Brojna su istraživanja dokazala iscjeljujuću moć dodira kako za onoga tko ga prima tako i za onoga tko ga daje. Tijekom dodira u tijelu se odvijaju razne fiziološke i biokemijske reakcije. Dodirivanje stimulira receptore koji šalju neurone prema živcu koji pomaže usporavanju središnjeg živčanog sustava, odnosno relaksaciji ili opuštanju. Dodir može smanjiti bol, depresiju i anksioznost, a više dodira pridonosi ublažavanju mentalnih i fizičkih tegoba. Bilo da je riječ o prijateljskom zagrljaju, bilo o dodirivanju omiljene tkanine, sam osjećaj dodira koristan je i za um i za tijelo, pokazuju nedavna znanstvena istraživanja. Osjet dodira je prvo što se razvija u novorođenčadi i ključan je za otkrivanje okruženja i za razvoj komunikacije. Izostanak fizičkog kontakta u vrijeme pandemije COVID-19 teško je pogodio velik broj ljudi diljem svijeta. No dok su brojne dosadašnje studije upućivale na to da dodir može biti koristan za zdravlje pojedinca, sada su stručnjaci sa Sveučilišta u Essenu u svojim istraživanjima došli do jednostavnog zaključka - dodir pomaže.

Studijom, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Nature Human Behaviour, obuhvaćeno je čak 212 prethodno objavljenih studija o osjetu dodira. Studija je objedinila statističke analize prethodnih 85 studija u kojima su sudjelovale odrasle osobe i 52 istraživanja s novorođenčadi. Tim znanstvenika zaključio je da je dodir podjednako koristio mentalnom i fizičkom zdravlju, što se jednako odnosilo na odrasle i na novorođenčad. Rad pokazuje da je dodir najprikladniji kada su posrijedi smanjenje boli, depresija i anksioznost u odraslih i djece, kao i za povećanje tjelesne težine u novorođenčadi.

Pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje bio je veći kada se radilo o ljudskome dodiru nego kada su ispitanici dodirivali omiljenu dekicu ili posebne robote izrađene za poboljšanje dobrobiti ljudi. Stručnjaci kažu da je vjerojatno riječ o kontaktu kože na kožu. Utvrđeno je i da je dodir bio koristan i za zdrave i za bolesne ljude, no utjecaj je bio veći kod potonjih, osobito za njihovo mentalno zdravlje. Budući roboti mogli bi preciznije replicirati teksturu i toplinu ljudske kože kako bi imali jednaku dobrobit za mentalno zdravlje kao i ljudski dodir. Ta su svojstva važna jer naša koža posjeduje posebne senzore, a to su C-taktilni aferenti, osobito osjetljivi na nježan, milujući dodir i temperaturu sličnu onoj ljudske kože. Smatra se da su to čimbenici koji poboljšavaju i olakšavaju regulaciju emocija.