Komercijalna televizija s crveno-žuto-plavim logotipom ni pod koju cijenu ne odustaje od ulaganja u domaću produkciju i borbe s konkurencijom. Rijetki su im hitovi koji su opstali nekoliko sezona kao što je to slučaj s uspješnicama “Ljubav je na selu” i “Tri, dva, jedan – kuhaj!”, ali RTL-ovci ne staju dok im to ponovno ne pođe za rukom. Prošle nedjelje krenuli su s dvosatnim glazbeno-natjecateljskim showom “Nikad nije kasno”, koji se od ostalih razlikuje po tome što su kandidati stariji od 45 godina, a već iduće večeri s dokumentarnom sapunicom “Samo nebo zna”, koja očito cilja na to da postane svojevrsna zamjena za “Ljubav je na selu”.

Prvo i osnovno što ću reći o “Nikad nije kasno” je to da traje predugo – bilo da gledate 90-minutnu verziju bez reklama (dostupnu na online videoteci RTL Sada) ili onu 120-minutnu s reklamama (u originalnom emitiranju na televiziji). U prvoj od deset emisija predstavljeno je šest od ukupno 36 kandidata, a svakome od njih posvećeno je čak desetak minuta. Razumljivo mi je da se ukratko predstave i nakon izvedbe pjesme dobiju kratki komentar, dojmove žirija, ali prema mojem mišljenju potpuno su nepotrebni naknadni razgovori s njima i njihovom pratnjom. Ne sviđa mi se ni to što kompletna ekipa – na čelu s voditeljima te “predsjednikom” i gostujućim članovima žirija – pretjerano daje do znanja da su kandidati stariji negoli je uobičajeno u takvim showovima te se poigrava riječima emisije “nikad nije kasno”. U redu je, shvatili smo i prvi put. Kad je sve napokon došlo svom kraju – a bila je to prava agonija za uši i oči i UŠI – pomislio sam kako su prozivanje kandidata koji ostaju, točnije izbacivanje dvaju kandidata, odradili zbrda-zdola. Nekako mislim da ova emisija neće biti baš popularna i gledana u Hrvatskoj. Ali nikad nije kasno da se poprave.

Prije nego što sam pogledao prvi nastavak “Samo nebo zna”, koncept mi se činio zanimljiv na papiru, iako sam mogao pretpostaviti da će u stvarnosti ispasti trash. Kako to mislim zanimljivo? Pa ono, dobiješ priliku zaviriti u svoju budućnost – kako ćete ti i partner izgledati za 20 godina, kakvu ćete djecu imati, gdje ćete živjeti, koji auto voziti... Baš fora. Kako to mislim trash? Na ovo ću odgovoriti protupitanjem – a kako to misli itko išta o ičemu ikad? Drugim riječima – kakvo pitanje, takav odgovor. Postavimo stvari ovako: jesmo li u posljednjih 15 godina imali prilike gledati ijedan domaći reality show za koji možemo reći da je bar vrlo dobar, ako ne odličan? Ja se uistinu ne mogu sjetiti. Eto, nije to slučaj ni s ovim. Možda jest gledljiv, pogotovo ako ga usporedimo s užasima kao što su “Ljubav je na selu” i “Mijenjam ženu”, ali i ovo se čini toliko izvještačeno, inscenirano i neuvjerljivo da nema svrhe trošiti svoje vrijeme ako ti je ono dragocjeno. Jedna djevojka od šest kandidata bira četiri s kojima će ići na spojeve, ali ne vidi kako sada izgledaju, vidi samo spomenuta predviđanja kako bi mogli izgledati za dva desetljeća. Nisam siguran što će se događati u preostalih 11 nastavaka, ali sam siguran da to neću gledati.