Ljeto. Gotovo ga nije ni bilo, a već se približava kraju. Do početka jesenske sheme preostala su možda još dva tjedna, što znači da ćemo se bar djelomice riješiti repriza i napornih “laganih” sadržaja. Ne računam da ću ugledati našto zanimljivo na komercijalnim televizijama, jer njima je cijele godine ljeto (pogotovo na RTL-u 2 i Doma TV-u), a na prvim kanalima ionako su im aduti velikom većinom domaće i turske sapunice. Više me zanima što nam ove jeseni priprema Hrvatska televizija, koja je prošle sezone imala vjerojatno najbolji program u posljednjih tko-će-ga-znati godina. Dva tjedna do jesenske sheme znači da su preostale samo još dvije emisije “7 dana”, što je dobra vijest iz dva razloga. Prvo: emisija se nije znatno poboljšala odlaskom urednika i voditelja emisije Petra Vlahova na godišnji odmor. Drugo: vidi prvo. Razveselio sam se kad sam vidio da je nova urednica i voditeljica “7 dana” beskrajno simpatična i izuzetno kvalitetna mlada novinarka Kristina Validžić, za koju nerijetko pomislim da bi trebala voditi sve HRT-ove emisije ikad (znam da pretjerujem, smirite se). Stoga sam joj odlučio dati još jednu priliku, ali ostao sam razočaran. One tri-četiri teme koje se obrade u emisiji “na papiru” zvuče dobro. Zatim ih pogledaš, i nije to - to. Loša vijest je ta da je sam format emisije očito tako loše osmišljen da ju nije uspjela spasiti ni gospodična Validžić, kao što ne bi uspjela ni neka od legendi HRT-a, niti Chuck Norris, a niti bilo koji svetac. Ni gosti ne pomažu. Kad se tijekom gledanja emisije pitaš na što si sve mogao utrošiti to vrijeme, onda znaš koliko je loše. Iako, tehnički, za to vrijeme pred televizorom slobodno možeš kuhati, peglati, brisati prašinu ili usis... Dobro, ne baš usisavati. Premda, vidiš, nije ni to tako loša ideja, jer od buke ne bi čuo kakve gluposti pričaju. Uglavnom, shvatili ste poentu. Jako, JAKO loše. Nadajmo se da “7 dana” neće dobiti novu sezonu koju će prikazivati sljedećeg ljeta. Ili reinkarnaciju pod drugim nazivom. Kad smo kod toga, nemojte vraćati ni “Žuti marker”, koji se, zajedno s prethodno spomenutom emisijom, emitira tek tako da bi se ljeti popunio program nekim domaćim sadržajem. Ni ovaj put nije problem u voditeljici (u ovom slučaju radi se o Neveni Rendeli), koja je, koliko sam uspio vidjeti u nekoliko navrata, jako dobro odradila emisiju “Subotom ujutro” od rujna prošle do lipnja ove godine. Problem je ponovo u tome što i ta emisija izgleda kao da je smišljena i izvedena zbrda-zdola, jer se emitira isključivo u ljetnim mjesecima, pa, kao - koga briga i ako ju malo tko bude gledao, bar nikom neće nedostajati kad se ne vrati sljedećeg ljeta.

Kad smo već kod oproštaja, pri samom kraju ovotjedne kolumne moram iskoristiti priliku i osvrnuti se na filmove posvećene tragično preminuloj glumačkoj legendi Robinu Williamsu, a koje su hrvatske televizije emitirale prije nekoliko dana u sjećanje na njega. Jasno je da su svi iz svojih arhiva izvukli filmove za koje im još uvijek vrijede otkupljena prava, ali je prava šteta što nismo mogli vidjeti “Dobrog Willa Huntinga”, “Društvo mrtvih pjesnika”, “Kralja ribara”, “Ja ću budan sanjati”. Umjesto toga, ipak, na HRT-u smo mogli gledati vrlo dobrog “Slučajnog predsjednika”, na RTL Televiziji odličnu ratnu komediju “Dobro jutro, Vijetname”, jedino je Nova TV zakazala odabravši prosječnu komediju “Dozvola za vjenčanje”. Nadajmo se da ćemo uskoro (makar i u reprizi) imati priliku gledati i Williamsove filmove koji su obilježili njegovu karijeru i naše mlade dane, a koji su nas znali nasmijati do suza ili rasplakati.