Starenje je glavni rizik za mnoge vrste raka, što znači da je, što ste stariji, veća vjerojatnost da će vam rak biti dijagnosticiran. Stručnjaci sve više priznaju da je dob nešto više od broja svjećica na rođendanskoj torti. To je također trošenje tijela povezano s načinom života, stresom i genetikom, što se ponekad naziva biološkom dobi osobe. Najjača povezanost uočena je s rakom pluća, želudca, crijeva i maternice. Moguće je da su pluća podložnija starenju nego druge vrste tkiva jer pluća imaju ograničenu sposobnost regeneracije. Rak želudca i crijeva povezuje se s upalom, koja se povećava starenjem. U idealnom slučaju istraživači bi pratili istu skupinu godinama, usput uzimajući uzorke krvi kako bi dobili točnije podatke o riziku. Rezultati studije mogli bi uputiti na bolji način da se pronađu ljudi koji su u većem riziku od raka u mladosti. Trenutačno se mlade odrasle osobe koje nemaju obiteljsku anamnezu ili neki drugi čimbenik rizika ne pregledavaju redovito na većinu vrsta raka. Vidimo sve više i više karcinoma, posebno karcinoma probavnog sustava i raka dojke, u mlađih osoba. Ako se mogu pronaći ljudi koji imaju veći rizik jer njihove stanice brže stare, može se intervenirati u način života: stvari poput prehrane, tjelovježbe i spavanja. Osobe koje su preživjele rak često pokazuju veće biološko starenje, možda zbog posljedica terapija poput kemoterapije i zračenja. Riječ je o senoliticima, lijekovima za koje se smatra da ciljaju na oštećene stanice i rješavaju ih se. J.Kn.