Zdravlje
ORDINACIJA: RAZLIKE U PRETILOSTI IZMEĐU SAD-A I EU-A

Amerikanci su deblji od Europljana i zbog puno ultraprerađene hrane
Objavljeno 13. svibnja, 2024.
JUNK FOOD: Kada imate izrazito ukusnu hranu koja aktivira mozak poput vatrometa, potaknut će vas da želite jesti više
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije pretilost je sveprisutni problem koji se klasificira prema indeksu tjelesne mase (BMI). Taj indeks dijeli ljude na kategorije normalne tjelesne težine s BMI do 25, prekomjerne tjelesne težine s BMI između 25 i 30 i pretilosti s pretilošću definiranom kao BMI iznad 30. Međutim, istraživanja pokazuju da ova jednostavna klasifikacija možda nije dovoljna, jer ne uzima u obzir druge čimbenike rizika kao što su visceralna mast (mast u trbušnoj šupljini) i distribucija masnog tkiva.

Epidemija pretilosti


U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) pretilost je postala epidemija koja se neprekidno povećava posljednjih 40 godina. Prema nedavnim podacima više od 70 % stanovništva prekomjerno je teško ili pretilo. Ova zabrinjavajuća statistika upozorava na potrebu za dubljim razumijevanjem uzroka i posljedica pretilosti, kao i za pronalaženjem učinkovitih rješenja za suzbijanje ovog problema. Ako biste primjerice uzeli nekoga iz Europe i doveli ga u SAD, jedna od prvih stvari koje biste primijetili jest da su ti isti ljudi postali puno deblji. Pristupajući temi na temelju znanstvenih podataka i epidemioloških studija, očito je da je danas Europa zdravija od Sjedinjenih Američkih Država. Primjerice, još u 1975. godini, ako usporedimo SAD naspram Europe, prosječna osoba od 50 godina u SAD-u očekivala je da će živjeti još 27,3 godine, a u Europi je ta osoba očekivala životni vijek od malo više od 26 godina. U biti, tih godina, stvari su bile odlične u SAD-u: ljudi su bili zdravi, uživali su u slobodi i jeli su dobru hranu koja je vjerojatno bila kvalitetnija i manje prerađena. Ali, kada prijeđemo u 2005., situacija se mijenja. Prosječna 50-godišnja Amerikanka ili Amerikanac očekivali su živjeti još 31 godinu, a prosječni 50-godišnji Europljanin ili Europljanka očekivali su živjeti još 32 godine. Dakle, stvari su se okrenule. Europljani su počeli živjeti duže i imali su bolju očekivanu životnu dob. Međutim, treba napomenuti da se i u SAD-u očekivani životni vijek povećao, ali to ne znači nužno da je kvaliteta života postala bolja s obzirom na napredak medicinske skrbi i druge čimbenike.

Sada dolazimo do problema pretilosti. Još u 1975. oko 15 % Amerikanaca bilo je pretilo, dok je u Europi taj postotak iznosio oko 10 %. U 2005. taj je postotak u SAD-u skočio na oko 30 %, gotovo se udvostručio, dok je u Europi porastao s 10 % na 12 %. Međutim, najnoviji podaci koje imamo datiraju oko 2020. godine, a prema njima su Amerikanci na otprilike 41 % pretilosti, dok je Europa na otprilike 17 %. Iako Europa bilježi malo povećanje, to nije ni blizu onoga što se događa u SAD-u, gdje je stopa pretilosti više nego dvostruko veća.

Prva stvar koja je u velikoj mjeri odgovorna za ovu epidemiju su ultraprerađeni proizvodi (poznati kao "junk food"). Prije svega trebamo otvoreno priznati da su ultraprerađeni proizvodi, koliko god ljudi pokušavali opravdati njihovu upotrebu, problem. Kada uzmete u obzir koliko Amerikanci konzumiraju tih ultraprerađenih proizvoda, jednostavno ne možete ignorirati činjenicu da je to problem. Kada imate izrazito ukusnu hranu koja aktivira vaš mozak poput vatrometa, potaknut će vas da želite jesti više. Iako sve više dokaza sugerira da genetika također igra ulogu u ovom problemu pretilosti, ultraprerađeni proizvodi mogli bi biti mjesto gdje je sve počelo. Moramo razumjeti što se promovira marketingom i što se ističe kao nešto na što bismo trebali trošiti svoj novac. Potrebno je shvatiti odabir hrane kao glasanje, a glasački listić je naš novac. Tako će onda proizvođači biti prisiljeni nuditi više zdravih alternativa jer je pokretački duh prehrambene industrije, kao i svake industrije, profit. Veća potražnja za zdravijim proizvodima bit će znak proizvođačima da počnu nuditi zdraviju alternativu.

Nedavno je objavljena studija u časopisu Public Health and Nutrition, koja je promatrala različite zemlje i količinu ultraprerađene hrane. Prvo su pogledali 19 europskih zemalja koje su grupirane sve zajedno. Oko 26 % njihove prehrambene potrošnje dolazilo je od ultraprerađene hrane. To nije dobro, ali nije ni tako loše kao što bi moglo biti. Međutim, postoje velike razlike među pojedinim zemljama. Portugal je imao samo 10 % dok Velika Britanija ima najviše europske razine prerađene hrane, oko 50 %, što ne čudi jer u pitanju je otok hladne klime gdje nema puno vlastite poljoprivrede i sezonskih namirnica uz kulturološki značajno puno američkog utjecaja. U SAD-u 57 % kalorija koje se konzumiraju dolazi ne samo od prerađene hrane nego i od ultraprerađene hrane. Ultraprerađena hrana nije dobra za zdravlje, osobito ako je gotovo 60 % kalorija načinjeno od nje. Ako rijetko povremeno pojedete takvu hranu i radi se o iznimci, a ne o pravilu, tada šteta nije velika, ali svakako takav oblik prehrane treba izbjegavati.

Jedna od prednosti EU-a nad SAD-om je u tome da postoji više kontrole nad potencijalno opasnim proizvodima koji ulaze u prehrambene sustave, odnosno u opskrbu hranom. EU zabranjuje stvari poput titanijeva dioksida, a SAD-u treba puno duže vremena za zabrane, najvjerojatnije zbog lobiranja i birokratskih prepreka.

Manipuliranje reklamama


No jedna od najvažnijih prednosti EU-a je psihološki dio. Europska unija zabranjuje oglašavanje hrane na dječjim platformama, jer dječji umovi nisu do kraja oblikovani i lako ih je moguće izmanipulirati. Ako u SAD-u pogledate primjerice Nickelodeon, Disney ili bilo koji drugi dječji kanal, gotovo sve reklame koje ćete vidjeti su za ultraprerađenu hranu. To jednostavno nije ispravan način, ali je, nažalost, trenutno stanje, i to jasno čini razliku. Studija objavljena u časopisu Pediatrics bila je prilično fascinantna jer je plastično razotkrila način na koji dolazi do dječje pretilosti. Otkrili su da su djeca imala povećani apetit jednostavno gledajući poznatu osobu koja je ranije bila povezana s hranom koja se oglašavala. U ovoj studiji, ako bi djeca vidjela poznatu osobu čak i bez hrane koju je ta osoba oglašavala, postajala bi gladna. Europska je unija umnogome stroža u pitanju oglašavanja, tako da nije čudno da je dječja pretilost u SAD-u 15 % veća nego u Europi.

Još jedna važna prednost EU-a pred SAD-om jest u tome da da su gradovi u EU-u građeni uglavnom prije pojave automobila, tako da potiču svoje stanovnike na šetnju i kretanje, a to je jedan od najboljih načina za izgaranje masnoća.

doc. dr. sc. Dragan NOVOSEL, dr. med., spec. internist-kardiolog
POLIKLINIKA OSIJEK
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike