati sljedeće epizode kako bih pratio napredak kandidata (drugu epizodu jesam). Užasno me zanima tko će ostvariti najbolje rezultate, a tko možda i odustati od svega.

Zabavni regionalni show “Superljudi” naizgled se možda ne čini inovativnim, ali zapravo mi je zanimljiviji i konkretniji od sličnih koje smo imali prilike gledati, kao što je konkurentski “Supertalent”. Drugim riječima, “Superljudi” su sve ono što smo od “Supertalenta” očekivali prije osam godina, a češće nego rjeđe ostajali smo razočarani. Gotovo bez daha pratio sam sedmogodišnjeg klinca koji zbraja nasumične jednoznamenkaste brojeve koji mu se na ekranu izmjenjuju svakih pola sekunde. I dok mi, obični smrtnici, jedva zbrojimo prva tri broja zbog brzine kojom se izmjenjuju, mali je u sva tri kruga bez problema dobio točne rezultate. Devetogodišnja gimnastičkarka iz okolice Zagreba imala je tri minute da zapamti pet različitih oblika koje je morala proći s povezom na očima koristeći se samo gipkošću svoga tijela. Zapamtila ih je za minutu i pol i samo je posljednji oblik dotaknula, ali ipak - naklon do poda. Posebno me oduševila djevojka pred koju je izišlo stotinu ljudi, podjednako žena i muškaraca, a nakon što je promotrila kako su poredani, posložila je crne i bijele čunjeve prema onome kako su ljudi stajali na pozornici – i na kraju pogodila točan poredak svih!

Obje emisije trajale su više od sat i pol, što mi je, kad pribrojimo reklame, teško podnijeti. Ali u ovom slučaju to mi nije bilo strašno puno, štoviše, vrijeme mi je brzo proletjelo. Ne mogu vjerovati da ovo govorim, pogotovo nakon prošlotjedne kolumne, ali istina je – možemo imati zanimljive i prilično gledljive domaće showove koji opravdavaju kategoriju kojoj pripadaju (zabavni formati), samo treba znati odabrati licencu i dobru producentsku ekipu.